Verujem, ne verujem…

Posted by Admin in Vaš blog
aVerujem… ne verujem… sve mi je bolje ili sve mi je gore… na ovoj našoj stranici svega toga ima zar ne?
Hopsamo da očistimo programe i prepoznajemo taj trenutak kada nešto iz nas ode… dodje mir… dodje zahvalnost za sam život koji nam je dat… znam … dogodi se i meni i drugima, čitajući objave oseti se … da li ovo za mene funkcioniše?? Želim i ja promenu! Želim to “malo” čudo, želim da osetim da to što Bog  (Univerzum) namerava ima “odjek” u mom biću… hmm…
Presečemo li kišnu glistu, priroda će joj obezbediti da joj izraste odsečeni deo. A ko je priroda? Ko je stvorio prirodne zakone? Čini se, zar ne … da smo i previše zaokupljeni svojim (samo svojim ograničenjima – programima) jer eto u slučaju gliste  Bog nema ograničenja … izvodi jedno takvo čudo! No možemo li poverovati u to, da recimo nama fali prst… koliko bi čudo bilo da nam izraste novi ?! Hmm… malo teže zar ne? Isto je sa hopsanjem, doduše, ljudi su u pitanju kao poredjenje ali ima li razlike … naravno da nema!
Prosto moje današnje čudo biće tvoje sutra i obratno! Zato je bitno da konstantno hopsamo (u ovom trenutku ja vidim dr.Lena sa onom svetiljkom u ruci kako se probija kroz crni slajd), hopsanjem kopamo kanal sopstvene vere u Boga (Univerzum) i već znamo da nema nikakve šanse da Božanstvo na to ne odgovori!
P.S. (za sve vas koji ste čudo i posebno za drage ljude koji trenutno rade na programu “ovo za mene ne funkcioniše”, zahvalnost sva neka pripada Božanskom… Ja znam da nas voli !! ♥ ♥ ♥
– Nataša Sekulović

Osjećaj lakoće

Posted by Admin in Vaš blog
aKada se prisetim kako sam ja krenula, prvo sa vežbom divljenja – tražila sam u svemu i u svima nešto čemu se mogu diviti. Objašnjenje za taj metod bilo je da na taj način, ono čemu se divim, izgrađujem u sebi. Sjajna vežba. Danas vidim božansku iskru u svima, bez imalo truda i napora, i ma koliko prikrivena u toj osobi bila njenim spoljašnjim nastupom.
Zatim, vežba primanja komplimenata, što nikako pre nisam umela. Kad god bi mi neko uputio kompliment, trebala sam reći jednostavno i kratko: ‘Hvala, tako je’ ah kakav je to bio osećaj neprijatnosti u početku. Rumenilo bi mi oblilo obraze i na samu pomisao da izgovorim takvu stvar mesto negacije upućenom komplimentu (a to sam učila i vežbala celog života nesvesna šta činim sebi). Ta vežba mi je snažno vraćala osećaj samopoštovanja – ko bi rekao, tako jednostavna stvar. Kasnije je to ‘Hvala, tako je’ preraslo u ‘Hvala, znam’ sa zadovoljnim smeškom na usnama, i još većim osmehom u mom srcu i duši.
Zatim sam naišla na Ho’oponopono tehniku, te sam prošla sve osobe u svom životu uz reči ‘Oprosti mi, Žao mi je najiskrenije, Hvala ti neizmerno iz dubine srca, Volim te beskrajno’. Prihvatila sam 100% odgovornost i oduševila se idejom da sve mogu sama u sebi. Nije potrebno da čekam ili da zavisim od bilo čije dobre volje kako bih pomogla i iscelila samu sebe. Sjajno! Ujedno sam stalno primenjivala tehniku ogledala, koja mi je pomagala da prihvatim i preuzmem sveukupnu odgovornost. Šta god da sam pričala drugima, shvatila bih da pričam samoj sebi, i šta god bih videla u drugima, znala bih da sam to uvek JA.
Ma primenjivala sam i probala svaku tehniku i metod koji bi pobudili moju pažnju i inspirisali me da ih primenim, i to sve sa potpunom lakoćom. Mislim da se velika tajna skriva u osećaju lakoće kada bilo šta činimo, jer jedino kada činimo iz srca, sa ljubavlju, inspirisani i motivisani iznutra, činimo lako i onda je to prava stvar za nas i naše sveukupno zdravlje i blagostanje. Tada smo bliski Onome kome svi težimo, našem Izvoru iz kojeg potičemo i kojem se vraćamo.
A frekvencija ljubavi, frekvencija zahvalnosti i potpunog oprosta jeste frekvencija dostupna i unutar fizičkog tela. Kada čovek dostigne tu frekvenciju, i stabilizuje se u njoj, molitva se sama neprestano odvija u njegovom srcu i duši. Kao da stalno vibrira na talasima ljubavi i zahvalnosti bez da išta čini. Toliko je različitih dimenzija prisutno i sve su nam dostupne. Pa svako svojim ritmom kretanja ka čežnji vlastitog srca.
Hvala vam neizmerno i Volim vas beskrajno.
– Ivana Cvetković

