Esencija ljubavi

loveHO je esencija osvješćivanja ljubavi, esencija osvješćivanja Sebstva – neprestano nas podsjećajući da smo Ja, da smo ona savršena sveprisutna Ljubav Univerzuma.

Da upravo to! Mi smo ono savršenstvo od kojeg smo potekli. Nedodirljivi i predivni. Ali, ipak preuzimamo odgovornost jer jedan dio nas u sebi čuva sjećanja, podatke, programe koje povlačimo tko zna odtkud i tko zna otkad i što je uzrok utamničenosti tog dijela nas uz zemaljsko utjelovljenje kako bi se stvorila prilika da se otpuste. To je onaj naš projektor koji vrti sve te podatke i preslikava ih na naše životno platno.

I zaista, nema potrebe za raspravama jer sve što nas “dira” u drugima našlo je svoj odraz u nama. Programi diraju programe! To je to! Mi smo nedodirljivi zato jer smo dio Jednog i nema razloga za prepirke, zamjeranja, na kraju za to nismo ni sposobni. Programi su ti koji reagiraju i koji nam na taj način daju priliku da im zahvalimo i otpustimo ih. Zajedno sa situacijama i osobama koje su ih aktivirale. Tako se mijenja naša svakodnevica.

Golemi se problemi odjednom raščiste, poneki ljudi zauvijek odlaze iz našeg života jer s njima nemamo više zajedničkih dodirnih točaka u programima, nema više akcije i reakcije, onog uparivanja kao kad igramo Crnog Petra…pa kako onda ne hopsati do vječnosti i nazad?!?

- Ksenija Križaj

Ni u snovima….

gratitude-quotes

Otkad sam počela primjenjivati Ho’oponopono, u životu mi se događaju stvari kojima se ni u snu nisam mogla nadati. Naravno, događaju se i neke manje lijepe stvari, ali Bože moj, poslije kiše ja već vidim sunce.

Moj sin je imao saobraćajnu nesreću, na njega je naletio kamion, a on je bio na motoru. Motor je uništen, ali njemu nije ništa! Nikome nije jasno kako, on je samo ustao, nije mu bilo ništa!
A ja sam, eto, od jedne anonimne osobe postala dogradonačelnica grada. Ne trebam niti objašnjavati koliko je to prešlo sva moja očekivanja. Biti dogradonačelnica grada nije samo osmijeh, bit će tu i tešlih i loših dana, ali uz Ho’oponopono, ja se ne bojim ničega:

Hvala hvala hvala

- Ivana Tudor

Kako PREPUSTITI, kako OTPUSTITI i kako DOPUSTITI Bogu da se pobrine za sve?

ključ

A znaš li voljeti?

Nema misterije oko hopsanja, u stvari tajna je slijedeća: Čišćenje je razmicanje svega po strani, osim voljenja! Hopsamo da bismo se vratili u Ljubav, našu iskonsku prirodu, tu smo doma. Hopsanje je zapravo put iz zalutalih labirinta sjećanja ka Srcu – ondje gdje je dom. Znači, ako znamo voljeti, a znamo, onda prepuštamo Božanstvu da čini ove gore nabrojene stvari za nas, jer Božanstvo je Ljubav. Mi samo želimo biti ondje gdje nam je mjesto! Nisu slučajno riječi u Ho’oponoponu “Volim te” i “Hvala ti”! To su ključevi stvaranja. Svako to “Volim te” je okretaj ključa u bravi zaborava odakle smo potekli.

Znači, jednostavno je: volite i nema problema. Jedini je uvjet da volite iz Sebe, jer odatle smo nekad daaavno krenuli.

- Neno Lubich

Kako se ponašati prema ljudima koji nas okružuju, a znamo da nam crpe energiju?

mir

Ako podignemo stvari na apstraktniji nivo i promatramo sebe kao energiju, onda je to vrlo kompleksna struktura energetskih vlakana koja struji svugdje u nama i oko nas. Mi smo jedna velika energetska lopta koja u sebi sadrži višeslojnu strukturu svijesti, a njeno stanje ovisi o našem održavanju. “Curenje” energije je zapravo rezultat našeg otpora prema sitnom mučitelju, a ponajviše prema Sebi. To je komunikacija u jednom smjeru, predator crpi, a mi dopuštamo, jer stišćemo.


