Sad kad je proslo i ocistilo se pisem vam. U odnosu s mamom sam imala velik izazov. Tocnije, od kad znam za sebe, izazov mi je upravo taj odnos. Koliko god sam cistila uvijek sam bila fokusirana van sebe. Na nju. Uvijek me kritizirala, uvijek me prilagodjavala drugima…. ukratko, osjecaj je bio vise nego odvratan. Odrastas znajuci kako te mama nikad nije prihvatila kakva jesi. Dobila sam svoju djecu i napravila sve sto mogu kako bih bila drugacija nego ona.

Uh….
Na sastanak jedne grupe povela sam i nju, nadajuci se kako cemo nekim druzenjima prevazici te izazove i konacno biti u miru…. No taj susret je ispao poput egzorcizma. Tri ipo sata emotivnog uzasa… No o tome necu, jer proslo je. Ono sto bih istakla u tome jest kako sam ta tri ipo sata bila u savrsenom miru dok je ona doslovno gazila po meni… Hopsala sam kao blesava i na svako njeno napadanje koje je bilo zestoko (ne pretjerujem imam svjedoke tu u grupi) ja sam joj odgovarala s “hvala ti”, “volim te”…..
Imala mir sve do pred kraj…

Naime, pored svih teoretskih znanja kako cistimo uvijek sebe i nikad van sebe, postoje situacije kada nam um jos uspjeva podapeti nogu i okrenuti fokus…. Moja spoznaja (koja se desila pred kraj susreta) kako je taj odnos s mamom bio tek pokazatelj koliko sam ja sama sebe kritizirala… koliko  ja sama sebe nisam prihvacala…. Ona je samo ispunjala ‘dogovor’ imitirajuci mene samu…. 35.god.pokazujem kaziprstom u nju, a ne vidim ostala tri prsta uperena u sebe.

Ja sam bila ta. Zrtva same sebe. Svoje zestine. Tada sam se energetski slozila kao kula od karata…. Odnos nam se pogorsao. Mene je sve boljelo. Tragovi toga u meni su i dalje tinjali… Pocela sam padati u nizove ljutnje pa strahova pa ushicenja pa…
Nastavile smo komunicirati i cinilo se odjednom sve super… Ruckovi su mirni,nema napetosti… Svi su kod nje uocili promjenu…

Kada? Onda kada sam OPROSTILA sebi i njoj sva ponasanja i sve receno svjesno, a iz neosvjestenih programa….
Oprost je mocan alat koji nas oslobadja svih emotivnih okova kojima nas vlastiti um veze uz nesto…. Osvijesti, zahvali, oprosti i VOLI sve….
Uzivam je sada nazvati, popiti kavu…, a osjecam i kako ona uziva u tome… Trazimo obje sada samo stvari koje jedna kod druge mozemo pohvaliti…. ♥

Zato, ne odustanite nikada… ponekad treba 35.godina… mozda i vise, ali uvijek se isplati pocistiti “sada”…

Voli vas Anita Bare 🙂

Spoznaje – ne volim pisati o spoznajama, draže mi je pisati o konkretnim i opipljivim stvarima, znam da prolazimo slična iskustva i veseli me što neke moje pomake doživite kao motivaciju za daljnje čišćenje, jer ja upravo tako doživim vaše. Sjećate se parnice dobivene na nevjerojatan način, moje majke, teške kolerične osobe kojoj se je život promijenio, promjena u mojoj percepciji svijeta oko mene, promjene okoline…?

Od kada prakticiram tehniku spoznaje su prilično učestale i oplemenjuju moj život. U tom kontekstu ću se zahvaliti i tebi Miro Skender, jer si ih upravo ti dosta potaknuo, a koliko čujem od ostalih hopsića – nisam jedina koja ima takvo iskustvo s tobom. Je li slučajnost da te je baš Ho`oponopono doveo u moj život? Ujedno, doveo je i bioenergetičara koji prakticira Ho`oponopono i od kojeg sam čula onu “Božanska ljubav ispunjava moju dušu” koja je nagovjestila spoznaju o kojoj ću sada pisati.

Najljepša spoznaja je ona o praštanju. Smatram se donekle altruističnom osobom, međutim nisam sklona praštanju. Koncept oprosta kakav nam se nudi, meni je oduvijek neshvatljiv. Stotinama puta sam pročitala kako nas praštanje oslobađa, kako je stanje ne-praštanja stanje zarobljene energije, kako sami sebe držimo zarobljene.. i sve je to meni jasno (vidim na vlastitoj koži :)). Međutim, nisam praštala. Jednostavno nisam mogla donijeti odluku da opraštam jer to ne doživljavam kao puko pritiskanje gumbića na kojem piše “praštam”. I smatram da sam dužna sama sebi ostati distancirana od ljudi koji su me povrijedili. Praštanje, kako sam ga ja shvaćala, za mene je značilo dopustiti povredu mene same još jednom. Opraštanje mi se je činilo kompleksno i teško shvatljivo. Ponekad čak i podcjenjivajuće po osobu koja prašta.