Čarolija zvana Ho’oponopono

Posted by Admin in lskustva
aKroz proces Ho’oponopono u  meni se probudio osjećaj zahvalnosti, samopouzdanja i emocionalog mira.
Događaju  mi se nevjerovatne stvari, divne stvari!
Svaki svoj mali bed docekam s osmijehom i … ispratim  s osmijehom. I na kraju ostane samo osmijeh. Nevjerojatno koliko stvari sam u zivotu propuštala, ali ovo mi je jednostavno otvorilo oči.
Sve se promijenilo, moj odnos prema obavezama, ljudima,  zdravlju…
Zivot bez stresa je dragocjen.
Hvala ti!
– Gordana Balić

Ho’oponopono i problemi

Posted by Admin in Blog Ho'oponopono Tehnika

kjSvi imamo probleme, cijeli život, i na različite načine se nosimo s njima. Neki bolje, neki gore, ali reagiramo uvijek. Čak i kad naizgled ne reagiramo, to se u nama kupi i prije ili kasnije dovodi do još većih problema.

E, sad smo otkrili Hooponopono. Kad imamo problem, imamo istovremeno i izbor – što ćemo učiniti.

Dvije su mogućnosti – prva, činiti ono što smo i prije hooponopona – otići najboljoj prijateljici, ili dobrim prijama, možda psihologu, ili na fb profil – i izjadati se, podijeliti svoju muku. Vjerojatno ćemo se na kratko osjećati bolje – izbacili smo to iz sebe, dobili podršku, suosjećanje (su-ljutnju), pregršt savjeta koje naravno nećemo poslušati…i to je to. Za sat… ili dva, možda dan, a možda i za 5 minuta – mi smo u istom stanju u kojem smo bili i prije. Ništa se nije popravilo, osim što smo još opteretili znane i neznane, i lijepo ih povampirili.

Dijeljenjem problema, umnožili smo programe, one pogrešne, teške… natovarili smo ih i sebi i drugima, i napravili upravo fantastičan humus za sve buduće koji tek što se nisu pojavili. i tako to ide, mjesecima i godinama, a onda i generacijama.

Druga mogućnost je, s obzirom da znamo za ho’oponopono – da preuzmemo odgovornost. Onu 100-postotnu. I da čistimo. Ne govorimo nikome ništa, jer želimo programe izbrisati. Želimo (ako želimo) probleme izbrisati, ispraviti.

Šutjeti i čistiti. Čistiti, čistiti,… dok god to ne bude izbrisano.

– Karmen Jerković

Osvrt na drugi dan seminara Ho’oponopona, 1.dio

Posted by Admin in Vaš blog

aDrugi dio seminara 1.

Drugi dio seminara je bio otvorenog tipa, što znači da onaj tko je imao kameru mogao je sve snimiti i doma prikazivati ukućanima, prijateljima, rodbini, susjedima (shvatili ste o čemu pričam), a isto vrijedi i za skriptu. Kako sam na vrhu napisala Drugi dio seminara 1, jasno je da će bit još objava na temu seminara, ali ne na način na koji se možda očekuje. Nisam imala kameru i neću štreberski prepisati skriputu jer to ne bi imalo nikakvog smisla. Tako je moguće da se ljudi koji su bili na seminaru zapitaju nismo li bili na različitim seminarima nakon što pročitaju objave.

Dakle ono što je Mabel nabacila na seminaru i u skripti ja ću to interpretirati kao sudionik seminara, a ne kao zapisničar, jer to jedino ima smisla… Svi koji trebaju otići na seminar ili su bili ili će otići (novi je već u proljeće) i nema potrebe da što vjernije prikazujem objavama što se ustvari dešavalo ta dva dana u hotelu Antunović.