Uvijek je tu odgovor isti. Moramo preokrenuti stvar, preuzeti odgovornost, te od žrtve postati istraživač, pa onda i učenik. Ako nas netko svakodnevno tlači, što možemo učiniti? Pa nemamo baš puno izbora, dva, tri najviše. Maknuti ćemo se odatle, a ako to nije moguće, ostaviti ćemo nepromijenjeno stanje, pa čekati da univerzum riješi (a ovaj to rješava tako da nam “pošalje” tumor ili rak). A možda ćemo djelovati u smislu: “OK, što mogu učiniti da preokrenem stvar?” Život je projekt, scenografija beskrajna teatra u kojem igramo različite uloge i važno je da s vremena na vrijeme utječemo na scenarij, preuzmemo palicu u svoje ruke. Pa ćemo tako stalno raditi nove strategije i manevre kojima ćemo preusmjeriti energiju tog odnosa u neki drugi odnos, poput prihvaćanja. A kada se dovoljno osnažimo, možda i u Ljubav?


Ja to volim zamišljati kao da su rubovi naše aure neka ribarska energetska mreža. Ako je ona gusta, one malene kockice su jako zbijene, onda nema protoka iznutra prema vani, držimo sami sebe zatočenim. Sve što uđe, (a ulazi jer mi to dopuštamo), ne izađe, pa konačno dobije vlastitu svijest, instalira se u našu auru, postane neposlušni entitet koji nas iscrpljuje. Ali ako jaaako razrijedimo mrežu, kockice budu velike, onda sve prolazi kroz nas, i odlazi negdje u beskonačnost (možda tako Božanstvo čisti – mi propustimo, Ono pomete? :D  Moramo dakle, razrijediti svoju privrženost ka osobnoj povijesti, programima, sjećanjima, svime onim što mislimo da jesmo.
Ho’oponopono radi na tome. To je praksa koja prorjeđuje naš otpor i pomaže nam da propustimo kroz nas životne bure. Istovremeno, ta dodatna energije će nam dati snage da istražujemo te iskorumpirane odnose, njihovo porijeklo i izvor. Odjednom, od žrtve postati ćemo aktivni sudionici u istraživanju naše moći da prihvatimo, ne prosuđujemo i počnemo u tišini razumijevati kako bezuvjetno voljeti, jer sada imamo znanje. 

– Neno Lubich

REINSTALIRAJMO SVOJE WINDOWSE

windowsi

Čitajući tekst „Život temeljen na programima“ od Dani Ella, pao mi je na pamet ovaj moj kompjuter. Prije nekog vremena sam reinstalirala Windowse i sistem je radio savršeno, bez opterećenja, virusa, teških programa.
No, već nakon nekog vremena, surfajući, instalirajući nove programe, skidajući kojekakve gluposti, sistem se polako počeo zamarati, mijenjati, usporavati, izbacivati upozorenje o virusima, umarati opterećem svim i svačim…radi, ali radi sporije, lošije, ne radi punim kapacitetom.
I šta sada? Rješenje je vrlo jednostavno, svima znano i jedino moguće. Idem ga nanovo vratiti na početno stanje, na nulto stanje, na stanje kakvo je bilo na POČETKU na NULU. idem brisati sve i krenuti iz početka.

Zašto bi mi bili manje komplicirani nego jedan običan kompjuter i njegov Windows?

Naprotiv, mi smo mnogo kompleksniji i tokom našeg života nakupimo masu nepotrebnih znanja, iskustava koji nisu i ne trebaju više biti primjenjljivi na trenutno stanje i situaciju… Sve te stvari borave u nama, našoj svijesti, podsvijesti, našem umu. Bole, tište, guše… Malo po malo nas mijenjaju i uništavaju svaku iskrenu misao.
Rješenje nam je svima znano. ZABORAVI, BRIŠI, ČISTI!
Pomislite samo kako bi bilo prelijepo probuditi se ujutro čistog uma, neokaljanog iskustva, neopterećeni nekim znanjima i strahovima, predrasudama… Samo zamislite kako bismo funkcionirali?

—————————-

Budim se, pogledam kroz prozor i vidim divno plavičasto nebo prošarano bijelim oblačićima. Uživam u pogledu ne opterećujući se mišlju da će možda oblaci navući kišu. Jer bože moj, taj jučerašnji oblak je bio jučerašnji i ne znači da će se sve opet ponoviti.

