Nitko ne mora ići nikamo. Svi smo već tamo, samo kad bismo to bar znali.
Kad bih bar znao tko sam zapravo, prestao bih se ponašati kao onaj za koga se smatram, a kad bih se prestao ponašati kao onaj za koga se smatram, znao bih tko sam.
– A. Huxley
Ako postoji samo sadašnjost, onda je sve ostalo iluzija. Nema prošlosti, a nema ni budućnosti. Nema ni prostora, jer nema vremena, odnosno prostor je svugdje isti na svim svojim dijelovima. Ako je to sve točno onda nema ni kretanja, jel tako? A to znači da ono što jesmo je nepromjenjivo, vječno, sve prisutno i kao takvo ustvari statično.
Koga briga!, mogao bi netko reći. Ali, bitno je to, jer iz te pozicije neke vrlo važne stvari (naš život) može izgledati potpuno drugačije. Na što mislim?
Dakle, mi se ne rađamo, nego rođenje dolazi do nas i onda odlazi, a mi ostajemo. Onda do nas dolazi djetinjstvo, pa mladost i sve ostalo. Dolazi i odlazi, a mi smo i dalje tu, jer nigdje drugdje i ne možemo biti.
I onda u jednom trenutku dođe i smrt. Dođe i ode… mi smo i dalje tu isti kao što smo bili i kao što ćemo uvijek biti.
Ne putujemo mi nikuda, nismo se pomakli niti jedan jedini milimetar… jer to nije niti moguće. Kad svoje postojanje sagledamo iz te pozicije jasno se “ocrtava” što je stvarnost, a što iluzija. Putovanja ustvari nema, osim ako putnik nije doputovao i otputovao, kao i sve ostalo na putovanju koje to nije ♥ ♥ ♥
– Daniela Pal Bučan
Upoznajte ho’oponopono-drevnu havajsku tehniku za rešavanje problema. Tehnika je namenjena svima koji žele promene na bolje u bilo kojoj oblasti svog života.
Problemi su svuda oko nas, sa njima se stalno suočavamo i bilo da su u pitanju mali, sitni svakodnevni problemi ili oni veći, ozbiljniji, sigurno je da nam umanjuju kvalitet života. Želeći da rešimo neki svoj problem, dešava se da stvorimo drugi, pa nam se ponekad čini da se vrtimo u začaranom krugu. Uputstva za korišćenje jednostavnih tehnika za izlazak iz začaranog kruga, kao i informacije o nastupajućem seminaru u Beogradu, čućete od Suzane Vemić, diplomiranog psihologa, Transakcionog savetnika i Reiki Mastera, praktičara ho’oponopono tehnike.
Predavanje će se održati u Holističkom cetru Polje, Kraljevića Marka 17/1 ( suteren.)
Ulaz je slobodan, a zbog ograničenog broja mesta, molimo Vas da svoj dolazak najavite na: centar.prozor@gmail.com. ili na telefon: 064 23 56 169
Zašto volim Ho`opononopono…
Prije tri dana nam se pokvario bojler. Otišla je elektronika… Nova košta 2500,00 kn, s poslom bi to bilo otprilike 3000,00.
Znači, bolje kupiti novi bojler za cca 6000,00.
Da bi se novi bojler pustio u pogon, trebamo atest, da bi dobili atest, trebali bi sanirati dimnjak jer su se nešto mijenjali propisi o dimnjacima od opeke. Sanacija bi koštala ca 6000,00. Znači sve skupa cca 12000,00 – 13000,00.
I evo ti situacije u kojoj počne… jbmti mtr di sad usred zime da ode bojler, imam ove izdatke, imam one izdatke, dimnjak je star svega par godina, odi radi novi, jer se netko tak sjetio, jbm im mtr svima po redu..
No, nisam divljala. Popila sam kavu, predahnula. Čistila sam. Ionak imamo kaminčić u spavaćoj, radi romantike i ugođaja… i bilo je romantično i lijepo kada smo zapalili vatru, a kako taj dimnjak prolazi i kroz sobu moje male bilo je toplo i njoj.