Na isti način sam napisala i prethodne objave. Imali sve to zajedno smisla? Izgleda da ima, jer po porukama koje dobivam i vašim lijepim komentarima ispada da je bolje da pišem nego da ne pišem. Eto, to smo riješili pa možemo krenuti na drugi dio seminara…

Drugi dio seminara se razlikovao od prvog po tome što je prvi bio više vezan za temu hooponopono, a drugi dio je bio na neki način pokušaj osvještavanja i usmjeravanje našeg života prema onome što želimo i što nam pripada. Sad će netko reći: pa jel nije dovoljno samo hopsati i to je to? Jeeee…, ali da bi ste uopće počeli hopsat trebale su se desiti neke vrlo važne spoznaje u vašem životu, da biste vi u jednom trenutku donijeli odluku: od sad hopsam!… Nešto je tome prethodilo, ne nešto nego cjeli niz različitih stvari, da bi se donijela takva jednostavna, a toliko važna (ključna) odluka.

Hopsajući, nama se mijenja svijest, a kako nam se mijenja svijest mijenjaju nam se i odluke koje donosimo svakodnevno (jer mi cijelo vrijeme imamo slobodnu volju) i kako još ni blizu nismo obrisali sve programe nije loše da neke stvari znamo u naprijed… lakše ćemo funkcionirati i um će nam biti mirniji (jer um voli da mu je sve jasno). Za početak, skripta je puna citata i sigurna sam da ih je Mabel birala prema mudrostima, a ne prema autorima (to što se tu našao citat od Osha, ne znači da Mabel više voli Osha nego recimo Tollea). Dakle već nešto možemo naučiti i prije nego zaronimo u sadržaj.

Osnovni problem je kad u životu počnemo dijeliti, klasificirati, pa po tome lijepiti razno razne etikete… a sve zato da bi što zornije stvorili sliku o sebi samima. Mi kao točno znamo tko smo, što želimo, što ne volimo, što je dobro, a što nije. Jedino što nam baš nije najjasnije što je to što nam fali…

Dakle, drugi dio seminara se bazira na temu osvještavanja nekih pitanja s kojim se svakodnevno susrećemo.

Na kraju skripte piše: Vrijeme je da se nešto poduzme. Dok hopsamo, možemo usput provjeriti na što je to Mabel mislila …♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan

Dobiven posao nakon seminara

Posted by Admin in lskustva
aHo oponopono,Novi Sad, decembar 2012. hvala hvala hvala
PRE SEMINARA Javlja se mogućnost da moj sin dobije posao koji želi,u užem izboru je nekoliko jako iskusnih, odličnih kandidata  iz te oblasti, opasna konkurencija, realno nemoguća misija…

Kaže mi: “vidi, realno, moje su šanse minimalne, ja ovako neiskusan pre ili posle otpadam, zašto bi promili mene kad imaju vrhunske kandidate koji će odmah unaprediti posao?“
Pomažem mu  konkretnim primerima iz ličnog iskustva „iskusan kandidat ima već formirane navike koje često nisu u interesu i u skladu sa strategijom kompanije, teško je oblikovati iskusne, već su stvorene možda „loše“ navike itd, neiskusni kandidat je kao glina i može se oblikovati, bla, bla, predlažem da to navede kao odgovor na neizbežno pitanje u završnom intervju u (zašto mislite da ste baš vi pravi kandidat za našu kompaniju).
POSLE SEMINARA Ispod čaše ipak stavljam na papiru napisano POSAO, mada znam da to nije neophodno, od viška glava ne boli  i molim  svako moje hvala da otpusti sve ono u meni što blokira da upravo on dobije ovaj posao, sada, ove godine do njegovog rođendana (25.dec). Završni krug intervjua, dolazi HQ iz Slovenije, pre polaska ja mu kažem “ako je ovaj posao za tebe dobićeš ga, ipak budi bez  velikih očekivanja … ako ne dobiješ posao onda očigledno to nije  posao za tebe, ipak sigurna sam da ćeš ga dobiti kao prvi korak tvoje buduće uspešne karijere! Sa potpuno umanjenim stresom on odlazi na završni intervju, se javlja se da tek sad nema velika očekivanja, pošto je video svoju konkurenciju….. hvala, hvala, hvala, volim te, volim te…
Istog dana, za par sati ga zovu iz kompanije, pitaju koji konfekcijski broj nosi (radi nabavke brendirane zimske jakne), dakle  dobija posao, dobija službeni auto…!!! Presrećan ,za par dana već počinje da radi!
Hvala  Mabel, hvala grupi ! hvala! hvala!! volim vas! volim te.
– Lilika Dragosavac

