Cesto cujemo recenicu da trebamo ‘ voljeti sebe’, i cini mi se da se cesto gubimo u tome sta to zapravo znaci i kakva je to ljubav.
Mnogi nabrajaju sta je to lijepo na njima, sta vole kod sebe, onako, ljudski posmatrano, misleci da ako nabrojimo svoje vrline da cemo se poceti iskreno voljeti. Vjerovatno vrlo brzo mnogi shvate da to nije put.

Za mene, Voljeti sebe, znaci prepoznati i voljeti Boga u sebi, znati da je Bog i u svim drugim ljudima (zivotinjama,biljkama i stvarima). Biti blag prema sebi i ne kriviti se, bez obzira na iskustva koja prolazimo. Jer ako si strog prema sebi, zapravo si strog prema Bogu i prema svom unutrasnjem djetetu. Ono se tad uplasi i rastuzi.
Kad nam se cini da je sve super, kad se smijemo, kad smo radosni, ne pada nam na pamet da se naljutimo na sebe, ali nije tako ako mislimo da smo nesto pogrijesili. Da neko napravi identicnu gresku, bili bi blagi, pokusali bi utjesiti tu osobu, vjerovatno bi nam se cinilo da zapravo nije napravila nista strasno. Medjutim, kada smo mi u pitanju, postajemo drugaciji i sve preuvelicavamo. Hvala hvala hvala

U tim se trenucima trebamo sjetiti djeteta u sebi koje se vjerovatno uplasilo, preuzeti odgovornost i reci mu volim te, hvala ti, obratiti mu se kao sto se majka obraca djetetu kad zeli da ga zastiti i smiri. Kad mu se obratite na taj nacin, osjeticete upravo ljubav prema sebi. Probajte sad 🙂 umjesto sebi obratite se njemu/ njoj 🙂 mislim da ce se pojaviti smjesak na vasem licu u istom trenutku. To je taj osjecaj.

Osvijestite cinjenicu da je dijete tu i da ga ne zelite povrijediti i umjesto sebi obracajte se njemu, vidjecete razliku, a uskoro i osjetiti posebnu vrstu ljubavi koja se siri iznutra prema van 🙂 hvala hvala hvala

-Amra Sirbubalo