Dakle, “prakticirala bih Ho’oponopono čišćenje, ali imam velike otpore i ne znam da li da nastavim ili prekinem?”

Pitanje je tko pruža otpor? Tko se to buni i radi probleme, zagorčava život, tko podiže vjetrove i prašinu, pogoršava stvari?

Sjećanja i programi su doslovno živa tvorevina, to je neovisna svijest, poput sjene koja je pravi vladar naših života. Kao u filmu “Matrix”, taj svijet postoji, on je stvaran, a mi živimo u njemu, gradimo karijere, podižemo obitelj, imamo želje i snove. Mi smo to sve stvorili, odnosno dopustili smo da se samo izgradi jer smo mu dali svoje povjerenje.

Ako vi jednoga dana odlučite istražiti valjanost realnosti u kojoj živite, ako izrazite svoju sumnju, ona će uzvratiti. Opet, kao u filmu Matrix, nastojat će vas spriječiti, uvjeravati kako se tu nema što čistiti i kako je to sve glupost.

Zamislite samo kako je moguće da sve negativne misli, sve radnje proizašle iz programa, sav unutarnji dijalog koji smo imali za života, 30, 40, 50, 60 i više godina nisu bili problem, nije bilo otpora! A sad je otpor reći obično Hvala! Zamislite koja je to mašinerija, kako je zastrašujuća ta hipnoza!

Neobično je da mi svakodnevne aktivnosti, tipa osmosatno radno vrijeme sa agresivnim ljudima, borbe s bolestima, podizanje nerealnih kredita u bankama, traume u teškim odnosima unutar obitelji smatramo zonom komfora, a za Volim te kažemo da je izlazak iz te zone!

Kada stavite na vagu malo te omjere, kada pogledate kako nam planet danas izgleda s jedne strane i jednostavno otpuštanje s druge, nevjerojatno je da cijela ova beskrajna gomila s.anja i dalje vuče k sebi, ona nam je sve, jedina istina, jedina stvarnost! Zar to nije apsurd? 

Otpori nisu naši. Otpori su od alienske svijesti kojoj smo dali povjerenje. Rekli smo: “Evo tebi, pa mi ti to…” Preslik toga imamo sasvim lijepo vidljiv u političkom sustavu jedne države. Mi glasamo za lika, ovaj skupi vladu i to je to, oni će dalje. Mi smo im dali svoje povjerenje i na njih šaljemo otrovne strelice kada propadne država. Sve se vidi, sve se zna, a opet…

Dakle, hopsanje je serious business. Vi doslovno morate umrijeti! Srušiti sve kuće, ideje i koncepte o sebi i svijetu oko vas. A kada dođete sa strojevima za rušenje, onda šaptači iskaču i pružaju otpor. Kažu, pa nemoj jesi li lud/a, propast ćeš! Oni neće reći: hajde uništi me, izbriši me, budi slobodan.

Nema promjene bez radikalizma unutar nas. Jer radikalizam nas je i doveo dovde, samo tiho i nevidljivo poput mirne rijeke. A sad je panika jer su naišli vodopadi i kaos. Problemi i sjećanja neće otići tek tako. Čišćenje je nadmetanje s olujama, potresima, vulkanskim erupcijama, udarima meteorita. Izgradite svoj inat. Udarajte svakodnevno šakom u stol svojom ustrajnošću da ćete čistiti kaosu usprkos. Otporu usprkos. Nikada, ali baš nikada ne dovodite u sumnju svoj rad na sebi nauštrb šaptača koji vas uvjeravaju i prijete propašću.

To je izlazak iz zone komfora, baš taj prkos, odlučnost, taj inat i žestina da se ustraje pod svaku cijenu. Ništa drugo.

-Nenad Ljubić

nenad.ljubic.com