Hvala, hvala, hvala, volim te živote.
U meni više ne postoji strah ili strijepnja od nečega ranije doživljenog. Moj Windows radi savršeno, nanovo instaliran, bez i jedne jedine mrlje starih programa i otrovnih virusa. Počinjem dan bezbrižno. Pijem svoju prvu jutarnju kaficu i uživam u okusu tog čudesnog napitka. Moje misli su sada i ovdje, nema one navale misli, nema konfuzije u glavi da li je nešto ispravno ili ne. Ne opterećujem se jučerašnjim danom i neprilikama koje sam imala, jer bože moj, to je bilo jučer.
Danas je novi dan, a ja resetirana na nulu.

Hvala, hvala, hvala, volim te živote, izgovaram kao mantru koja odagnava i najmanju mogućnost loših misli. Osmijeh mi ne silazi s lica, a srce ispunjeno nekom čudnom toplinom i ljubavlju. Ne želim da to stanje prestane. Zašto bi prestalo? Nemam više strahova, koji bi trovali moj sistem, moj novi život.

Hvala, hvala, hvala, volim te živote. Osjećam se kao da sam nanovo rođena. Pogled mi je bistar i jasan. Želim samo da se igram sa životom i ništa više. Dijete iz mene progovara: „ Hvala ti što si se vratila, nedostajala si mi!“, a ja počinjem bivati svjesna tog djeteta i njegove sreće, koja se tako zarazno širi na mene.

I dalje mi osmijeh ne silazi s lica. Sreća, kao veliki plimni val, se širi mojim bićem, ulazi u svaku moju poru. Osjećam se tako čisto, kao da u meni nikada nije bilo niti jedne tuge, bola ili straha.

Hvala, hvala, hvala, volim te živote.
Sve oko mene i u meni je poprimilo novu dimenziju, dimenziju djetinjeg čistog i netaknutog uma.
Boje su intenzivne, mirisi omamljujući, a zvukovi kao pijev slavuja…
Prekrasan bijeli leptir mi dolijeće na dlan, a ja ne razmišljam više kako i zašto se on odjednom stvorio tu, jer ljudi moji, pa leptir, kamen ili prica i trebaju da budu samo leptir, kamen ili ptica, a ne neki tihi požar u oku neba, jer obmana je predugo bila sve ono što obmana nije.

—————————-

Rješenje nam je svima dobro znano.
ZABORAVI, BRIŠI, ČISTI!!!
REINSTALIRAJMO NAŠE WINDOWSE. Pobrinimo se za svoj sistem bar istom onom brižnošću i pažnjom kako se brinemo za ovo čudo tehnike. Nemojmo zaboraviti da smo i mi sami mnogo veće čudo nečega još većeg i moćnijeg.

Hvala, hvala, hvala, volim te živote.
Eto, odoh sada da se poklonim svemu što unutar mene, duboko u mojoj duši živi.
Odlazim, jer napokon znam da ima gdje da se ode, kada se želi poć’ čist, bez prošlosti, bez snova i sjećanja. Predugo sam bila u tom začaranom krugu sna i jave.
Hvala, hvala, hvala, volim te živote.

- Neda Bobinac

Balans

balans

Da bismo mogli otpustiti potrebna nam je kompenzacija. Ako nešto izvadimo iz posude, moramo je nečim napuniti, jer posuda žudi uvijek biti puna, to je priroda stvari. Ona je život, ona je iskustvo, ona je svijest. Otpustiti možemo ako imamo nešto što će ispuniti to mjesto…nešto veliko, ogromno, nezamjenjivo…Ljubav će ispuniti našu Dušu do te mjere da sve drugo nema šanse u otimanju naše pažnje.
Važno je održavati vagu u ravnoteži! Ako s jedne strane nešto izvadimo, na drugu moramo dodati Ljubav.
Otpustiti je lako, ako imamo Ljubav! To je ključ Života, Ljubav, taj grabežljivac srca, sjajna nakupina divne svijesti što smisao svemu daje!

