Emisija Najlakši način – Ho’oponopono novosti, 03.09. u 19.00 sati!

Najlakši način s Karmen

Nakon kratke (a nama se činilo duuuge) ljetne pauze, ponovo počinjemo s našim emisijama Najlakši način!
Prva ovosezonska emisija je o svemu što se događa i što će se događati vezano uz HO. Možete se uključiti jednostavnim klinkom na link: http://bit.ly/Emisija-Najlaksi-Nacin-sa-Karmen koji će biti otvoren od 18.00 sati.

Kao i uvijek, bit će vremena i za vaša pitanja. 

Vidimo se sutra u 19.00! 

Kako znati jeste li tutto completo hopsić ili ste otpornik-analitičar?

sJedna zanimljiva psihološka studija je provedena nad grupom ljudi. Svatko od sudionika je napisao tri riječi na komadu papira: “kokoš”, “nos” i “jabuka”. Tada su istraživači pitali sudionike neka jednostavna pitanja i tražili da brzo odgovore na njih:

“Koliko je 2+2?”
“Koje je boje nebo?”
“Navedi jednu vrstu peradi.”
“Navedi jedan organ na licu.”
“Koliko je 13-3?”
“Kako se zoveš?”
“Navedi jednu vrstu voća.”
Od 10 sudionika, osam ih je na sva pitanja odgovorilo riječima navedenim na papiru!

Tako radi “Volim te, Hvala ti”. Kada počnemo ponavljati te riječi, prvo se pojavi otpor i bunt: “Pa ovo je glupo, ne može to biti, ne mogu ja to, nema to veze ni sa čim!”. Ako to izguramo, počinje analiza. Ako to preživimo, nastupa prihvaćanje. Tek nakon toga nastupa ravnodušnost: djelovanje iz Srca i predanost povjerenju.

Znači ovako bi izgledao hopsi test:
Tri riječi na papiru su “Volim te”, “Hvala ti”, “Volim te”. Pitanja su (i na njih se može i polakše odgovarati :D):

“Tko si ti?”
“Kako se zoveš?”
“Koji broj cipela nosiš'”
“Koliko je sati?”
“Je li ture bure valja?”
“Navedi svoju najznačajniju osobinu.”
“Koje je boje Svemir?”

Hopsići u uznapredovaloj fazi će na sva pitanja odgovoriti sa “Volim te”. Ovi iz ranijih faza će ili reći da kakva su to besmislena pitanja ili će pak ići analizirati koje je boje Svemir.

- Neno Lubich

 

Najljepše što možemo nekome dati

sDa vas netko upita što je najljepše što možemo dati drugima, što bi rekli?

Osim ljubavi, pažnje, nježnosti, zahvalnosti… postoji dar slobode. Poštivanje tuđe slobode podrazumijeva da dotičnu osobu prihvaćamo u potpunosti i u nama ne postoji potreba da je mijenjamo i krojimo prema našim očekivanjima. Stav poštivanja tuđe slobode označava želju da samo uživamo u prizoru koji pruža voljeno slobodno biće. Eventualno ćemo maknuti nešto što smeta tom našem dragom stvorenju.

Koliko je ljudi u vašem životu čiju slobodu poštujete i koliko je ljudi koji poštuju vašu slobodu?
Ljudski je „znati bolje“… ne želim nikome natovariti uvjerenje, ali svi mi čistimo ljubomoru, posesivnost, perfekcionizam, sklonost kritici – ako nije naša, zrcali nam se odnekud.

Bog poštuje našu slobodu. Smatram to jednim od najljepših izražaja njegove ljubavi.
Imamo toliku slobodu da možemo preuzeti potpunu, 100 % – tnu odgovornost nad našim životima, možemo odabrati hoćemo li proživjeti naše živote u bijedi ili u radosti i svaki tren imamo priliku odlučivati o tome. Ako nismo sigurni da smo ispravno odlučili – isti tren se možemo predomisliti. U svakom trenu možemo donijeti novu odluku. Mi to i radimo. U svakom trenu našeg života mi odlučujemo…

Kada vidimo da u životu ponavljamo iste obrasce, vrtimo se u krug i mučimo se – ljuti smo, negodujemo, analiziramo, razmišljamo i pričamo o našim problemima – množimo uvjerenja i samo se dalje beznadno vrtimo u krug. U svakom trenu donosimo odluku o tome i odabiremo to stanje.

Možda i želimo bolju situaciju, ali dok god mučnu situaciju držimo u mislima, dajemo joj energiju, hranimo je i blokiramo promjenu. I mučimo se.

Vjerujem da nas On i tada gleda i smatra da smo baš savršeni kada se koprcamo s problemima i da ih baš dobro hendlamo.

No, nisam sigurna da je baš na to mislio kada nam je dao slobodu izbora.

U svakom trenu možemo izreći volim te i hvala ti. U svakom trenu možemo započeti proces čišćenja uvjerenja – On je tu, čeka da ga tražimo brisanje, rado će maknuti od nas ono što nam nije potrebno i ono što ometa naš razvoj.

Samo mi to trebamo odlučiti. Sada, u ovom trenu. I samo se prepustiti.

