Ho’oponopono je najlakši način, ali često to nije i sasvim lak način. Svaka promjena svijesti zahtijeva određeni mentalni i emotivni napor. Ako živimo 50 godina gradeći određeni mentalni i emocionalni sklop koji nas dovede na jednu točku kada shvatimo da ne živimo ispunjen i zadovoljavajući život, zaokret u načinu razmišljanja teško je postići „čarobnim štapićem“, pa bio to i Ho’oponopono. Teško, ali nikako nije i nemoguće. Kako kažu, put uvijek započinje prvim korakom, pa tako i na ovom putu, putu kojim se „isplati“ ići, jer je lijepo ono kamo stižemo.
Većini nas je u naravi nestrpljivost i htjeli bih sve „odmah i sada“, ali stvari tako ne funkcioniraju. Ne bi trebali niti forsirati naše unutarnje dijete, niti ga požurivati na korake na koje ono nije još spremno. Promjene se obično dešavaju postepeno. Za sve treba vrijeme. Budimo strpljivi sami sa sobom, dajmo našem unutarnjem djetetu vremena da se osjeti voljeno i sigurno, pa će iz tog mora ljubavi promjena doći upravo onda kada budemo spremni. Kada želimo nešto „na silu“, onda se stvari i polome. I mi imamo određenu krhkost u sebi, zato polako. Dajmo si vremena. Ne odustajmo ako nismo ono što smo tako željeli postigli za dva-tri dana ili dva-tri tjedna.
Obično je bolno kada shvatimo koliko smo udaljeni od svoje duše i koliko malo poznajemo naše unutarnje dijete. To zaista zna jako boljeti. Odbolujmo to, i to je korak naprijed. Potrebna je hrabrost suočiti se sa onime što dugo vremena nismo mogli. I za svaku promjenu je potrebna velika hrabrost i nemojmo se kriviti ako je još nemamo. Budimo nježni i pažljivi i poštujmo način na koji naše unutarnje dijete može napredovati. Dajmo mu prostora. Dajmo mu vremena. Toliko često ga nismo niti čuli, niti osjećali. Dajmo mu sada priliku da nam kaže sve ono što je u njemu. Treba i njemu vremena, nakupi se toga, čudo jedno. I previše puta smo ga povređivali forsirajući ga sa puno toga za što smo mislili da mora biti spremno. Nismo ga čuli. Zato, sada polako. Zagrlimo ga i poslušajmo što nam želi reći. Iznenadit ćemo se kada nam se otvori s povjerenjem koje smo mu tako prečesto uskraćivali. Dopustimo mu da BUDE.
Čišćenje je dugi put i nikada ne završava. Ali, kada jednom osjetimo naše unutarnje dijete, onda znamo da je to ono za čim smo tragali, znamo da je to ono što je vrijedno njegovanja, pažnje i ljubavi, jer iz te ljubavi dalje sve opet započinje u odnosima nas i drugih, u odnosima prema životu i svemu što nas okružuje. Ovdje smo da izaberemo hoćemo li krenuti tim putem i hoćemo li dati sebi šansu života. Šansa je zaista velika, a odluka je na nama. I kako god odlučimo, ispravno je, i upravo je onako kako smo spremni i kako trenutno možemo.
-Bilja Kantolić
Ho'oponopono Tehnika 