– Neno Lubich

Pisao sam Mabel

cedar

Draga Mabel,

ovo je samo ukratko da Vam napišem kakve su se “male” promene i koincidencije dogodile u mom životu od kada sam počeo da praktikujem ho’oponopono!!!
Prvo, u Miru sam sa sobom bez obzira šta mi se događa u životu!!! Nekada ranije sam bio prznica (manje više), konstantno se boreći za pravdu jer sam uvek ja bio u pravu!!! I tome slično…
Sada sam miran i opušten. Šta god da mi se događa, ja kažem u sebi ili naglas, zavisno od situacije, “dobro”. Ko zna zašto je to dobro? Ko sam ja da o tome sudim da li je nešto dobro ili loše?
Drugo, izašao sam malo iz zone svog komfora:
Iznajmio sam kućicu na periferiji grada, koja ima baštu!!! Iako imam stan (ne u vlasništvu), koji ne moram da plaćam, ja selim jer ne želim da živim u “kavezu” više (kavez i zbog toga što sva armatura u stvari čini rešetku koje mi nismo svesni, ali ona postoji u zidovima naših stanova. Čak se i sami zaključavamo iznutra u njemu)!!!
Želim da živim u prirodi u skladu sa njom i da učinim što više mogu da Majku Zemlju oporavim koliko je u mojoj moći, (a mnogo je u našoj moći, ukoliko to želimo).
U svrhu toga sam i počeo da pišem svoj blog i na taj način okupljam ljude u svojoj zemlji koji žele isto, pa da napravimo naselje ako Bog tako bude hteo…i taj blog sam počeo da pišem tek par meseci nakon što sam počeo da ho’opsam…iako je ideja bila već godinu dana u meni, počeo sam blog tek od kada zahvaljujem: hvala, hvala, hvala!!!
Ovaj korak je samo prelazno rešenje, dok zaista i ne odem na svoj hektar, a još uvek radim kao taksista u Beogradu (ho’oponopono taksista, hvala, hvala, hvala!!!)…
Iako moje kolege taksisti kukaju kako posla nema, novca nema, ja sam se baš sada odlučio na ovaj korak…i radim sve manje na ulici, a uvek imam dovoljno novca za sve što mi je potrebno…
 A sada pažljivo čitajte šta se sve tačno izdogađalo u samo par dana od kako sam  kaparisao kuću…
- odmah sam pozvao svoju najbližu saradnicu Natašu koja ima istu viziju kao i ja i već činimo korake po pitanju ostvarenja… da li želi da pogleda kuću koja se takođe izdaje a u zajedničkom je dvorištu sa mnom i možemo zajedno i baštu da sadimo, da vežbamo!!! Odmah je došla i iznajmila je tu drugu kućicu.
Tako mi sada već postadosmo komšije, i možemo svakodnevno da se dogovaramo oko daljih planova, a kada su ljudi na istom mestu u istim mislima, i još na zemlji, to Univezum nagrađuje i manifestacija je još brža…,
- dan pre promocije me Nina natera da se javim Karmen i da tamo postavim poziv za promociju…,
- javi mi se Nina Martinović (autorka Kosmos – a), da mi kaže da će doći na promociju i celu emisiju snimati ceo dan o nama i ovoj ideji…,
- javi mi se Oksana, Ruskinja koja nam pošalje seme Sibirskog kedra da podelimo onima koi budu došli na promociju (ovo se seme teško može naći i doneti),
- još od Irene dobijemo seme Sibirskog kedra, takođe iz Rusije, samo drugim putevima, od ruke do ruke,
- na dan promocije, ekipa je ceo dan snimala intervjue sa nama, i na kraju i promociju…
- došao je profesionalni fotograf Zdenko Štromar da nas slika, i poklonio nam fotografije za arhivu,
- došli su profi novinari iz Rusije da slikaju događaj, iako “nije bilo realno” da dođu,
- da ne nabrajam dalje, emisija će biti u sredu emitovana
- još jedna novinarka koja je već snimala sa nama intervju opet želi da snima…
Ma, da ne nabrajam, može do prekosutra trajati, a meni se valja pakovati!!!
Hvala, hvala, hvala!!!
Uskoro pišem nastavak…
Hvala, hvala, hvala!!!
- Danilo Ilić

Od ideje do realizacije uz Hvala

anastasia-pildikene

Čitajući knjige o Anastasiji, u meni kao da su se neki davno zaboravljeni tuneli raščišćavali i ponovo postali prohodni…

A potreba da sve to što piše sprovedem u delo i u našoj zemlji, jaka kako ne mogu ni da vam dočaram…

Čekalo je to sve u meni dugo, oko godinu dana, a onda sam počeo da primenjujem HO’O PONOPONO!!! Tehniku življenja koja se svodi na preuzimanje odgovornosti za sve što mi se događa. U meni i oko mene, sve je proizvod mojih nekadašnjih misli… Kada sam to shvatio, počeo sam da se zahvaljujem za sve što mi se u životu događa…kratko i jednostavno a tako moćno: HVALA! HVALA! HVALA!!!