Prema riječima Hew Lena Božanstvo kaže:: “Kada se ti pomakneš, Ja se pomaknem. Kada ti učiniš korak, Ja učinim korak. Ali kada Mi se ti prepustiš, Ja čistim put ispred tebe, baš u tom trenutku – ni minute prije ili kasnije.“

 
 
- Petra Varšić

Seminari Ho’oponopona 2014.g.

sMabel Katz će održati seminar Hooponopona u Zagrebu i Beogradu, krajem ove godine.

U Beogradu 06.-07.12.2014., a u Zagrebu 13.-14.12.2014.g.

Prijavnicu za Zagreb možete preuzeti OVDJE, a za Beograd OVDJE.
Seminar se može plaćati u ratama.

Zadnja rata treba biti plaćena najmanje 15 dana prije seminara.

Seminar će se u Zagrebu održati u hotelu Antunović.

Prvi dan počinje u 13.00 i traje do 19.00 sati. S obzirom da je ovo Mabelin peti seminar na ovom području, seminar u nedjelju umjesto u 13.00 sati, kako je uobičajeno, počinje u 11.00 i završava u 19.00. Hvala Mabel!

Sve informacije možete dobiti na centar.izvrsnosti@gmail.com,

i Skype: karmen.jerković

Više o Ho’oponoponu možete pogledati u emisiji Na rubu znanosti:

 

 

Volim te

sMi ne možemo dati Ljubav drugima ako je ne razotkrijemo u Sebi. I kao što Rumi kaže: “Vi ne trebate tragati za Ljubavlju, nego rušiti zidove koje ste izgradili oko nje”. Drugim riječima, trebamo počistiti kamenje, cigle i drvlja programa i otpada koji ju je zaokružio. Prekrili smo Božansku silu u nama i stvorili iluziju da je moramo neprekidno tražiti negdje tamo.

Ne možemo istinski Voljeti ako se ne sjetimo našeg prapočetka što se krije u Tišini.

Zamislite da Sunce kaže “Volim te”! Kome bi ono to govorilo? Oko njega je beskonačan prostor, nema ničeg, tmina svemira u kojem Sunce sasvim spokojno već milijardama godina pluta. Pa kome će Sunce onda kazati da ga Voli? Jedinom prisutnom, svom sjaju, svom Bivanju, Božanskoj prirodi kojoj se predao bez trunka sumnje.
Pokušajmo dalje zamisliti što to “Volim te” tada radi? Ono nema izbora nego pokrenuti sve što može, tu suštinu Sunčevu, jezgru iz njegove najdublje pažnje gurati ka površini i tamo burnim eksplozijama stvarati svjetlo, toplinu, energiju kojom univerzum osvjetljava. Ono i Zemlju grije, na njoj život stvara, omogućuje nam sve ono što poznajemo. I što je to u njemu, u meni, da stvara život? Stvara ga svjetlo, njegova Ljubav, žudnja za postojanjem, za dosezanjem svih kutaka vlastitosti. Život je svjetlo i vibracija, ničega drugog nema!
“Volim te” je, dakle Stvoritelj, Božanska namjera za rasprostiranjem u Beskraj.

Kada kažete “Volim te”, vi dopuštate svom Svjetlu da se širi iz vaše Jezgre i putuje iz vas u svim pravcima prema svom Stvoritelju – Sebi. To je ustvari taj “Volim te” što projicirate prema drugima! To je vaš sjaj na njima, u njima! Vi njima dajete život, grijete ih svojom Ljubavlju i toplinom. Stoga Ljubav nije u drugima, nego iz Sebe. Onda se iz Sebe odražava na svijet, na drugim ljudima, svemu što pažnju nam okupira. Mi tada taj sjaj prepoznajemo kao naš i to tumačimo kao ljubav. Ljubav za kojom žudimo je dakle interpretacija neizrecivog u nama, obilja što kraja nema. Kako je to samo ironično: halapljivo patimo za mrvicama, tek jutarnjoj izmaglici što svijet obasjava, a Sunce čuči u nama željno univerzumom putovati.

Zaokupirajmo se svojom Ljubavlju, to je jedini izlaz iz ropstva programa. Ničeg drugog i nema, jer ako zatomimo svjetlo ne možemo osvijetliti tu željenu sreću, mir, radost, zdravlje, život…Preostaje tek tapkanje u mraku i nadanje da ćemo na njih jednom možda nabasati.

Hafiz opet kaže: “Sunce nikad ne kaže Zemlji: duguješ mi!” U Ljubavi ne može bit duga! Jer što nam može bilo tko dugovati, kada je svjetlo njihovo naše?

- Neno Lubich

Teleclass Mabel Katz – prijevod sa španjolskog

 s           Dragi prijatelji i svi ljudi dobrog i velikog srca koji ovo sada čitate. Ho’oponopono je mnogima promijenio život. Nadam se da će ovaj moj mali doprinos približavanju ove tehnike svima vama koji (mislite da) ne razumijete španjolski još vas više motivirati, dati vam snage i podršku da nastavite (ili započnete) svoje čišćenje.

