Besplatan lijek za zdravlje i mladost

images

Postoji jednostavan, jeftin i svima dostupan lijek za pomlađivanje.

I svi ga uvijek nosite sa sobom.

Riječ je o zahvalnosti, dubokoj i iskrenoj emociji koja pomaže vašem mozgu, srcu i cijelom organizmu.

Istraživanje koje su proveli znanstveniciInstituta HeartMath (IHM), jednog od vodećih instituta koje proučava psihologiju emocija, dokazalo je da istinski osjećaj zahvalnosti na organizam djeluje kao nepresušni lijek.

Dar koji se umnaža

Svaki put kada ste zahvalni, kada iskreno pohvalite tuđa dostignuća i kada općenito pozitivno razmišljate, ritam vašeg srca i mozga se sinkronizira, stvarajući stanje koje znanstvenici nazivajukoherencijom.

Koherencija se zapravo može izmjeriti pomoću sofisticirane opreme koja pokazuje točnu interakciju između srca, mozga i živčanog sustava.

Istraživanje je pokazalo da zahvalnost povećava proizvodnju hormona DHEA, koji se još naziva i “hormonom mladosti” jer sprječava starenje.

Zahvaljujući zahvalnosti jasnije razmišljate. Mozak kvalitetnije obrađuje informacije i povećava svoje kapacitete.

Rad srca se normalizira, razina stresa se smanjuje, a pozitivno razmišljanje briše tragove stresa, ljutnje i frustracije.

Zahvalnost je dar koji se umnaža – ako je često osjećate, ona će privući i druge pozitivne emocije, pokazalo je istraživanje University of Miami and University od California.

Tako ćete poboljšati i svoj imunitet – kada osjećate zahvalnost, u tijelu se povećava razina antitijela koji su glavni zaštitnici tijela od virusa, loših bakterija i drugih patogena.

Stoga budite zahvalni svakog dana, svatko može pronaći bar jedan razlog zbog kojeg može biti zahvalan.

Uzvratit će vam ne samo drugi već i vaš organizam, na najbolji mogući način.

images (1)

Preuzeto s: alternativa za vas

Detaljnije o oglasima

TKO TREBA HOPSATI?

nnS ovim pitanjem iz naslova naš um se voli poigravati na način da nam predlaže neke od ovih naizgled genijalnih ideja:

- “Trebali bi svi hopsati jer smo zajedno jači”
– “Moram uvjeriti druge ljude da hopsaju jer bi im to pomoglo”
– “Čišćenje bi išlo brže kad bi svaki ukućanin imao svoju čašu”

…no, to nije ništa drugo nego odricanje od odgovornosti.

Kada čistimo onda preuzimamo 100% odgovornost, a ne 97% jer će 3% odraditi netko drugi. Ne možemo dogovoriti s nekim: “ti hopsaj za kuću, ja ću za auto… ti hopsaj ujutro, ja ću popodne”. Kad čistim onda se pitam “što je to u MENI zbog čega sam kreirala tu situaciju” jer doživljavam to iskustvo zbog programa koji je u MENI. I kažemo da kad se program očisti u meni briše se u svima, pri čemu mislimo na punu odgovornost koja obuhvaća da osim programa čistim i to uvjerenje “da je program kod nekog drugog”.

I kada gledamo druge ljude možemo vidjeti jedino Sebe tj. Ljubav. Sve ostalo što mislimo da vidimo su programi. Ako nas brine da li netko drugi treba hopsati onda je to program koji trebamo očistiti u SEBI. Pitamo se “što je to u meni zbog čega doživljavam potrebu da ta osoba treba hopsati” i hopsamo da bismo bili u miru bez obzira da li ta osoba čisti ili ne, želimo pokazati i tim programima da nas ne zanimaju – TO znači 100% odgovornost.

Nema smisla pričati o tome da li netko drugi treba hopsati ili staviti čašu. Odgovor je “da, treba” samo u slučaju ako je ta osoba spremna za hopsanje, ali to nije naša odluka nego je to jedno od onih pitanja za koje trebamo pustiti da odradi Onaj tko zna kad je taj trenutak za tu osobu – možda to uopće niti nije u ovom životu, ne možemo to znati.

