Ajde ti
Temelj života je svijest, zapravo, ona jest život. A što je to život? Je li to dišem, spavam, radim, jedem? Naravno da nije! To su tek mehanizmi života u materiji, odnosno privremeno “zatočenoj” svijesti u realnosti gdje se ona baš i ne snalazi. To je kao da Supermana stavite u kartonsku kutiju i tjerate ga da tu boravi 70-80 godina! Znači, ovo kako mi sad živimo, ovaj sustav organizacije društva i našeg odnosa prema sebi je zapravo teška robija, dno dna. To je daleko lošije od, recimo mrava u mravinjaku, koji za razliku od nas ljudi, funkcioniraju vrhunski!
Kada damo nekolicini ljudi svoju supermansku moć, damo im ključeve i kažemo: “Evo vama, pa vi…”, što zapravo činimo?
Postoji jedno staro pravilo: ako se neka nevolja stalno ponavlja, možemo biti prilično sigurni da se tu krije neka lekcija koju trebamo naučiti. Što mislite, je li to istina? A što se u našim životima, našoj kulturi, civilizacijskoj pripadnosti stalno ponavlja, iznova i iznova? Upravo to: evo tebi, pa ti…
Netko je napisao na Facebooku da “kako to vibriraju Splićani kad su privukli požar”! Doista? Ovo je odlično pitanje!
Dakle, kako znamo da nam ova sranja ne dolaze da bi osvijestili apsurd davanja svoje moći nekolicini da za nas čuvaju ovaj planet? Možda će sranja dolaziti sve dok se ne opametimo? Jer, morate priznati, to je vrhunska strategija: šaljimo im sranja, pa da se uz njih probude! Mora li Bog uvijek biti ljubazni dobri starac? Vidio sam na par FB zidova jednu sliku u kojoj Isus drži crijevo vatrogascu dok ovaj gasi! Zar doista tako vibriramo?
Da bismo bili slobodni i napredni kao vrsta, kao kultura i civilizacija, moramo imati dovoljno energije. Moramo imati trezvenost, unutarnju snagu i povjerenje. Ali, ako ste iscrpljeni, vi to nemate! A mi smo stalno iscrpljeni, umorni, pospani, eonima to već traje!
Koja je naša funkcija na ovoj planeti? Što svijest želi od nas? Što mi želimo od sebe? Što mogu napraviti da promijenim ovaj život, da izađem iz kutije, da letim, da “trčim prerijom”? Da dopustim svijesti da me vodi, a ne političari? Krenimo odavde.
Nemamo više vremena. Preuzmimo odgovornost za svoj život, preoblikujmo stvarnost i sebe u njoj. Možda i napredni alieni u svemiru imaju sranja, ali oni isto tako imaju i štitove. Kada dođe požar, oni upale štit i odmah ga ugase, kada meteorit krene prema njihovu planetu, oni upale štit i unište ga. Zašto oni to mogu? Zato jer imaju dovoljno energije da to kreiraju, izmisle. 
Dakle, kako doista vibriramo? Je li vibriramo “pošalji mi požar da se probudim”? Poplavu, rat, bolest, siromaštvo…
Što je to što svijet želi od mene, a ja od njega? Oprostite, ali ja želim trčati želim letjeti, želim biti slobodan, imati štit kada dođu sranja.
-Nenad Ljubić
Ho'oponopono Tehnika 