            Znajte da čišćenjem krčite put, put koji je VAŠ, put koji se zove ŽIVOT, a koji je sjećanjima (ne vašom krivicom) zakrčen. Od silne “šume” onda ne vidimo ni sunce, ne vidimo puteljke, izgubimo se u šumi/životu… Ali znajte, uvijek baš uvijek postoje putevi koji će vas dovesti do vaših ciljeva. Umijeće je naći ih, ali uz Ho’oponopno naći ćemo ih brže i jednostavnije.

Uživajte!

- Marijeta

***

Teleclasss Mabel Katz, utorak 19. kolovoza 2014.

Ja ništa ne učim (druge), ja samo čistim! – Mabel Katz

Započinje s “Ja sam Ja” – jedan od načina čišćenja i otpuštanja i otvaranja ovog susreta.

* U nastavku slijede pitanja slušatelja i odgovori Mabel Katz koji nisu u cijelosti preneseni. Dio odgovora je prepričan (prenosi se smisao), a dio je preveden doslovno.

Kako čistiti sjećanja ovisnosti (od alkohola, droga) i možemo li čistiti za druge osobe?

Neovisno o tematici i je li vezana za drugu osobu, to je sjećanje i daje nam priliku da ga otpustimo. Ne smijemo se odupirati otpuštanju, jer to onda raste, ali najprije moramo postati svjesni da to činimo. Raste zato što pričamo o tome, sami sa sobom ili s drugima. Poanta je promijeniti te razgovore jer nas oni stalno vraćaju natrag u isti scenarij. Ho’oponopono nam pomaže jer on najprije zaustavlja te razgovore, na neki nas način “prisiljava” da se suočimo s tim sjećanjem (mi osobno, a ne neka druga osoba) i vraća nas u ovdje i sada. U sadašnjosti nemamo problema, u sadašnjosti smo u nuli, nismo emocionalno vezani. A onda tražimo od Univerzuma pomoć jer on ima sve odgovore i rješenja.

Još jednu stvar koju moramo shvatiti je da nismo sami. Ako kažemo i vjerujemo da smo sami, odabiremo biti sami, odabiremo biti žrtve. Kada kažemo da želimo pomoći nekome izvan nas, kome ćemo pomoći kad vani nema nikoga? To što vam se čini da je “vani” (u drugim ljudima), to su zapravo sjećanja. Kad čistimo u HO, onda čistimo vlastite misli, sjećanja na problem koji ima ta druga osoba, a ne čistimo drugu osobu. I to je jako važno jer preuzimamo 100% odgovornost za ono što je u nama, a što se događa drugoj osobi, i drugo – mijenjamo sebe, ne pokušavamo promijeniti drugu osobu. Kada se mi promijenimo, sve se oko nas mijenja i u tome je ljepota!

U čišćenju treba imati strpljenja. Čišćenje uvijek funkcionira, ali nam možda neće rezultati odmah biti vidljivi. Zato treba vjerovati i biti strpljiv. A mi često imamo očekivanja, želimo da se to nešto riješi onako kako smo si zamislili i kad mi to želimo pa ako nije tako onda kažemo da Ho’oponopono ne djeluje.

Ovisnostima treba pokazati drugi obraz – obraz ljubavi. Recite im “hvala” i pustite bez očekivanja. I to je sva mudrost Ho’oponopona i čišćenja. Umjetnost je čistiti, otpuštati bez vezivanja i angažiranja, 24 sata dnevno. Ali ni to nije teško ako stalno otpuštamo, ako shvatimo da to što se događa nije ništa ozbiljno, da se događa u nama a ne izvan nas i da se mi moramo mijenjati. Ne čistimo druge, čistimo ono što je u nama što izaziva to nešto u drugima.

Moramo sebe staviti na prvo mjesto. Ako smo mi dobro, i ostali oko nas će biti dobro. Posebno to naglašavam roditeljima. Prestanite se brinuti za svoju djecu. Ako ste vi dobro i oni su dobro. Sebi dajte bezuvjetnu ljubav pa ćete ju davati dalje i svojoj djeci i to je sve što od vas trebaju. Ne trebaju vašu brigu, žrtvu.

Kako doći u stanje nule?

Stanje nule postiže se iz trenutka u trenutak jer sjećanja se stalno vrte koja nas stalno odvlače od nule. Ako razmišljam i brinem se, nisam u nuli, ali ako osvijestim svoje misli i brige, mogu doći u nulu. Ali, treba vježbati, s praksom se to stanje brže i lakše postiže. Većinu vremena nismo u nuli, ali se uvijek možemo vratiti u to stanje. Svaki trenutak je prilika za to. Biramo hoćemo li slušati “CD” (sjećanja) ili biti u nuli. Svaki trenutak može biti drugačiji, bolji ili lošiji od prethodnog. Ali većinom vjerujemo (ili bojimo se) da će nam se život preokrenuti na gore, a ne na bolje od sadašnjeg trenutka. Ali idući trenutak može biti bolji od prethodnog, ako vjerujemo u to. Ali da bismo vjerovali, trebamo ponovno postati djeca.