Pronašli smo elektroniku za 500,00 kn, nije bilo nešto komplicirano i muž je to sam zamijenio, bojlerčić šljaka ko vurica.
I da ne radim Ho`oponopono, moguće da bismo našli taj dio za bojler. Ali sigurna sam da bih si tri dana čupala kosu, divljala i živčanila. I lupala po čokoladi i možda po gin tonicu, jer bi mi trebalo nešto da me opusti.
Ovako sam jednostavno živjela bez nekog prevelikog opterećenja, čak sam popila kavicu s našom Anitom Migles i istinski uživala u njoj. Nijednom se nisam zabrinula oko bojlera, niti mi je to kvarilo raspoloženje.
Imala sam pozitivan stav, a mislim da je bez puno mudrovanja, pozitivan stav polovica rješenja problema.
I zato volim Ho`oponopono, lakše se nosim sa stresom, smirenje ne tražim izvan sebe, nego ga samo proživljavam u sebi, gdje je oduvijek i bilo.
– Petra Varšić
Pre otprilike 10 dana, pripremala sam se za važan sastanak, i čistila očekivanja vezana za ishod.
Bila sam na tom sastanku i bilo je… pa, ni dobro, ni loše, ali svakako mnogo lošije od onog što sam želela. Nisam si htela dopustiti samosažaljenje. Rekla sam sebi: “OK, pustit ću sad sve to, neka bude volja Božja!” I stvarno sam pustila i hopsala kao luda, non-stop. Čišćenje se sasvim sigurno odvijalo i noću jer sam se ujutru budila s VOLIM TE na usnama.
Znate šta se sinoć desilo? ČUDO!!! Još ne verujem!!! Desilo se nešto što je prevazišlo sva moja očekivanja, posložilo sve ono što sam mislila da je nemoguće. Moj intelekt nikad ovako dobro ne bi rešio stvari.
Bog zaista čini čuda kada mu to dopustimo :). Zato dopustite i HVALA VAM ♥
– Zorica Plavšić
Probudi se, shvati da je sve ovo sastavljeno od misli, samo misli.
Tvoje uvažavanje ljepote je misao, tvoja odbojnost prema predmetu koji je ružan jest misao.
Tvoje žudnje ili odbojnosti nisu ništa drugo do prolazeće misli u umu.
Shvati da je ovo samo misao i postati ćeš slobodan. Prepoznati misao kao misao donosi slobodu.
Kada misliš da su misli stvarnost, tada si zaglavio.
– Sri Sri
Zašto ne bismo sami stvorili priču o Nuli?
Bila jednom Jedna Nula…ne, ne valja…’Ajmo probati ovako:
Nula kaže – ako imamo rat, nemamo Boga, ako imamo patnju, nemamo Boga, ako imamo odvojenost – nemamo Boga!
Svi govore: Bog je Ljubav! Tko sam onda ja? Jesam li i ja Ljubav? Ako sada hrabro istupim i bez treptaja sumnje kažem: “Da jesam!”, znači da imam Boga! Imam li onda i ja rat, patnju i odvojenost?
Ako pogledom tražim Boga, onda da – imam odvojenost! “Ja sam koji jesam” znači: Ja sam Ljubav u Tebi, Ti si Ljubav u Meni, ne tragaj dalje! Mogu li se sada usuditi zaustaviti svoj Put ovdje u Nuli, jer imam sve, imam Boga, znanje i svijest da sam Ljubav? Da bih to saznao, zakoračio sam u bajku o Nuli, prošao vrata Istine o Sebi, ušuškao sam se u Život. Ima li još što izvan toga?
Bajka o Nuli kaže: Ja sam koji Jesam i živim to. Kada naletim na trulu granu patnje onda znam da sam to Ja, nema me izvan toga. Tada ću odmaknuti korak unatrag i vidjeti da je trula grana preduvjet novog života, ciklička izmjena Ljubavi preko Ljubavi u Ljubav. Promatram li prekrasan vrt i bezuvjetno se divim ljepoti i raskoši, srcem znam za poneko trulo drvo, uvenuli cvijet, uginulu životinjicu. Promatrajući cjelinu, vidim Sebe u njoj i prepoznajem to. Prepoznati se trebam i u detaljima cjeline! Kada gledam fotografije iz svemira prekrasne planete Zemlje, obožavam je, igra mi srce od divljenja! No, živim u nevidljivoj točci, maloj stvarnosti, maloga grada, malih ulica i ljudi.