Ako se uz naše hopsanje izrodi hopsanje u krugu obitelji ili prijatelja na tome možemo biti zahvalni, ali to ne treba biti cilj nego će se dogoditi ako treba i kada treba. Samo se trebamo stalno podsjećati da su programi varljivi i žele prebaciti odgovornost, a mi znamo da nema nikog vani.

I zato: hvala hvala hvala… jer JA preuzimam odgovornost. Ostalo nema smisla jer prepuštam u punom povjerenju.

- Nikolina Tomašković

Ho’oponopono predavanje u Beogradu, 02.11.2014.g

ho-1Dragi Ho’oponoponovci,

predavanje 03.11. je popunjeno,  tako da ćemo imati još jedno, u nedjelju, 02.11. od 19.30 do 21.30.

Adresa je ista:  VALVITA 88, ulica Marsala Birjuzova 28 a, a prijavljuje se kod Nine Janković Stevanović na 064 11 02 544.

Kotizacija je 5€.

Ukoliko ste se već prijavili, a više bi vam odgovarala nedjelja od ponedjeljka, javite Nini.

Vidimo se!

Evolucija kroz patnju

patnjaMožemo li evoluirati kroz patnju? Da li zaista, ako patimo, napredujemo u proširenoj svijesti, što se još naziva i duhovnošću? Veliki broj ljudi doživio je svoje buđenje kroz patnju.

Ali što se zapravo dogodilo? U patnji su preuzeli odgovornost za Ljubav, vratili se svojim temeljima i počeli djelovati iz Sebe. Znači ne možemo napredovati kroz patnju, jer ako se ne dogodi buđenje, patnja će trajati cijelu vječnost. Ona prestaje onog trenutka kada se sjetimo Ljubavi. Buđenje je kao micanje zavjesa što okružuju teatar života: odjednom drugi prizori se otkrivaju, možda je sunčano jutro, možda kišno podne, a opet možda divota neka vreba. Štogod bilo, mi sada možemo zakoračiti u taj drugi prizor, u svijet što ga je Sebe otkrilo.

Da biste hopsali, potrebna je odlučnost. Sjećate se odlučnosti? Škola, posao, faks, momak, cura…sjećate li se kako ste ovo sve naganjali, čvrsto i nepokolebljivo? Jeste li morali patiti da bi pronašli ljubav svoga života? Odlučnost se temelji na djelovanju i to je jedino što se računa. Ako ne djelujemo, onda ćemo patiti.

Patnja nastaje i pretjeranom fokusiranošću (koja je prikrivena žudnja). Što čistim dok hopsam? Što želim čistiti? Što trebam čistiti? Kako da čistim moju bolest?
Sve to što treba čistiti je – patnja!

Čistim kako bih se probudio. Čistim sve što blokira Ljubav u meni. Kada kažem “Volim te”, onda se razrjeđujem i prolazim kroz zidove, brda, planine i mora u Beskonačnost. A zapravo tu sam, jer Sebe je u svemu ovome. Čistim kako bi izašao iz okvira patnje, bacio taj oklop u staro željezo, pa bistrim pogledom zurio u divote oko sebe.
Iz Sebe.

- Neno Lubich

Bolest, Hooponopono, seminar, sreća

sanjaDobro vam jutro dragi moji prijatelji!!
Kako se bliži moj drugi seminar htjela sam s vama podijeliti svoju priču. Ukratko….

Dakle, sve je počelo prije tri i pol godine, taman otkrivši da bolujem od raka. Imala sam muža koji ni samog sebe ne razumije, a kamoli mene, kuća je bila nezavršena, ja bez novaca sama sa sinom, i sve je to bilo na meni… Uglavnom, bio je to i emocionalni i fizički krah, kaos i strah da ću izgubiti život ako se ne trgnem i da neću vidjeti svoga tada dvogodišnjeg sina kako odrasta!
Ja vam mogu samo ukratko opisati svoje tadašnje stanje, jer to se riječima ne može reći!!
Da skratim… kud??
Što ću??
Kako ću?
Nakon operacije i prije početka druge, i kemoterapije u klinici Aviano, počelo je moje samostalno duhovno buđenje…
Ne znam kako, ne znam otkud, ali Bog je bio tu, mislio je na mene.
Jednog dana, tragajući za svjetlom, naletim na video od Mabel na španjolskom, i odmah me se dojmio! Kada želite vidjeti, vjerujte mi, put postoji!
Odmah sam skinula knjigu Nulte Granice i počela hopsati, ne pitajući se je li pravo ili nije, koliko ljudi to prakticira, bez prethodnih svjedočanstva ili motivatora… jednostavno hopsati. Preuzela sam odgovornost nad propalim brakom, nad bolešću, nad besparicom i nad strahom od smrti. Snimila sam molitvu koju sam ja izgovarala koju je Morrnah primila od Izvora i onda je svaki dan uzastopno pustala i slušala, s njom sam redovito zaspala – uostalom, kao i dan danas.

