Kad dođeš pred zid

images (1)

Iz inboxa

Uz dozvolu, prenosimo mail koji smo dobili:

Draga Karmen,

U prilogu je potvrda o plaćanju seminara.
Jedva čekam. Čitajući iskustva i hopsajući dočekala sam trenutak kad su nestali grčevi i čvorovi u želucu i zamijenio ih je mir.

Još imam puuuno posla, ali ne znam spoznati trenutak kad je nastalo otpuštanje u vezi nečega što me je jako “gnječilo”. To je valjda onaj trenutak kad čovjek dođe pred zid pa sad nemaš kud i stjeraš sve u tri krasne jer ti je već pun kufer kojekakvih glasova, slika i zvukova i misliš da ćeš poludjeti. I onda već ne možeš ni plakati, ni ljutiti se na sebe i cijeli svijet i jednostavno se predaš. I u konačnici nije sve tako strašno kako je na prvi pogled izgledalo. Okreneš se onome tko je u tebi i probaš čuti što ti poručuje. Zasad se glasić tiho čuje, ali svaki početak je težak.

Oprosti što sam se raspisala, ali možda sam jednostavno trebala s nekim podijeliti to iskustvo kad nešto za što se držiš kao da ti život ovisi o tome jednostavno polako isčezne i kao da se stišala oluja, a ti ploviš mirnim morem bez valova, i ne vidiš mu kraj.

Jer kraja zapravo niti nema.

Hvala, hvala, hvala.

Marina Gorščak

Detaljnije o oglasima

Bosiljak

bosiljakMoja svekrva je čula da je dobro da se u svaku sobu stavi bosiljak u vaznicu, i gde se prvo osuši tu je energija loša.

Ja sam svoj Bosiljak polivala sa plavom solarnom vodom, govorila mu da ga volim, a on se nije osušio, ali nije ni mirovao kao u drugim prostorijama, već je pusto korenje.

Sad sam ga posadila i želim da se primi i izraste. Volim ga. Hvala, hvala , hvala…

- Olivera Milojković Oprešnik

Obiteljsko iskustvo

beautiful-flowerHooponopono je jednostavan. Hoponopono djeluje.
Kada sam prije dvije godine počela hopsati situacija je bila blago rečeno katastrofa .
I muž i ja smo dali otkaz, kćer je bila bez posla. Hvala .

Tada kćer otvara obrt i nas troje radimo mali obiteljski posao. Hvala.
Posao se tako počeo proširivati da ni sami ne znamo kako, ali nije naše da mislimo. Mi trebamo samo otpustiti, a Bog je taj koji će sve posložiti kako treba .
Za nove članove – svima nama se događalo toliko toga kad smo počeli hopsati, ali to su bile prilike za čišćenje
Ja sam počela neprekidno hopsati kad je moja druga kćer dobila dijagnozu, ali takovu dijagnozu da vam se sledi krv u žilama, Hvala.
Ona je izliječena, posao smo još za jednu djelatnost proširili.
Sin je nakon mjesec dana rada dobio stalni posao.
Imali smo sudski spor koji se rješavao dugo, dvadeset godina, i riješio se kako treba biti.

Kad netko spominje alate koje treba koristiti, iskreno vam mogu reći da sam jedan period imala pet do osam čaša. Koristim plavu vodu za kuhanje, pranje, čišćenje i to je to. Hvala, hvala, hvala…
Ustajem s hvala, odlazim spavati s hvala.


Dragi moji, stres nastaje kada se više brinemo nego zahvaljujemo.
Treba samo otpustiti i živjeti u miru.
Volim vas.
Hvala svima na prekrasnim tekstovima.

- Marijana Marković.