Svemu i svakome, samo jednostavno HVALA.

U roku od sledećih samo par meseci došla mi je misao da počnem da tražim ljude koji imaju istu želju za životom u saglasnosti sa prirodom, a da pri tome budu u komšiluku sa sličnorazmišljajućima.

Tada još nisam koristio fb, i nije mi palo na pamet da preko njega potražim. Jednostavno sam “guglao” sa rečima: Anastasija, Zvoneći Kedri, hektar zemlje…

Ništa…

I onda počnem da pišem ovaj blog

http://hektarzemlje.worspress.com (za one koji ne znaju)

…a dalje sve znate…

Evo nas danas. U grupi ima više od 500 ljudi, a onih spremnih da odmah gradimo naše prvo naselje Zavičajnih imanja dovoljno da započnemo…
I svaki dan se pojavljuju novi članovi, sve savršeno usaglašeno ide ka ostvarenju!!!

U međuvremenu, milošću našeg člana Čedviga, dobili smo mogućnost da vežbamo za buduće bašte. Svako ko je želeo po 1ar zemlje…
Odmah je ta akcija dovela do snimka u jutarnjem programu RTS -a!!!

Savršena usaglašenost. Tako Univerzum reaguje na ideje koje su za dobrobit svih.
Nije potrebna nikakva veza niti marketing. Univerzum, Bog, Anastasija,…, upotrebite sami ime koje vam najviše odgovara, SVE-JEDNO-JE, znaju bolje nego što mi možemo da izrežiramo i u najsmelijim snovima.

Danas pravimo promociju ovih knjiga nakon 5 godina od njihovog prevoda na naš jezik i evo, baš danas, snimaju emisiju o nama…

Opet usaglašenost Univerzuma!
I šta god da činimo u smeru ostvarenja, otvaraju se putevi koji nas podržavaju i olakšavaju…

Šta reći…

Vidimo se danas u 18 časova u Klubu književnika Srbije, Francuska 7, Beograd!!!
Svi ste dobrodošli!!!
Izvolite…

Svako(m) dobro!!!
Danilo ilić

Neočekivani obrat

images

Dragi moji, probat cu sto krace. Vec neko vrijeme znam za hooponopono tehiku. Kada sam cula za to bila sam duboko u svijetu kristala, meditacija i bijele magije.

Kako mi je info o hopsanju dosao samo se negdje umemorirao u mozak. Nedavno mi je sin rekao mama hvala ti, volim te. I tada kao da je netko izvukao ono sjecanje o hopsanju u meni. Sada par mjeseci hopsam kad god “mi dođe”. Od tada su pocele kulminirati situacije sa suprugom, roditeljima, mojim i njegovim. Hopsala sam, i ostala mirna i uspjela “odreagirati kako treba” hvala ti hvala ti hvala ti. Pred dva tjedna stavljam casu sa vodom na svoje ime. Nakon tih par dana sam dozivjela tesku situaciju sa suprugom (desavala su mi se intenzivna ciscenja popracena suzama, tugom, nezainteresiranoscu za bilo sta ovozemaljsko, samo sam hopsala), a ja sam bila MIR, apsolutno spremana prihvatiti sve iz nastale situacije, i desio se obrat kakav nisam ni sanjala Hvala ti hvala ti hvala ti.  Tu noc usnem san (s par detalja koje ce mi ostati urezani zauvjek u mozgu). Stojim u nekom ogromnom plavetnilu, odjednom se preda mnom stvore bijelo blijestava bozanstva, u sredini je stajao “muskarac” celave glave u zlatnoj odori blijestavog osmijeha, na trenutak sam se prepala, a on meni kaze: Dobro dosla Antonija cista ljubavi.
I ja se probudim.  Od tog dana se u meni desavaju takve promjene da ih nemogu rijeca opisati.

Volim te, Hvala ti, Oprosti mi, Molim te!

– Antonija Jakšić