Stanje nule je stanje potpunog blaženstva, više i duže smo u miru i sretni. Ali to se postiže praksom, to je proces. Najprije treba biti svjestan da nismo u nuli i tek onda polako dolazimo do nule.

Kako privući “dobre”, poštene partnere? Kako zadržati posao i kako doći do novaca?

Najgore što možete napraviti u vezi novca je brinuti se! Život vam se može preokrenuti u jednom trenutku, ali da bi se to dogodilo, trebate dati dopuštenje i vjerovati da će doći novac. Primjerice sutra nešto trebate platiti i vjerujte da će doći, iako ne znate odakle i doći će!

Zašto je važno biti što više u nuli? Jer na taj način dajemo dopuštenje Bogu da nam pomogne! Treba vjerovati, a mi smo često ovisni o brizi o novcu.

Ako se angažiramo oko problema, nismo u nuli, a poanta je biti u nuli kako bismo dali dopuštenje Bogu da se pobrine za nas.

Mi imamo tako male umove, tako mali doseg informacija, limitirane umove, da vjerujemo da do novca možemo doći jedino ako radimo. Moramo raditi da bismo imali novaca i još k tome neki posao koji nam se ne sviđa, zato ga i zovemo posao. To je naše uvjerenje! A što bi bilo kad bismo prihodovali od nečega što volimo? Što bi bilo kad bismo dali Bogu dopuštenje da nam pokaže što smo došli učiniti na ovaj svijet, koja je naša misija?

Prestanite gledati druge i što oni rade jer vi imate svoju misiju i Bog zna koja je i dat će vam sve što vam je potrebno. Ovdje nismo da bismo patili! Ali treba dati dopuštenje tako da svakim trenutkom sebe dovodimo u nulu.

Prestanite se uspoređivati s drugima i prestanite gledati što drugi imaju i kako su do toga došli, zašto jedni imaju, a drugi nemaju. Kako znate koliko truda su uložili u ono što imaju oni koji imaju? Kako znate zašto nemaju oni koji nemaju? Ako se time bavimo, to pomaže u održavanju siromaštva. Želite li biti u pravu ili želite imati novac i biti sretni? Čemu vam služi to da ste u pravu? Naročito kod Latinoamerikanaca vlada uvjerenje da taj narod nema novaca, da vlada siromaštvo, da ne mogu ništa po tom pitanju… To su uvjerenja, otpustimo ih!

Prestanite moliti za nešto i zahvalite na onome što imate, na vidu, na tome da možemo hodati!

Svima nam je potreban novac da bismo izvršili svoju misiju na zemlji. Bog je i u novcu stoga novac nije nikakva loša stvar. Zato prestanite razmišljati da su oni koji imaju novaca učinili nešto loše. To je nešto što je očito u svima nama zato trebamo svi zajedno čistiti.

Pokažite Univerzumu da vjerujete i Univerzum će vas oduševiti onime što će vam dati! Naučite vjerovati bez da vidite/znate sve!

Ako ostanete bez posla, vjerujte da se to dogodilo zato što je to najbolje za vas. Zahvalite na tome i pustite, budite kao dijete i vjerujte da će vam nešto bolje doći! I doći će, poput čarolije!

Što mogu učiniti kad mi se dogodi neka neugodna, loša situacija ili loše se osjećam?

Svima se to događa i najčešće reagiramo, ali onda treba osvijestiti svoju reakciju i početi čistiti. Kad prođe taj trenutak u kojem smo željeli reagirati najčešće bi se javio trenutak grižnje savjesti ili krivnje, tada trebamo opet čistiti, ponavljati hvala, volim te i otpuštati. Na taj način vraćamo se u nulu. U trenutku kada odlučimo da nećemo reagirati ili nazvati nekoga da se požalimo, nego da ćemo umjesto toga čistiti, u tom trenutku mijenjamo svoju sudbinu, odabiremo tu situaciju dati u ruke Bogu, odabiremo da nismo žrtve.

Također, važno je znati da loše emocije trebamo objektivno promatrati. One neće nestati u nama samo zato jer čistimo nego će nam čišćenje pomoći da zbog te loše emocije ne učinimo situaciju gorom nego što jest tako da reagiramo. To što šutimo ne znači da se ne ljutimo, ali ako odlučimo ne reagirati, već čistiti, situacija će splasnuti jer ćemo tako dati dopuštenje Bogu da čisti to sjećanje.

I to je ono što želimo u svakom trenutku, da nas Bog vodi, da nam otvara vrata i daje ono što je najbolje i savršeno za nas, a mi ne znamo što je to.

Nije poanta da emocija nestane, već da se njezina snaga smanji i da otvorimo put Bogu da on riješi naš problem.

Što je s ljubavnim vezama koje se prekidaju bez vidljivog razloga, s vezama koje ne idu ni naprijed ni natrag i s djecom koja se zatvaraju u sebe i ne žele razgovarati sa svojim roditeljima?