Voljeti sebe znači biti svjestan da je u tebi Izvor

images (3)Voljeti sebe znači biti svjestan da je u tebi Izvor.
Ljubavi nas ne treba podučavati, kao što nas ne treba učiti ni disanju, hodanju, gledanju.
Ljubav je vječna energija, oduvijek je tu. Ona je tako moćna i apsolutna da je se ne može sputati u nikakav konačni prostor.
Pa gdje je onda kada je svugdje?
Ljubav se može kretati samo iznutra prema vani. Zato jer svjesnost Ljubavi može biti samo u nama! Mi ne možemo biti svjesni Ljubavi nekoga drugoga, jer je to interpretacija. Svjesnost Ljubavi kreće iz nas i spaja se sa sviješću ukupne Ljubavi što prožima stvarnost. Zrak kojeg udišem osjećam samo u svom tijelu. Ja ne mogu osjećati tvoje disanje. Ali ono što oboje udišemo je zajednička svijest jedne energije koja je svugdje oko nas.
Ljubav ne traži energetsko ulaganje. Ako traži, onda znači da ja tebi počinjem govoriti kako ćeš disati, iako smo oboje uronjeni u isto iskustvo. A “govorim” ti, jer su mi rekli da je moja Ljubav jača od tvoje. Tako nastaje napetost i osjećaj nedostatnosti, “nisam vrijedan/a Ljubavi jer ne znam disati”. A to je ono što se događa cijelo vrijeme, a ponajviše od strane organiziranih religija, sistema školstva i društva općenito. Odatle strah i zbunjenost, kaos i metež jer nastaje kontra efekt i neprirodno stanje svijesti, traganje za bivanjem voljenim. To je tada energetsko ulaganje, odnosno gubitak, iscrpljenost i nemoć. Problem je dakle “moje” uplitanje u iskustvo tuđe Ljubavi. U iskustvo života iz Nje prema vani.

Ljubav je dakle svugdje, ali je možemo biti svjesni samo u nama. Kao što je Sunce svjesno sebe, svog isijavanja. No, svi objekti koje ono osvjetljava osjećaju tu Sunčevu svjesnost sebe. E, to je Ljubav!

- Neno Lubich

Kako otpustiti?

sOtpuštanje je iscjeljivanje. Zapravo, cjelokupni naš boravak ovdje na zemlji je ništa drugo do iscjeljivanje! To je naša jedina svrha. Sve nevolje koje imamo sada i ovdje su simptomi koji ukazuju na potrebu za iscjeljivanjem. Mi ne možemo znati što se iscjeljuje, jer sve promatramo kroz prizmu programa i sjećanja. Jednako kao što u akupunkturi i akupresuri tretiraju stopalo da bi liječili bolesti glave, tako i iscjeljenje Duše teče putem energetskih meridijana zatočene ili slobodne svijesti.

Ne možemo otpustiti intelektom, jer prošlost nije tek samo priča ili uspomena, nego je i energija koju smo ostavili iza nas. Ako smo imali traumu u prošlosti, šok koji je nastao zapečatirao je energiju unutar našeg svjetlosnog tijela. Ona tada biva zaglavljena, zatočena, van našeg dosega u svakodnevnom životu. To je prošlost: iritirajući trn zaboden u sliku sjećanja koja visi negdje na periferiji svjesnosti. Zato se čini nemogućim riješiti se prošlosti, jer stalno tragamo za tim “komadićima” energije, bilo svjesno ili nesvjesno, želimo ih natrag. U stvarnosti želimo svoju cjelovitost (iscjeljenje), jer nemir u nama donosi osjećaj gubitka kojeg um tumači na razne načine. Zamislite um kako igra pikado, gađa iritantne slike iz prošlosti i prikuje ih tamo negdje da ne mrdaju . Problem koji je sada nastao je u tome što isti taj um ne može niti dosegnuti strelicu, niti je otpustiti. Zašto? Zato jer um ne zna sa energijom, ona je preapstraktna za njega! On u nastojanjima da otpusti, čini zapravo suprotno: drži te prizore još više prikovanim, jer ih obnavlja kroz unutrašnji dijalog.

Pa kako onda otpustiti?

