U omči

kjU omči programa umjesto Ljubavi

Jutros mi se vrzma po glavi slika osobe koja je svezana za stolicu – onako kompletno (kao u filmovima – ruke, noge, zatvorenih usta i povezanih očiju).
Prvo sam pomislila da mi se po glavi mota nekakva zaostala sličica iz akcijskog filma, a onda shvatih da se slika odnosi na programe.

Vezani smo programima. Ponekad toliko da se ne možemo niti pomaknuti – kao da smo zatočeni (u stvari, i jesmo).
Ako uspijemo pronaći način da se barem malo oslobodimo (npr. hopsanjem), osjetit ćemo barem maleni djelić slobode. Recimo da smo uspjeli skinuti povez sa očiju. I dalje nećemo moći niti mrvicu pomaknuti tijelo, nećemo moći reći niti jednu riječ, ali ćemo barem moći vidjeti bližu okolinu u kojoj smo smješteni.
Tko zna koliko će nam trebati vremena (hopsanja) da se upotpunosti oslobodimo “okova” (programa) koji su nas čvrsto držali na jednom mjestu.
Kad se napokon osovimo na svoje noge, moguće je da već kod prvog koraka padnemo jer noge su nam predugo bile čvrsto svezane i na jednom mjestu nepokretne, pa će sad trebati nešto vremena da ponovo naučimo hodati. Zato trebamo biti strpljivi i kretati se korak po korak.
Nakon što smo normalno prohodali i sad se slobodno možemo kretati po prostoriji u kojoj smo smješteni shvatit ćemo da i dalje nismo slobodni u potpunosti, naime naš zatvor sada više nije stolica nego prostorija iz koje treba izaći van. Svakim slijedećim oslobađanjem (otpuštanjem) osjećat ćemo sve više i više slobode (iako nam se to možda neće tako činiti – bit će nam sve lakše i lakše).
Možda kad se uspijemo napokon osloboditi “kuće” naletimo na novu prepreku: ogroman zid koji treba nekako “preskočiti”. Moguće je da će taj zid izgledati kao veća prepreka nego recimo neka prepreka (program) koju smo trebali savladati (otpustiti) unutar kuće, ali to naravno ne znači da ne napredujemo, nego da jednostavno savladavamo ono što nam dolazi na “putu” po nekom svom prirodnom redosljedu.

Ponekad samo korak do slobode predstavlja neka prepreka koja je toliko teška da nam se čini da smo na samom početku – zarobljeni u potpunosti i da se ne možemo pomaknuti niti milimetar. Naravno, to je samo iluzija, a ne stvarno stanje stvari.

Kad se oslobodimo okova programa, izgubili smo ropstvo. Kad upadnemo u okove Ljubavi (Hvala i Volim te) slobodni smo…♥ ♥ ♥

– Dani Ella

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s