Najprije treba preuzeti 100% odgovornost, nema nikoga izvan nas samih. Mi smo projektor i situacija koja je ispred nas, koju gledamo je zapravo film koji se događa u nama. Zato preuzimamo odgovornost (ne krivnju) za filmove koji se vrte u nama. Sve što nam se događa u životu je zapravo naš film. I onda kada promijenimo film u sebi, promijeni se sve oko nas. Ne ovisimo o drugima i onome što drugi mijenjaju, ne moramo druge nagovarati da se promijene već samo raditi na svojim filmovima. Nije slučajnost tko nam dolazi u život (djeca, roditelji). S njima imamo nešto što trebamo čistiti, oni nam daju priliku za čišćenje. A mi s druge strane sve shvaćamo osobno, angažiramo se oko svake situacije, reagiramo, pokušavamo druge promijeniti. Rješenje je u nereagiranju jer na taj način dajemo dopuštenje Bogu da riješi situaciju za nas. I nemojte biti oštri prema sebi, volite se, brinite o sebi, jer činite onako kako najbolje znate i možete. Nekad ne možete odmah pustiti, ali i to je u redu, ali budite toga svjesni i budite svjesni da činite najbolje što znate i umijete. Budite nježni prema sebi.

Jako puno ljudi neće se svidjeti to što ne reagirate. Pitat će se: kako mi neće odgovoriti, zašto se neće svađati? I to zato jer smo ovisni o svađi i reakcijama. I pokušat će vas “aktivirati” i tu je jako važno biti ustrajan u tišini. Što će se tada dogoditi? Mogli bi otići iz vaših života, ali isto tako će neki drugi ljudi doći u vaš život. Zato budite svjesni toga da ako odlučite ne reagirati, nekim se ljudima to neće svidjeti. Možda ćete postati ogledalo tim ljudima, a oni se jednostavno ne žele vidjeti. Ali vi morate donijeti odluku za sebe, što funkcionira za vas.

Možda će vam ovaj zadatak biti težak, ali to je ono što smo došli učiniti.

 

Pitanje u vezi bolesti.

Ono u što odlučimo vjerovati, to je za nas stvarno. Ako vjerujemo da smo bolesni, bolesni smo, ako vjerujemo da smo debeli, debeli smo. Ali kao kod TV reklame, možemo odabrati ponuđeno (pr. dijagnozu od doktora) “kupiti”/prihvatiti ili ne.

Uvijek postoje iznimke od pravila (primjerice dijagnoze i simptomi bolesti zapisani u medicinskim knjigama). Poklonite si mogućnost da budete iznimka od pravila. Vaš slučaj/ishod ne mora biti točno onakav kakav je zapisan u knjigama.

Kod dijagnoza ne morate vi sami odlučiti što ćete učiniti, kako ćete postupiti, imate pomoć Boga.

Bolesti su dar koji smo dobili jer možemo nešto dobroga izvući iz toga, da pomognemo drugima svojim iskustvom, savjetima, primjerom, ali najprije trebamo sebi pomoći.

Kako pomoći djeci koja su agresivna, svađaju se sa svojom braćom, kako da im se poveća samopouzdanje i kako očistiti sjećanja djece koja su bila zlostavljana?

Najvažnije – ne postoje žrtve. Čak ni mala djeca nisu žrtve. Djeca su duše koja su izabrala biti to što jesu i zato ih ne smijemo gledati kao žrtve, to nikome ne pomaže. Nego trebamo preuzeti odgovornost za ono što je u nama što je kod njih to izazvalo, koja su to moja sjećanja to izazvala. I onda ta sjećanja predajemo Bogu da se on o tome pobrine.

Kad je neko dijete preda mnom ljuto, pokazuje mi da sam ja ljuta. To je projekcija. Pokazuje mi što je u meni. Ako želimo da se dijete promijeni, mi se moramo promijeniti.

Uvijek okrivljavamo druge zašto su djeca takva, krivi su roditelji, učitelji,… ali ne, razlog je u nama.  Jedino što možemo učiniti je otpustiti.

Sve što nam se događa, događa nam se s razlogom, možda da “platimo” neke stare dugove. To je sve prilika za čišćenje, zato otpustite, dajte Bogu da se o tome pobrine.

Kad nam se nešto loše događa, moramo znati da se iza toga krije dar.

Naša djeca uče od nas, a ako mi njih učimo da su žrtve ili da smo mi žrtve, što mislite kako će oni sebe doživljavati?

Sretni ste? Ne ljutite se? Ne angažirate se, ne reagirate, nemate mišljenja ni uvjerenja? Onda brinite se za sebe jer kad se vi promijenite, promijenit će se i vaša djeca. Sve će se početi mijenjati, vaša okolina. Ako se promjena ne događa brzinom kojom želite, nastavite čistiti, otpuštati i vjerovati. Neće se puno toga dogoditi ako samo jednom kažete Hvala. Da, naravno da će se nešto dogoditi i kad kažemo samo jedanput Hvala, ali najčešće učinak samo tog jednog Hvala nećemo vidjeti, nećemo znati što smo izbjegli.

Moramo nastaviti čistiti. Tako dajemo primjer svojoj djeci. Oni uče od nas! Ne možemo dopustiti da su nam djeca nesretna. Upravo zato je moja knjiga “Odrasti na najlakši način” namijenjena djeci od 3 do 100 godina. Nema veze ako nemate djece, jer vi ste djeca.