Svi oblici energetskog iscjeljivanja su ustvari re-konfiguriranje informacija u našem energetskom polju. Kada dođemo do nekog bioterapeuta, on mahanjem rukama zapravo omogućuje informaciji iz Božanske svijesti, odnosno višeg Sebstva, da djeluje na “geometriju” našeg svjetlosnog tijela i vrati ga na početak, u stanje Nule. To je tada otpuštanje na način energije. Tada se kroz naše nesvjesno, (jer mi/um nemamo pojma da se ta rekonstrukcija događa, nego samo vidimo vitlanje rukama), provlači svjetlosna informacija koja potom informira naše stanice i daje im upute da se obnove. Iscjelitelj nam tada daje priliku da otpustimo stare informacije iz naših stanica, a dopustimo nove, Nulte. Mi ne pitamo iscjelitelja što on radi, ne tražimo objašnjenje, nego imamo povjerenje. Pa čak i ako ga pitamo, a on pojasni da djeluje na naše svjetlosno tijelo, biti ćemo zadovoljni s tim, iako nismo ništa razumjeli! Zašto? Zato jer smatramo da je on ekspert u svom polju i da zna što radi!

Ho’oponopono djeluje na sličan način: “Hvala i Volim te” su ritualne geste sa kojima predajemo sve što “imamo” Božanstvu. Odričemo se s ljubavlju naše “imovine” iz prošlosti i kažemo: “evo ti je, odustajem od nje, ne treba mi!” Međutim, problem je što mi po difoltu težimo hopsati trgovački, i kažemo: “hopsati ću samo ako imam dokaze da se iscjeljujem”. To se čini kao OK, jer “nije do nas, programirani smo tako, nismo eksperti, ne znamo ništa o tome”. No, koja je razlika između neznanja što bioterapeut radi i neznanja da “Volim te” čisti? Samo u vjerovanju da je on majstor, a mi nismo! Pa kako to da imamo povjerenje u njegov rad, iako nemamo dokaze? Imamo samo priče, ali ne i dokaze! Jednako tako, imamo sasvim iste priče i kod “Volim te, Hvala ti”, pa opet, ne vjerujemo im, pitamo kako otpustiti!

Dakle, ostao nam je samo jedan problem za riješiti kako bi prionuli otpuštanju bez ikakvih rezervi, s punim povjerenjem: trebamo se riješiti vjerovanja da smo nemoćni, da ne znamo, da ništa ne razumijemo. Strah koji nas sprječava u upuštanje u avanturu iscjeljenja je usmjeren samo na nas same, upravo je tu najveći! To je temeljni program na kojemu trebamo raditi. Namjera za iscjeljivanjem je ogromna, ona stalno nadire! To je kao da stojimo nad potokom bistre vode i govorimo da se ne znamo napiti iz njega! A žedni smo, nevjerojatno smo žedni .

Dakle, kako to da smo imali povjerenje u radnje koje su nas dovele do problema, bolesti, mrzovolje i patnje? Kako to da smo im dali cijeloga sebe, rekli: “evo uzmi moju sreću, moje zdravlje”? Razmislimo malo o neopiranju ovome, o iluziji prirodnosti kojoj smo se predali dok smo gacali po živom pijesku i vjerovali da smo na pravom putu!
Priča o povjerenju je ustvari vrlo prepredena, nema baš nekog smisla. Jer povjerenje dajemo svemu bez ikakvog problema, a ne dajemo svojoj moći da se iscijelimo. Citirati ću opet malo Paula Seliga:
“Vaša duša sa sobom je ponijela lijek za sve vaše bolesti.”

Ono što moramo učiniti jest energetsko iscjeljivanje, omogućiti ispravnim informacijama da preoblikuju naše svjetlosno tijelo. Jer odatle sve počinje.
Svaki put ima u sebi “pragove”, nekakve stanice, odmorišta ili evolucijske skale koje označavaju neki progres. Jedini način da dođemo do slijedeće stepenice jest rad i predanost – posvećenost. Ho’oponopono je jedan takav put. Hodanje njime zahtijeva povjerenje nas kao iscjelitelja, baš kao i svaki drugi put.
Iscjelitelj mora imati svijest o odgovornosti svojih postupaka kojim se želi iscijeliti. Otpuštamo dakle predanošću iscjelitelja i odgovornošću za svoj život. Odgovornost znači prihvatiti iscjeljenje. Ako pušimo, a unutrašnji dijalog nam govori: “neće meni rak pluća, to je tamo negdje drugo” – to je tipičan primjer neprihvaćanja i neodgovornosti, iako imamo sve informacije o posljedicama. Ako nas djevojka ili momak odalame par puta prije stupanja u brak, ne-djelovanje i vjerovanje umu koji kaže: “pa popraviti će se ona/on, biti će dobro kada budemo u braku”, jest poražavajuće za postupak iscjeljivanja kojeg smo došli učiniti ovdje na zemlji. A imali smo sve informacije.

