Dakle, kako se čisti? 

Čisti se u tišini, bez pogovora, bez pitanja, nepokolebljivo, s ljubavlju.
Čisti se s strašću dvoje zaljubljenih koji tango u dvorani s brojevima na leđima plešu.
Čisti se kao što se diše, kao što se hoda, kao što se lice toplom vjetru prepušta.
Čisti se jednostavnošću zen monaha koji u podnožju Himalaja čaj sebi sprema.
Čisti se sigurnošću jutarnjeg sunca, noćnog neba i zraka koji nas čeka da ga udahnemo.
Čisti se s odlučnošću gusjenice da izađe iz svoje čahure i postane leptir.
Čisti se ustrajnošću žohara da preživi sve napade da ga istjeraju, da ga istrijebe.
Čisti se žudnjom mužjaka bogomoljke da oplodi svoju ženku, premda će ga nakon toga ona pojesti.
Čisti se čežnjom čovjeka bez ruku i nogu da ushićeno svijetu izvikuje: “Nemam ruke, nemam noge, ali ne brinem”.
Čisti se snagom mrava da teret 10 – 50 puta težeg od samog sebe nosi i ne ustraje ni trenutka, imajući samo jedan jedini cilj: odnijeti to kući!
Čisti se voljom lososa da putuje nekoliko tisuća kilometara natrag na mjesto svog rođenja i rijekom uzbrdo uzbuđeno hrli da umre kako bi život dao.
Čisti se ustrajnošću lame koji od sitna pijeska satima mandalu gradi da bi je poslije bezbrižno i s ljubavlju otpuhao.
Čisti se strpljenjem lovca koji satima na koljenima nepomičan stoji, svoj plijen vreba.
Čisti se upornošću pušača koji, iako je rak već uvelike uznapredovao, u bolnici halapljivo za dimom cigarete glavu okreće i zdušno u njemu uživa.
Čisti se privrženošću psa koji za gospodarem zaljubljeno repom maše.
Čisti se predanošću konja da čovjeku tisućama godina služi i cijelu njegovu povijest na svojim leđima prenese.