Moramo se reprogramirati, inače ćemo se stalno vrtjeti u krug i stalno ćemo kriviti nekog drugog.

Želim promijeniti svoj život, ali teško mi je. Kako da to učinim?

Ako kažeš da je teško, onda je teško. I ako nalaziš isprike i priče zašto ne možeš ili zašto je teško, mogu slušati do sutra tvoje razloge zašto je teško i bit ćeš u pravu.

Ali ti ne želiš biti u pravu, nego želiš da ti Bog pokaže. “Ja se želim promijeniti. Koji je najbolji i najsavršeniji način za mene da to postignem?” Tako će ti informacije doći, imaj strpljenja i čisti. To je najlakši način. Ali moraš biti svjesna da si ti navela svu listu razloga zašto je teško. Zato sada svim tim razlozima koje si mi nabrojala reci hvala!

Mi smo ti koji kažemo da je teško, koji radimo liste kojima opravdavamo svoje (ne)djelovanje i zašto to nešto sigurno se neće ostvariti.

Što se tiče nepravde koja nas često boli, ako se neka osoba prema nama nepravedno odnosi, to je njezino, ne vaše. Bog sve vidi, sve se u životu vraća. To što niste od te osobe dobili natrag (pr. novac koji ste posudili), Bog će vam ga poslati nekim drugim putem, samo pustite. Ne zamarajte se ljudima koji se ne ponašaju pošteno i dobro, jer oni sami sebi rade štetu, a ne vama.

***

Mabel je na kraju druženja pozvala sve na sudjelovanje na seminarima (raspored dostupan ovdje: http://www.mabelkatz.com/events.htm) kako bi se čišćenje umnožilo, pojačalo i u konačnici kako bismo osjetili da nismo sami. Također, pozvala je sve da ako imaju ikakvo pitanje, pošalju pitanje na support@mabelkatz.com, ali je također zamolila da pitanja budu kratka, sažeta i konkretna, bez opisivanja priča/scenarija kako bi brže na njih odgovorila. Dakle, što je vaše pitanje kraće, to će odgovor brže doći.

Također, podsjetila je da se na stranici www.mabelkatz.com nalazi puno materijala za čitanje i slušanje od kojih ima dosta i besplatnih pa vas sve poziva da posjetite njezinu stranicu.

Druženje je zaključeno s grupnim čitanjem “The peace of “I”” (španjolske verzije).

Prevela i obradila: Marijeta Matijaš

Ho’oponopono u Beogradu i Novom Sadu!

sČitajući pre dve godine kjnigu “Nulte granice” prvi put sam se sreo sa havajskom metodom čudnog imena – Hooponopono. Iako u prvi mah teška za izgovoriti ova tehnika rešavanja problema me je zainteresovala i privukla da je dublje istražim. I naravno, čim se u meni rodila želja, Univerzum je dao sve od sebe da mi pošalje sve one putokaze koji su me odveli do izvora onoga za čim sam otpočeo potragu. I godinu dana kasnije eto mene u Zagrebu, na Hooponopono seminaru koji vodi Mabel Katz, žena jedinstvene harizme i lakoće koja je ujedno jedan od najvećih autoriteta u ovoj oblasti. Zbog neverovatnog osećaja i blagodeti koju smo imali prilike da osetimo u ta dva dana kao i zbog svega onoga što je usledilo nakon tog vikenda, u meni je neprestano bila želja da na neki način upravo Hooponopono približim drugima.

I pre mesec dana dok smo sedeli u Puli, Aleksandra, Kristina i ja vođeni INSPIRACIJOM na PUTU PROMENE rešili smo da prvi put organizujemo u Beogradu “Uvod u Hooponopono”.

Datum u trenu dogovoren, veoma simboličan, 09.09. u 19. časova, pozvali hotel Holiday Inn – naravno baš tog dana slobodan, pozvali  Karmen Jerković koja  već godinama po celom regionu pruža logističku  podršku Mabel Katz i učestvuje u organizaciji njenih dvodnevnih seminara, i ona iako živi u Turskoj s radošću  stiže, zatim je sjajna Tanja Drakulić, HYL trener iz Novog Sada čula za to i pozvala nas da i u njenom Afirmacionom centru Life School odmah dan posle, 10. septembra održimo isti program…i sve se posložilo…Hvala, hvala, hvala!

Po ko zna koji put dobijam potvrdu da kad smo na pravom putu više ni o čemu  ne moramo da  brinemo, sve se složi i dolazi nam na savršen način.

Vidimo se svi 09. septembra u Hotelu Holiday INN.  Dobrodošli ste svi – i vi koji već uživate u blagodetima ove tehnike kao i svi vi koji prvi put čujete za nju jer ono što se dešava na ho’oponopono susretima jeste zaista nesvakidašnje iskustvo.

Ukoliko želite da prisustvujete, kliknite na link ispod:

 http://www.putpromene.com/7438-7438

10532747_627997570641552_4085739018331637627_o20140723_174234

 

U nastavku vam prenosim i poruku Kristine Bulešić s kojom se družimo u Beogradu i Novom Sadu.