Bajka o Nuli kaže: voli beskrajno svoj svijet, svoju ulicu, ljude oko sebe. Znaj da su oni Zemlja, plavi planet beskrajne ljepote, oni su u Tebi. Voli Sebe u njima, prepusti se beskraju Ljubavi i živi to. Tajna Ljubavi je da nema Puta, nikad ga nije bilo, jer kamo bi putovao?
“Ja sam koji Jesam”, kaže Nula – zar nisam?
– Neno Lubić
♥ ♥ ♥
Jedan učitelj i njegov učenik hodali su pustinjom i učitelj je učio đaka da uvek može da veruje Bogu, pošto on brine za sve. Pala je noć i odlučili su da prespavaju. Učitelj je podigao šator, a učenik je dobio zadatak da veže konje za stenu.
Ali, kada je stigao do stene, pomislio je: ,,Učitelj me iskušava. Rekao je da Bog vodi računa o svemu i zamolio me da vežem konje. Želi da vidi da li verujem u Boga.,, I umesto da veže životinje, izgovorio je dugačku molitvu i predao ih Bogu na čuvanje.
Sutradan, kada su se probudili, konja nije bilo. Razočaran, učenik je počeo da se žali učitelju i rekao mu da više ne veruje, jer Bog ne pazi na sve, eto zaboravio je da pazi na konje.
,,Grešiš- odgovorio je učitelj- ,,Bog je hteo da čuva konje. Ali, u tom trenutku su bile potrebne tvoje ruke da ih vežu za kamen.,,
Ova priča divno ilustruje mnogo onoga što nam se dešava svakodenvno kada krenemo da praktikujemo ho’oponopono.
Ponekad ne shavatmo da je potrebno da mi napravimo prvi korak i pokažemo Bogu svoju nameru. Ako ne učinimo taj prvi korak, onda to znači da je naša namera da ništa ne činimo. I Bog to naravno podržava, jer imamo slobodnu volju u koju nam se on nikada ne meša. Da to nije tako, ovaj svet izgledao bi sasvim drugačije, zar ne?. Dakle, čineći prvi korak ( vezujući konje) , mi dajemo signal Bogu u kom smeru želimo da idemo, koji put biramo. Onda se na tom putu susrećemo za najrazličitijim ljudima koji su nam učitelji, naravno. Svi smo čuli za izreku da se učitelj uvek pojavi, kada je učenik spreman, ali ponekad, zaslepljeni sopstvenim očekivanjima o tome kako bi trebalo da izgleda taj učitelj, previdimo jednostavnu istinu, da su svi ljudi u našoj okolini, naši učitelji. Naročito oni sa kojima imamo teže odnose, konflikte i probleme. Oni nam u najvećoj meri pomažu da rastemo i razvijamo se. Zato budimo im zahvalni od sveg srca.
Bog sa nama razgovara na različite načine, pa i preko tih drugih ljudi. Njemu su potrebne naše ruke, ali i ruke, srca i reči drugih ljudi da bi nam nešto rekao. Kada preuzmemo stopostotnu odgovornost i čistimo, postajemo protočniji, čistiji smo kanal za Božije namere i reči, lakše ih i prepoznajemo i živimo.
Zato, kada u ho’oponoponu govorimo prepuštanju Bogu, to ne znači da treba da budemo potpuno pasivni, jer sve što treba će već i samo doći. Prepuštanje znači da imamo potpuno poverenje u Boga da će nam se na putu dešavati uvek ono što je u tom trenutku najbolje za nas i da smo slobodni od očekivanja koja ima naš ego. Dakle, prepuštamo se bez očekivanja, ali mi sami moramo napraviti korak u određenom smeru.
Suzana Vemić
http://hooponoponoija.wordpress.com/2013/01/05/bog-pazi-na-sve-o-prepustanju/