I ne, ne mogu vam reći da je bilo lako, lijepi moji ljudi… Ne mogu vam reći da se sve odmah čudom posložilo, bila bi to laž… Jednostavno, ja sam vjerovala Bogu i nisam očekivala… ali sam sudjelovala u svakodnevnim čudima koji su mi bili energija za još, i još jače čišćenje…

Prošle godine sam čuuudom otišla na seminar i zahvalna sam Bogu na svim divnim ljudima koji su mi to omogućili!

Tri godine poslije… Ja sam ZDRAVA osoba kojoj uz moć Ho’ponopona nije bilo potrebno raditi drugu operaciju i niti kemoterapiju, SRETNO rastavljena osoba, i vjerujte mi, najveeeće čudooo je da sam s bivšim mužem u odličnim prijateljskim odnosima – onda možete zamisliti koji je to teror od braka bio! I uspjela sam završiti kuću te sam je uspješno izdala ovog ljeta!!
Unazad tri godine, vjerujte mi, mislila sam da je ovo nemoguće… nisam imala plan, a Bog je kroz mene ostvario za mene savršen plan! 
Samo treba vjerovati da On zna najbolje.
Preuzeti odgovornost 100% i čistiti, čistiti, čistiti.. bez pitanja, bez puno priče, bez razmišljanja.. čistiti. 

Ništa nije lako dragi moji, ali u ovu banku se jedino isplati ulagati! Nemojte imati strah, jer u ovoj banci ulog vam je uvijek utrostručen.

Na kraju, voljela bih se posebno zahvaliti:
Bogu, Ocu, Stvoritelju, koji mi je oduvijek pokazivao put i koji mi je osvijetlio dušu i ugrijao srce svojom bezuvjetnom ljubavlju.. Hvala ti Božanski stvaratelju svega što jest, i HVALA što si uvijek tu uz nas!!
Karmen, bez koje seminar moj ne bi bio moguć.. Ona je čudom poslana da mi ostvari moj prvi seminar tada bez novaca i mogućnosti za njega… a koji je bio, mogu reći, PRAVOOO ČUDOOO I PREDIVNOO ČIŠĆENJE! Hvala Karmen na tvome trudu za nas i tvojoj ljubavi koju bezuvietno dijeliš s nama. 

I ne manje vrijednoj Sebi, moram odati pohvalu jer samoj mi nije bilo lako putovati i vjerovati da sam na dobrom putu. Ipak sam izokrenula 28 godina ustaljelih životnih navika i vjerovanja.
Zato zahvalite se sebi na trudu, na radu, na volji…
Budite zahvalni za svaki, i najmanji korak…
Vi ste ti koji ste pokretač svega. Svega! Pokrenite sebe i pokrenuli ste čitav svijet!  I pustite Stvaratelja da kroz vas ostvari ono najbolje za vas – odmakne određene ljude možda da bi novi mogli ući… riješi stare situacije da bi se nove mogle stvoriti .. VJERUJTE MU, JER U BOLJIM RUKAMA NE MOŽETE BITI!

DOPUSTI DA SE RAJ DOGODI U TEBI SAMOME! POKRENI GA U SEBI I VIDJET ĆEŠ GA I IZVAN SEBE! 