Kristina:

“Često me pitaju kako znam da li djelujem iz Programa ili Inspiracije? Odgovor je da ne znam. Ne znam objasniti riječima, to je jednostavno „onaj osjećaj“, kada znaš da je TO TO. Osjećaj koji mnogi nazivaju intuitivnim. I sigurna sam dragi moji da ste ga svi osjetili.

Kada „čistimo“ ( sa alatima Ho’oponopona) stare Programe, kada izađemo iz ograničavajućih obrazaca i oslobađamo se uvjerenja, dobijamo prostor da djelujemo iz Inspiracije, dajemo dozvolu da

poruka stigne iz Inspiracije. Čisteći, mi ne znamo koji je Program „otpao“, al to i nije važno, jer otpada onaj koji je sad na redu.

Ho’oponopono je zaista najlakši način. Danas to znam. Iako mi se na početku činio kompliciranim, upravo zbog svoje jednostavnosti. I zato, jer treba biti ustrajan u primjeni njegovih alata. I zato, jer

um stalno hoće neke odgovore, traži objašnjenja..a ovdje gotovo da ih nema.

Koristeći Ho’oponopono alate mi tražimo, a Univerzum uvijek odgovara, primamo čudesne darove. Ali se moramo odvojiti od rezultata. A za mene je to bila nemoguća misija. A onda sam u jednom trenutku jednostavno shvatila da čisteći dolazim sve bliže u svoje izvorno stanje, a to je radost i unutarnji mir. Sve se više približavam mogućnosti da spoznam sebe. Da otkrijem tko sam ja?!!!

To ne znači da će u nama i oko nas uvijek sve biti savršeno, dapače, mnogo je tu zahtjevnih/izazovnih situacija, ali je danas moja REAKCIJA na njih 100% DRUGAČIJA. Tajna je u tome da budemo otvoreni i fleksibilni, jer mi zapravo ne znamo odakle će nam doći ono što je za nas najbolje.

 Jedna od osnove u HO je prihvatiti 100% odgovornost za sve što nam se događa. Ne krivnju, nego odgovornost. Odgovornost je sposobnost davanja odgovora. Ja sam to smatrala istim, dok nisam srela Ho’oponopono. I bio je to veliki „teret“, kad se osjećaš krivim za sve ili za većinu što ti se događa. Kada sam osvijestila i prihvatila razliku, u moj je život ušla SLOBODA.

U protekle su se dvije godine na mojem putu dogodile mnoge promjene, one lijepe i one manje lijepe. Mnoge od njih se ljudima iz moje okoline čine i smatraju ih čudima, a ja kažem: hvala hvala

hvala…volim te volim te volim te ( alat o kojem ćete čuti na predavanju).

Prošlo je dvije godine od kada sam srela HO i Mabel Katz, predivnu ženu, smatranu jednom od najvećih autoriteta na području Ho’oponopona, i danas veselo mogu reći da su hvala i volim te postali

dio mene, „vrte“ se u pozadini i ne razmišljam više o njima. Spojili su se sa mojim disanjem. Divno!!!

Dragi svi, POZIVAM VAS da nam se 09.09. 2014. pridružite!!! Biti će to predivno veče u kojem imate priliku čuti mnogo različitih čudesnih priča od divnih Siniše Ubovića i Karmen Jerković, te iz „prve ruke“ saznati koji su koraci meni bili potrebni da bi moj Život postao jednostavan, jer Život u svojoj biti to i jeste. A prilika je to i za ogromno grupno zajedničko čišćenje starih Programa.

Vidimo se, radujem se!!!

S ljubavlju i zahvalnošću,

Kristina

Hvala hvala hvala”

„ Putovanje je dugo. Mnogo je toga za očistiti, za izbrisati. To je celodnevni posao, al je zato rezultat neprocjenjiv. U tom procesu možemo iskusiti ljubav, uživati u životu, spoznati da smo savršeni takvi kakvi jesmo i privući bilo što bez napora. Možemo naučiti biti ono što jesmo i kako bezuslovno voleti. Možemo birati između patnje ili sreće, bolesti ili zdravlja, straha ili ljubavi. Što god odlučili, u redu je. Biće to naša odluka.“ ( Mabel Katz,odlomak iz knjige Najlakši način)