Dijete, bolnica, hooponopono…. nastavak

Posted by Admin in lskustva

aPRIČA ČETVRTA (ona kontrola iz priče prve)

Da ne duljim previše. Na pregled nismo bili upisani. Jesmo, ali 13.12. kod liječnika kod kojeg nisam htjela ići. Htjela sam našeg barba Robija. Došla do doktora preko susjeda. Šalter. Timpanometrija. Vrtim hvala, hvala, hvala. Obraćam se tetama na šalteru, sa veeeeeeelikim osmjehom broj 16 objašnjavam kako nisam upisana, ali imam uputnicu koju sam izvadila za 13.12. One kažu da ga najprije dr. treba pregledat. Ja kažem da ne treba jer o nalazu ovisi što će nam reć. Malo se nećkaju, a ja trepćem okicama i smijem se. Kaže jedna od teta: “Ma dajte taj papir ovamo!” Iziđe na hodnik, pozove nas na pretragu, sve izvršimo u roku od dvi minute.

I ja kažem malodušno (o programe zaje… li si!!! ): “Opet ravna crta, ha?”

“Kakva ravna crta , gospođo!??! Nalaz je skroz UREDAN!!!!”

Zadnji nalaz od 14.06. katastrofalan. Danas: UREDAN!!!! UUUUUUUUUUUUUUUREEEEEEEEEEDAAAAAAAAAAANNNNNNNN!!! Prvi put nakon tri ipo godine imamo uredan nalaz!!!! “Hvala , hvala vam gospođo!” Sestra me gleda: “Ma šta vam je, ja samo radim svoj posao!” “Ajde, Marine pozdravi tetu i zahvali se.”

Marin se smješka, ali ne progovara. Pa onda ja umjesto njega: “Eto mama će kad neće on! Hvala vam i sretan vam Božić i nova godina!”

HVALA, HVALA, HVALA, HVALA

 

– Žana Sunara

ZAHVALA DJEČAKU

Hvala ti što si bio hrabar kad tata i ja to nismo mogli biti. Ti si nam pokazao kako se ponaša pravi borac.
Hvala ti što si hrabro ostao u bolnici i prvi put od svog rođenja prespavao negdje bez nas.
Hvala ti što si mi ujutro kad sam ti došla rekao da te nije bilo strah.
Hvala ti što si plakao kad su te bockali u ruke, a pri tom bio savršeno miran, jer si znao, ako se pomakneš, da ta igla može puknut i da ti može bit još gore.
Hvala ti što si čuvao drugu djecu u bolnici i što si ih tješio dok im ne dođe mama.
Hvala ti što si izabrao baš mene da ti budem mama. Hvala ti što si izabrao svoga tatu da ti bude tata. Mi se trudimo ne iznevjeriti tvoj izbor. I mislim da ga nismo iznevjerili. Ne mislim, nego znam. Jer nam sto puta dnevno, ničim izazvan, znaš reć da nas voliš. I mi volimo tebe , jabučice naša zlatna!

a

 

Nakon seminara…

Posted by Admin in lskustva
aŠto reći? Nakon seminara se izdogađalo svega… svi odnosi s ljudima na koje sam se prije ljutila i koji su se ljutili na mene su se nekako smirili, osim odnosa sa majkom…. ♥  Taj je jaaaaako turbulentan… luđi nego je ikada bio, ali ja ipak mirna da mirnija ne mogu biti….
Odnosi unutar moje obitelji su rasterećeniji…. ♥ Neki poslovi su mi otpali, a ja mirna da mirnija ne mogu biti. Čekam ono bolje. 🙂
Knjige čitam (prije nisam mogla, godinama) i dvije pišem paralelno… U ljeto je promocija prve, a za drugu… kad bude…. 🙂
Dakle što se ključno dogodilo za mene na seminaru: MIR! -neprocjenjivo stanje…
– Anita Barišić