Volim vas i vidimo se na drugom seminaru lijepi moji…
Hvala,

vaša Sanja Maksan

Koliko je vremena potrebno?

prekidRazišli smo se prije 2 godine… Bila je to moja odluka, a on ju je bezuvjetno poštovao. Satima, danima i noćima sam plakala, al’ nisam ni u jednom trenu požalila. Zahtjevan je to period bio, imala sam osjećj da mi srce netko “kida”. A u isto vrijeme bijah svjesna da sam svjesno donijela odluku…

Što je to što mi je nedostajalo? Pitanje je koje sam često sebi postavljala, a nerijetko i od okoline dobivala. Brižan i pažljiv otac, otvoren, zabavan, volio me najviše na svijetu (i to mi pokazivao), prihvaćao moje promjene raspoloženja, moja traženja same sebe… uostalom tražio se i on, a ja odgovor na to pitanje nisam imala. Izvana je zaista bilo sve savršeno. I počela sam hopsati (hvala hvala), ali ponekad, kad bih se sjetila. Stiže odgovor – SLOBODA. O Bože, koja li sloboda, pa ti si K. najslobodnija osoba koju poznajem! Radis posao koji voliš, putuješ, imaš auto, stan, kućnu pomoćnicu, muža koji je obiteljski čovjek… imas svu slobodu svijeta!, vrištalo je u mome umu i naravno jos više jačalo emociju, vrlo razarajuću, kojoj je ime krivnja.

Odmahnem rukom na taj odgovor i ponovno sebi stvorim sliku da nešto očito “ne štima” (ne znam što je to), ali idem dalje. Bol, nevjerica, šok i tuga vladaju mojim danima, ali OK, odluka je moja. Nakon 5 godina braka (u mom umu vezanosti), eto mene opet slobodne. Ni to mi nije pomoglo da otkrijem koja mi je to sloboda potrebna. Koliko je vremena potrebno (bilo je moje kontinuirano pitanja),da bi se “oslobodila” prošlosti, da bih iscijelila tu ranu? Moj um hoće znati točno vrijeme, broj dana, mjeseci, godina, nešto opiljivo?

A tek nedavno shvatim da je to samo zamka. Zamka s kojom nisam sebi dozvolila ući u svoje srce, nisam dozvolila sebi emociju, koja je bila tu, koja je kucala dnevno na moja vrata, a ja bih je svojim ponašanjem “gazila”. I tako sam se dovela u situaciju da nakon 2 godine od “fizičkog” rastanka, osvijestim da sam emotivno još “vezana”, i to toliko da osjećam da mi je s njim “otkinut” i dio mene. I ostala je praznina, praznina koju tek nakon 2 godine mogu vidjeti otvorenih očiju. I dok ovo pišem suze mi teku, al ovoga puta ima i koja radosnica, jer sam naučila najmanje tri važne lekcije:

1. Koliko je vremena potrebno? ONOLIKO KOLIKO MOME SRCU, UMU I DUŠI JE POTREBNO DA SE ISCIJELI, a ja to u brojkama ne moram definirati.
2. Koja je to SLOBODA koja mi nedostaje? To je UNUTARNJA sloboda, a njenim pronalaskom sve ostalo dolazi. Moja potraga još traje, ali sad znam da je to proces i da je vrijeme moj prijatelj. ❤️❤️❤️
3. Volim i voljena sam.

Hvala hvala hvala

S ljubavlju

Kristina Bulešić

Kad dođeš pred zid

images (1)

Iz inboxa

Uz dozvolu, prenosimo mail koji smo dobili:

Draga Karmen,

U prilogu je potvrda o plaćanju seminara.
Jedva čekam. Čitajući iskustva i hopsajući dočekala sam trenutak kad su nestali grčevi i čvorovi u želucu i zamijenio ih je mir.

Još imam puuuno posla, ali ne znam spoznati trenutak kad je nastalo otpuštanje u vezi nečega što me je jako “gnječilo”. To je valjda onaj trenutak kad čovjek dođe pred zid pa sad nemaš kud i stjeraš sve u tri krasne jer ti je već pun kufer kojekakvih glasova, slika i zvukova i misliš da ćeš poludjeti. I onda već ne možeš ni plakati, ni ljutiti se na sebe i cijeli svijet i jednostavno se predaš. I u konačnici nije sve tako strašno kako je na prvi pogled izgledalo. Okreneš se onome tko je u tebi i probaš čuti što ti poručuje. Zasad se glasić tiho čuje, ali svaki početak je težak.

Oprosti što sam se raspisala, ali možda sam jednostavno trebala s nekim podijeliti to iskustvo kad nešto za što se držiš kao da ti život ovisi o tome jednostavno polako isčezne i kao da se stišala oluja, a ti ploviš mirnim morem bez valova, i ne vidiš mu kraj.

Jer kraja zapravo niti nema.

Hvala, hvala, hvala.