Ukoliko želite da prisustvujete, kliknite na link ispod:

 http://www.putpromene.com/7438-7438

 – Siniša Ubović

Preuzeto s: http://www.putpromene.com/

Iskustvo godine dana hopsanja

sPoštovanje svima,

Već duže vreme želim sa Vama svima da podelim svoje iskustvo od kada sam počeo da ho’opsam!!!
A ono što me je u tome do sada sprečavalo jeste neverovatna brzina kojom se stvari događaju u mom životu od tada. Tako ne stižem ni najosnovnije da uradim, zapišem, upamtim a već se izdogađalo mnogo novih stvari, situacija, svega…
A napokon sam na godišnjem odmoru, pa sada, neko bi rekao, imam vremena na pretek da sve sumiram i napišem Vam. Međutim, rekoh, ho’opsam li ho’opsam i sve se odvija neverovatnom brzinom i mnogo novih događaja prestiže moju brzinu u pamćenju i pisanju…
Pokušaću redom ali ne zamerite ako mi i to ne bude uspelo…
Pre otprilike godinu dana sam pročitao Nulte granice i odmah me je zainteresovala tehnika. Počeo sam i oduševio se zato što moj, inače veoma jak i zauzet mozak koji nikada nije bio miran niti me je ostavljao na miru, nije mogao da “shvati šta ga je snašlo”.
Utihnuo je, naravno, u početku na deliće sekundi, a sada se umiri i na 10 tak sekundi odjednom. Za mene je to veeeeeeeeliki uspeh…
Elem,  počeo sam besomučno da tražim sve klipove, seminare itd, koje sam mogao da nađem, a da napomenem da moj posao nikako ne dozvoljava provođenje mnogo vremena ispred računara kod kuće…a ni moj životni stav nije u saglasju sa buljenjem u računar…
Za mene je priroda i početak i kraj svega, sve što mi je potrebno i sve što želim.
Od kada sam počeo intenzivno da ho’opsam, primetio sam odmah na početku a to sam negde ovde i otkomentarisao, kako mi se sve nešto stužilo a nemam neki razlog za to.
Rekli su mi da je to kod većine slučaj jer krene čišćenje a mi ni ne znamo šta se čisti i tako osećaj može biti bezrazložne tuge, sete ili slično tome…
E, pa bilo je tako neko vreme, a to nisam ispočetka ni primetio. Počelo je više novca da pristiže u kuću iako sam i dalje radio isti posao na isti način, bar sam ja tako mislio. Sada znam da nije tako ali u tom trenutku sve mi je izgledalo isto…
Sada sam svestan da radim mnogo manje a više novca zarađujem, a ho’opsam li ho’opsam. U međuvremenu, sve što sam želeo da uradim u nekoj dalekoj budućnosti, počelo je da se otvara brzinom svetlosti, sada… Počeo sam i blog da pišem na temu ostvarenja svog sna, a da bih na taj način prikupio sličnomišljenike u neko dogledno vreme…
To je bila ideja za “u dogledno vreme”, a u praksi za nepunih mesec dana nas ima 30 tak i broj i dalje raste…
Ako ni to nije dovoljno, napomenuću još jedan detalj…
Već jako dugo (što će reći ceo svoj 42 godišnji život) sam imao ne komunikaciju sa roditeljma, specijalno sa ocem, ali pogotovo poslednjih 8 godina koliko se nismo ni videli jer oni nisu želeli komunikaciju sa mnom a ja nisam hteo preko njihove volje da ih uznemiravam.
I tako sve vreme osećajući da nisam oprostio roditeljima a specijalno ocu to što su me ostavili na cedilu, počeo sam da čistim, na prvom mestu svoj odnos sa ocem…
On je već odavno, unazad najmanje 7 godina, počeo da se razboljeva od nekoliko smrtonosnih bolesti, u nameri da se ubije, ali nije mu se to ostvarivalo…
Čekao sam ja sve vreme da se oglasi, da me pozove da se vidimo, svi su mi govorii da ne treba da čekam, da je star i bolestan, da će mi jednom biti žao i kasno kada ga ne bude, a ja samo ho’opsam li ho’opsam…
I trudio sam se jako da sve to vreme koliko sa njima ne komuniciram, ne učinim bilo šta zbog čega bih se jednog dana mogao kajati, da li zbog toga što sam učinio, rekao ili zbog toga što nisam učinio ili rekao…
Da ne davim, dogodilo se tako da je moj otac preminuo 11.7.2014. a da sam ja prethodno 24 časa ranije rekao naglas sebi: “Dobro tata, opraštam ti i puštam te da odeš”,
A onda sam svu noć slušao dozivanje, i ujutru prilikom mog disanja (7*4 do 7) osetio sam da je moj otac otišao na bolje mesto, pogledao na sat i zapamtio koje je vreme. Naravno da je to bio tačan trenutak njegove smrti…
Ono što je meni važno jeste da sam miran i siguran u to da sam se sa njim oprostio iako ne uživo, ali razumećete šta želim da kažem…
Da mi je neko rekao pre samo godinu dana kako ću reagovati kada se sve ovo bude neizostavno dešavalo, nikada ne bih mogao da kažem na koji ću način doživeti i preživeti ove trenutke.
Sada intenzivno čistim s majkom, i bratom… pa videćemo kako će se to odvijati. Ne razmišljam, samo čistim, ho’opsam li ho’opsam, pijem plavu solarnu vodu, menjam vodu u čaši svako jutro i veče za čišćenje.  A zamislite kako će tek to ići nakon seminara s Mabel koji željno iščekujem, mog povezivanja sa svojim unutrašnjim detetom, i ostalih alata za koje još uvek ne znam ili ne znam kako da ih pravilno primenjujem.
Pozdravi i svako dobro i HVALA, HVALA, HVALA!!!
- Danilo Ilić