Tko je kriv?

Slikovni rezultat za in peace

Svako malo smo svjedoci kako se ovdje kod nas, ili tamo, kod “njih” događaju nepogode, tragedije, užasi.
Mabel priča o tome na seminaru – toga će biti, sve više. To je jednostavno tako, i ono što u svakom trenutku trebamo biti – to je biti spremni na čišćenje, i povjerenje.
Hvala svima koji ovih dana čiste, dok požari gore po Mediteranu.

Preuzimamo odgovornost za sve ono što je u nama što je dovelo do tog iskustva.
Čistim za sve ono što je dovelo do toga da imam iskustva požara u Crnoj Gori, potresa u Italiji ili poplava u Bosni. Čistim sve što je u meni što je dovelo do iskustva djece koja umiru bez vode u Africi. Prašuma koje nestaju u Brazilu. Oca koji ubija dijete i mamu. Pijanca preko puta. Bolesnog rođaka. Što god…

Sa svima dijelimo zajedničke programe. Baš sa svima. Jer da to nije u nama, mi to iskustvo ne bismo imali.
Tu je naša odgovornost (ne krivica!).
I nisu ljudi koji su direktno pogođeni time u toj situaciji jer im je vibracija niska, jer… “što zrače to i privlače”, jer “privlače to što jesu”.
Pa kad se odroni i nestane cijelo selo u Kini, to je zato jer su stanovnici negativni. Ili možda zli. Ili jednostavno, nisu razmišljali o livadama i leptirićima nego o tome kako preživjeti i othraniti obitelj.
Nije to baš tako.

Odgovornost, ona o kojoj mi govorimo u Ho’oponoponu, uči nas da smo odgovorni za SVE što osjećamo, mislimo, doživljavamo, za sve što je u našem neposrednom ili POSREDNOM iskustvu.
Na taj način, i nikakav drugi, mi možemo reći da smo svi jedno.
I kad ja čistim, kada vi čistite, pomažemo nekome u Urugvaju, ili Bahamima, ili Kazahtanu… sasvim svejedno.

Kada čujem da je nekome teško, da se pati, neću reći da je taj na niskoj vibraciji i tko mu je kriv, neka vibrira visoko. Kad netko doživi traumu ili tragediju, neću pomisliti – nije vibrirao, to se meni naravno ne bi moglo dogoditi… Čistit ću. I pomoći ako i koliko mogu, kako mogu. Svi dijelimo iste programe, zajedničke, i ono što danas doživljava Jure, sutra će Marko, što proživljava Milica sutra će Senada, čega se boji Mira sutra ću se bojati ja.

To je život. Pun i prepun prilika za čišćenje.
Ne prilika za aroganciju, samovažnost, nego prilika za čišćenje.

A znamo što je čišćenje – ono je naše prepuštanje Bogu, naša poniznost i skromnost, naša svijest da je sve u njegovim rukama. Otpuštamo i prepuštamo se.

Hvala hvala hvala

-Karmen Jerković Yucel

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s