Marina Gorščak

Bosiljak

bosiljakMoja svekrva je čula da je dobro da se u svaku sobu stavi bosiljak u vaznicu, i gde se prvo osuši tu je energija loša.

Ja sam svoj Bosiljak polivala sa plavom solarnom vodom, govorila mu da ga volim, a on se nije osušio, ali nije ni mirovao kao u drugim prostorijama, već je pusto korenje.

Sad sam ga posadila i želim da se primi i izraste. Volim ga. Hvala, hvala , hvala…

- Olivera Milojković Oprešnik

Obiteljsko iskustvo

beautiful-flowerHooponopono je jednostavan. Hoponopono djeluje.
Kada sam prije dvije godine počela hopsati situacija je bila blago rečeno katastrofa .
I muž i ja smo dali otkaz, kćer je bila bez posla. Hvala .

Tada kćer otvara obrt i nas troje radimo mali obiteljski posao. Hvala.
Posao se tako počeo proširivati da ni sami ne znamo kako, ali nije naše da mislimo. Mi trebamo samo otpustiti, a Bog je taj koji će sve posložiti kako treba .
Za nove članove – svima nama se događalo toliko toga kad smo počeli hopsati, ali to su bile prilike za čišćenje
Ja sam počela neprekidno hopsati kad je moja druga kćer dobila dijagnozu, ali takovu dijagnozu da vam se sledi krv u žilama, Hvala.
Ona je izliječena, posao smo još za jednu djelatnost proširili.
Sin je nakon mjesec dana rada dobio stalni posao.
Imali smo sudski spor koji se rješavao dugo, dvadeset godina, i riješio se kako treba biti.

Kad netko spominje alate koje treba koristiti, iskreno vam mogu reći da sam jedan period imala pet do osam čaša. Koristim plavu vodu za kuhanje, pranje, čišćenje i to je to. Hvala, hvala, hvala…
Ustajem s hvala, odlazim spavati s hvala.


Dragi moji, stres nastaje kada se više brinemo nego zahvaljujemo.
Treba samo otpustiti i živjeti u miru.
Volim vas.
Hvala svima na prekrasnim tekstovima.

- Marijana Marković.

Voljeti sebe znači biti svjestan da je u tebi Izvor

images (3)Voljeti sebe znači biti svjestan da je u tebi Izvor.
Ljubavi nas ne treba podučavati, kao što nas ne treba učiti ni disanju, hodanju, gledanju.
Ljubav je vječna energija, oduvijek je tu. Ona je tako moćna i apsolutna da je se ne može sputati u nikakav konačni prostor.
Pa gdje je onda kada je svugdje?
Ljubav se može kretati samo iznutra prema vani. Zato jer svjesnost Ljubavi može biti samo u nama! Mi ne možemo biti svjesni Ljubavi nekoga drugoga, jer je to interpretacija. Svjesnost Ljubavi kreće iz nas i spaja se sa sviješću ukupne Ljubavi što prožima stvarnost. Zrak kojeg udišem osjećam samo u svom tijelu. Ja ne mogu osjećati tvoje disanje. Ali ono što oboje udišemo je zajednička svijest jedne energije koja je svugdje oko nas.
Ljubav ne traži energetsko ulaganje. Ako traži, onda znači da ja tebi počinjem govoriti kako ćeš disati, iako smo oboje uronjeni u isto iskustvo. A “govorim” ti, jer su mi rekli da je moja Ljubav jača od tvoje. Tako nastaje napetost i osjećaj nedostatnosti, “nisam vrijedan/a Ljubavi jer ne znam disati”. A to je ono što se događa cijelo vrijeme, a ponajviše od strane organiziranih religija, sistema školstva i društva općenito. Odatle strah i zbunjenost, kaos i metež jer nastaje kontra efekt i neprirodno stanje svijesti, traganje za bivanjem voljenim. To je tada energetsko ulaganje, odnosno gubitak, iscrpljenost i nemoć. Problem je dakle “moje” uplitanje u iskustvo tuđe Ljubavi. U iskustvo života iz Nje prema vani.

Ljubav je dakle svugdje, ali je možemo biti svjesni samo u nama. Kao što je Sunce svjesno sebe, svog isijavanja. No, svi objekti koje ono osvjetljava osjećaju tu Sunčevu svjesnost sebe. E, to je Ljubav!

- Neno Lubich