Opisati ću uvid iskustva procesa opraštanja kroz koje sam prošla prakticirajući tehniku i radeći povezivanje s Unutarnjim djetetom.
Već znate da je baza Ho`oponopona postavljanje pitanja “Tko sam ja” i “Tko je odgovoran”, a ja sam dodala i “Što je to u meni da je privuklo ovu situaciju?”. Kada sam si postavila ova pitanja, shvatila sam da sam JA odgovorna za svaku situaciju koja je ušla u moj život, pa tako i za svaku nepravdu.
Drugi ljudi su naša refleksija i naša želja da ih promijenimo je smiješna. Ta, tko može promjeniti svoj odraz u ogledalu?? Odraz u ogledalu ne možemo umiti, ne možemo uljepšati, ne možemo ga čak ni poružniti – ako ga želimo promijeniti, prvu promjenu trebamo napraviti na sebi.
Ono što je uslijedilo, bilo je spontano otpuštanje zamjerki koje imam prema drugima i osjećaj mirenja sa samom sobom, prihvaćanje sebe.
Osjećaj otpuštanja i prihvaćanja se je stopio u oproštaj – predivan bezvremeni osjećaj koji je toliko ugodan i iscjeljujuć jer nam vraća natrag našu energija koju je bila zaglavljena u konfliktnom odnosu s drugima.

Uvjerenje koje nas je držalo u stanju odvojenosti od nas samih se briše milošću s Neba a ono što ostaje nakon što su ta uvjerenja otpuštena je stanje Praznine, naše prave prirode koja je vječna kao i njen Stvoritelj. U tom trenutku shvatila sam da “Božanska ljubav ispunjava moju dušu”. I Tvoju dušu… ♥

– Petra Varšić

Hopsići dragi,

htjela sam napisati objavu u kojoj bih popisala benefiti koje mi je Ho`oponopono donio u život, međutim, nemam toliko vremena, pa ću zasada navesti samo manji dio:

1. Astma – do prije prakticiranja tehnike uzimala sam minimalno 4-5 doza terapije dnevno i svakih mjesec do dva bih završila na hitnoj zbog težeg napadaja. Sada uzimam jednu dozu terapije i to neredovito, ne svaki dan, više onako reda radi. U ovih 7 mjeseci nisam bila na hitnoj.

2. Prehrana – kao nekad zagriženi ljubitelj fast fooda skinula sam xy kilograma (ma neću pisati koliko sam skinula, jer bih trebala napisati koliko sam imala, a to baš ne bih hihi 🙂 ), promijenila sam prehranu skoro pa u potpunosti.
Volim hranu, tipične sam ženskaste građe i uvijem me “ima”. Svake bih godine krenula na neku dijetu, skinula 4 kg, pa natukla 6 natrag i tako sve do ove godine. Početkom godine sam se čak prijavila na weight loss challenge jer sam mislila da će me novac koji sam uplatila za sudjelovanje motivirati na mršavljenje. Nije me motivirao. 🙂
Kako sam počela prakticirati Ho`oponopono, krenula sam s dijetom. Ja se ne pridržavam dijete duže od tjedan dana jer sam emotivni žderač. Međutim, kako mi je tehnika unosila mir i sklad u život, sumanuta potreba za hranom je kopnila. Jednostavno, smirivanje i ugoda koju sam osjećala kada bih smazala nešto slatko je bila tu i bez da ja slistim čokoladu… kilice su se počele topiti i topiti, a moje tijelo i ja smo počeli komunicirati. Slušala sam njegove želje i u potpunosti odbacila alkohol i visokokaloričnu prehranu. Čak sam uvela i post.. Ekadaši.
Ono što mi je bilo smiješno ovdje napisati je činjenica da sam u potpunosti prihvatila svoje tijelo. Činilo mi se je da bi takva izjava djelovala tašto… pa evo, reći ću sada… kada vidim svoj odraz u ogledalu, zbilja mi se sviđa ono što vidim.

3. Posao – došla sam do triježnjenja i shvatila da posao na koji sam trošila gro energije jednostavno nije posao za mene i odustala sam od njega. Ubrzo je uletio posao kod one drage žene o kojoj sam pisala, a nakon njega sam prihvatila posao u drugom poduzeću. Vlasnik tog poduzeća, kao i ova žena prije, su izuzetno pošteni ljudi… trebam li reči da mi je rad za poštenog poslodavca prioritet pri odabiru posla? 🙂

4. Napadaji bijesa. Što reći o njima? Jednostavno ne bijesnim. Pokušavam proanalizirati novonastalo smireno stanje i ne polazi mi za rukom. Mehanizam mog bijesa se je jednostavno pokvario. U trenucima u kojima bih pobijesnila, sada se jednostavno desi neki “udah” i ja ostanem smirena. Udahne nešto u meni… a ja reagiram smirenije.

5. Preci. Jedna od mučnijih stvari koje su me mučile je smrt mojih predaka. Posebno moje bake koja mi je bila poput majke. Predbacivala sam si masu stvari, stalno se pitala kako joj je “tamo” i borila se s mučnim sadržajima i teškim noćnim morama vezanima na tu temu. Moja baka koju sam do tada sanjala u mračnim košmarima se je pojavila kao boginja u mom snu. Prelijepa, svjetlucava i sretna… a mir koji mi je taj san donio traje i dan danas. I trajat će…

6. Čuvar iz snova. Od djetinjstva mi se u snovima javlja mlađi muškarac koji mi pomaže. Kako sam kroz život gubila vjeru u Boga javljao se je sve rjeđe i rjeđe. Dok sam se okrenula nekim mračnijim sadržajima, u potpunosti se je prestao javljati i mislila sam da sam izgubila vezu s tim finim dijelom sebe. E, pa tehnikica mi je vratila “čuvara” u snove.

7. Novac. Jednostavno… bez da prakticiram bilo kakvu tehniku manifestacije, novac se stvori sam od sebe upravo tada kada mi treba i u upravo onom iznosu koji mi treba. Tako je jednom prijateljica dobila na lotu i dala mi točan iznos koji sam dan prije poželjela, jednom su mi na poslu digli proviziju, jednom je muž zaboravio da je skupio xy bodova na kartici, povišica, božićnica…

Ima još… puno, puno… ♥

– Petra Varšić