Mi ne možemo znati što je stopostotna istina. U toj nedoumici sve ima taj potencijal da nam preuzme život i proglasi se jedinom istinom. Tako, strah, patnja i bolesti itekako mogu postati jedina mogućnost za nas, sve što možemo, sve što imamo, jedina stvarnost. Ljubav je u stvari revolucija, strategija svijesti da svrgne našu fasciniranost s patnjom. Ako svoj svijet opisujemo s “Volim te”, onda će ono polako preuzeti prijestolje i zavladati našom istinom. Ono će preuzeti stvarnost koja će onda imati perspektivu nečeg sasvim drukčijeg.
To je uvijek strategija povjerenja! Jer kao što su spontani ljutnja i agresija, tako je spontana i Ljubav! Jedini je problem što ljutnja “putuje pravocrtno” i odmah izjuri vani, a Ljubav prvo provuče svoju strast kroz sve kanale našeg otpora, pretražuje uljeze i uklanja ih. Naše povjerenje je baš u toj pauzi, u njoj su najveći izazovi neuplitanja!
Agresija je prostor u kom se odvija bitka za očuvanje “identiteta”, utvrde koju smo izgradili o sebi i vječno je gladna svog održanja, pod bilo koju cijenu. Ljubav, s druge strane, neprestano prazni prostor, ona uvijek čisti i prilagođava tu napetost praznine prema Sebi. Caka kod voljenja je u neutralnosti, u suzdržanosti da tom “Volim te” pridružujemo bilo što! Ako nema slike ni tona dok volimo, onda ih neće biti ni kao reakcije na ljutiti svijet oko nas. Odustati od prosuđivanja znači dati povjerenje Ljubavi da će ona to sjećanje što osuđuje apsorbirati u “Volim te” kojeg smo uputili kao odgovor na ljutnju.
Zato, sve uložimo u Ljubav, zadnji atom snage! Neka to bude apstraktna Ljubav, nepoznata, a opet jedina znana. Bacimo se u taj prostor gdje nema ničeg što bi nam uzvratilo “Volim te”, imajmo povjerenje! Tada ćemo znati, jer u toj Tišini biti ćemo doma, u Sebi, u Svemu.
Zaokupirajmo našu pozornost s voljenjem, jer nema druge! Voljeti nije opcija, nije odabir ni dužnost. Voljeti je Istina.
- Neno Ljubić
Ho'oponopono Tehnika 