Jednako tako sada imamo sve informacije o praksi Ho’oponopona (ili bilo kojeg drugog puta na kojeg smo privučeni, jer se želimo iscijeliti). I opet, hopsamo trgovački: “biti će ovo, ako bude ono”, to jest, kažemo da ne znamo kako otpustiti. A prava istina je da smo istinski majstori u tome!

Otpuštamo dakle, davanjem sve svoje “imovine” nečem sasvim apstraktnom. Ne pogledavamo ima li kusura, vraća li se nešto, koliki je poklon. Dajem, odmah se okrećem i odlazim.
Put iscjeljenja je staza u kojoj neprestano Izvoru predajemo svoju privrženost prošlosti i kročimo naprijed prema Nuli.

- Neno Lubich

Prijelomni trenutak

s

U jednom trenutku, prije ili kasnije, dođe do jedne vrste ‘odustajanja’ od Programa. Jednostavno više nema borbe za prevlast, jer naprosto na sve je odgovor Hvala ili Volim te. Nema tog Programa koji može biti uvjerljiviji i istinitiji od te dvije kratke, ali moćne riječi.

Kad se taj trenutak točno desi, ne znam. Možda je to trenutak kad Ja iskorači iz sebe nastojeći doživjeti sebe u što izvornijem obliku. Možda je to trenutak u kojemu Programi kapituliraju, jer su se naprosto pogubili u Hvala i Volim te, pa im više ništa nema smisla. Tko bi to znao…

Kad Hvala i Volim te dominiraju i svemu su podloga i odgovor – nešto poput začina koji ide baš svugdje neovisno o kakvoći i vrsti jela, onda se i u kriznim situacijama javljaju kao jedina moguća opcija. Kad se čini da su stvari vrlo zbunjujuće, konfuzne ili stresne, Hvala i Volim te se javljaju prirodno kao reakcija na unutrašnji alarm. Najlakše je hopsati kad smo u vibraciji Zahvalnosti ili Ljubavi – onda to gotovo i nije hopsanje. Ali, zanimljivo je kako postoji automatizam koji se u ‘nesavršenim’ situacijama jednostavno sam aktivira sa željom da vrati ono neuravnoteženo natrag u ravnotežu.

Kad ništa ne pomaže, pa čak ni sama tišina – Hvala i Volim te su tu kao podsjetnik da – ako i nije nešto kako treba – da će biti. Sve prirodno teži tomu da se Ravnoteža vrati.

Ho’oponopono predavanja u Skopju i Podgorici

l31.10. u Podgorici, a 07.11. u Skopju, Kristina Bulešić će održati predavanja o Ho’oponopono tehnici.

Predavanje u Podgorici će se održati u Ramada hotelu, od 19.00 do 21.00, a u Skopju s početkom u 18.00 sati (mjesto održavanja će prijavljeni dobiti na vrijeme).

Potrebne su rezervacije mjesta, za Podgoricu na 069 454 313, a za Skopje na 070-393-850.

Dobro došli!

Beograd – HO’oponopono predavanje 03.11.2014.

hoU Beogradu će se održati još jedno predavanje o Ho’oponoponu, 03.11. 2014. s početkom u 18.00 sati. Predviđeno trajanje predavanja je dva sata, a nakon toga se družimo :)
Predavač je Karmen Jerković.

Predavanje će se održati u prostoru VALVITE 88, ulica Maršala Birjuzova 28a.

Kako će predavanje biti za ograničen broj ljudi, obavezna je rezervacija kod Nine Janković Stevanović na 064 11 02 544.
Kotizacija je 5€.