Osvrt na Hooponopono seminar, financije, 3.dio

Posted by Admin in Vaš blog

aPreporuka – pročitajte prvo prva dva djela 🙂

Dakle, Mabel je na seminaru rekla da novac ide uz ljubav… da je važno da radimo ono što volimo i da će onda novac sam doći… kao posljedica… Da se razumijemo, to ne znači da svi sad koji ne vole svoj posao ove sekunde se dižu sa svog radnog mjesta, daju otkaz i odlaze se doma baviti nekim svojim omiljenim hobijem… Ne, ne… pročitaj te prva dva djela ove objave, potrebni su određeni koraci da bi se stvari promijenile. Ne dajete otkaz nego čitate dalje…

Ako ste pročitali prve 2 objave vezane za temu financije, onda vam je jasno da je to tema kao i svaka druga i da ustvari, naše neznanje i programi su glavni krivci što nam taj odnos u životu nije baš najsavršeniji… Dobra vijest je da se sve da popraviti, bar u ovom našem hooponopono svijetu :D… pa ajmo nešto raditi u tom pogledu… Prvo, trebamo osvijestiti da imamo programe i da ti programi ne daju dobre rezultate. Da stvari nisu crno-bijele (možda imate novaca, ali ne radite posao koji volite).

Mi smo u životu sa svime u odnosu, pa tako i s novcem (razmislite kakav je vaš odnos). Bez obzira koliko vas zanimala ta tema ili ne zanimala, to je odnos koji čete morati riješiti prije ili kasnije… čak i ako sutra nestane novac kao platežno sredstvo, programi koje nosimo sa sobom ispoljit će se na drugi način i onda će isti problem imati samo drugi naziv… Znam ljude koji su bez razmišljanja dali otkaz na svojim radnim mjestima jer su odlučili da će se baviti onim što vole… Ubrzo su upali u probleme i onda su posumnjali u cijelu priču oko toga da treba u životu raditi ono što volimo… Recimo da niste zadovoljni sa svojim ljubavnim odnosom i igrom slučaja upoznajete osobu za koju ste sigurni da je ono što ste oduvijek željeli. Ako niste razriješili unutar sebe određene programe zbog kojih je vaš prethodni odnos bio loš NEMA ŠANSE da vam ovaj novi odnos uspije. Isto je i s novcima… ako vam novac “curi” iz ruke i iznenada dobijete veću količinu novaca i taj novac će ubrzo nestati (iscuriti) jer se nalazi kod osobe s takvim programom…. Znate što kaže dr. Len: Jeste primjetili da gdje god je problem vi ste tu!

Poanta je da se mi prvo trebamo promjeniti i onda tako promijenjeni privlačimo druge stvari, okolnosti, poslove… u svoj život. Treba izbrisati postojeće programe, otpusti sva negativna uvjerenja koja mogu zvučati logično, ali nisu dobra za nas i samo nam štete. ♥ ♥ ♥

 

– Daniela Pal Bučan

l mama se mijenja….

Posted by Admin in lskustva

aPRIČA TREĆA

Vozila mamu nekidan. Opet, kao i svaki put, vrti stare priče. Prošlost. Na svako to vraćanje prije bih reagirala suzama. Ovaj put… ništa.

Ona me gleda i kaže: “Šta se to s tobom događa?”… “Događa se to da ja više ne želim slušat, ne želim se sjećat i da ti pravo kažem, apsolutno me više ne zanimaju te priče! Što se mene tiče, izbrisane su za sva vremena!”… ”Ne mogu virovat svojin ušima!!! Kako si došla u to stanje!??!?!” … “Lipo san došla, a to savjetujem i tebi. I molin te, sljedeći put, prije nego kreneš s takvim vraćanjima, mooooooooooooooolin te nazovi me i reci da ćeš mi opet pričat isto.”… “Zašto?” kaže ona.”Pa da te na vrime mogu zaustavit!!! A onda imaš zadatak, za pokoru, pola sata vrtit u glavi hvala, hvala, hvala, hvala… i onda me tek nazvat!”

Nije me nazvala. Ali je zato svaki dan kod mene. Evo je na trosjedu, igra se sa svojim unukom. Pričaju razne priče. Zalutala je malo pogledom, pa sam je pitala ol opet putuje. Nasmijala se i rekla: “Ja ću popizdit s tobon!” …”Jel od sriće il od tuge ćeš popizdit?” .. “A od sriće!!!” I krepaje od smija!!!!

Hvala, hvala, hvala, hvala….

– Zana Sunara