HO je prvenstveno tehnika. Primjenjivanje HO tehnike nazivamo hopsanje (ovaj naziv je spontano nastao u okrilju facebook grupe – točan datum nastanka se ne zna, a nije ni važan).
Iako je hopsanje vrlo jednostavno, a pojašnjenje tehnike elementarno do krajnjih granica, IPAK postoji mnoštvo pitanja i nedoumica od strane “svježih”, a i “starih” hopsića.

Naime, Egu je jako teško prihvatiti ovu tehniku iz više razloga. Jedan je taj što je prejednostavna; drugi je u tome što iziskuje KONSTANTAN RAD; treći razlog je što se prilikom hopsanja Ego polako gubi…
Za Ego je HO pitanje Života i Smrti.
Ovoga možemo biti svjesni i ne moramo. Kad ste gladni i tri grožđice će vam se činiti kao odličan obrok. Na taj način funkcionira i sam Ego – pokušava spasiti što se spasiti da – pa pristaje na djelomično hopsanje (po principu: ok hopsaj, ali onoliko koliko ti odgovara).

Mabel je nekoliko puta spomenula kako svatko od nas treba sam pronaći svoj vlastiti ritam hopsanja. Pri tomu nije mislila da je “dovoljno” jedan sat dnevno hopsati i to je to. Hopsa se cijelo vrijeme. To ne znači da sjedite paralizirano i hipnotički ponavljate Hvala i Volim te. To znači da ste donijeli čvrstu odluku da ćete hopsati cijeli dan. Ako vam to ne uspjeva – nećete se bičevati (samokažnjavati), nego ćete vježbom uspijevati svakim danom hopsati sve više i više. Ako ne hopsate konstantno, NEMATE PRAVO mijenjati pravila same tehnike. Odnosno, imate to pravo u svoja četiri zida. Unutar sebe možete tu vrstu “hopsanja” nazvati kako hoćete i želite, ali to nema veze s HO o kojem govore Mabel i dr. Len.

Je li meditacija od jedne minute meditacija? Možda jest, ali od takve meditacije će te imati malo ‘koristi’.
Smisao HO grupe je informiranje o HO tehnici i izmjena iskustva iz pozicije poštivanja onoga što HO jest. Naravno, sve što je vezano uz duhovnost – dobro je došlo. Nije HO jedini način čišćenja. Nije niti jedini efikasan. Kao što nećemo mijenjati svoju meditaciju zbog HO, tako ne bi trebali ni na koji način mijenjati ni osnove HO.

Evo za kraj jedna mala slikovita ilustracija važnosti konstantnog hopsanja:
Zamislite da trebate proći vrlo složeni labirint. Ne samo da ne znate gdje je izlaz i kojim putem krenuti nego je i totalni mrak – ne vidite prst pred nosom.
Da biste uspjeli krenuti, putovati i naći izlaz imate par aduta u rukavu. Jedan je HO, drugi je meditacija, treći…
Kako ti aduti djeluju?
Ako hopsate – u labirintu više nije mrak – jasno vidite put pred sobom. Ne vidite cijeli put, ali to nije niti važno – bitno je da znate svoj slijedeći korak, pa onda onaj slijedeći i tako dalje. Osim što je put osvijetljen sve nepogode koje vam prijete su na neki način zaleđene. Ako vam se i desi nešto neugodno za to postoji dobar razlog. Dok ponavljate Hvala i Volim te, sve je oko vas osvijetljeno; onog trenutka kad ne hopsate – mrak je, mrkli mrak.
Drugi adut vam je meditacija. Dok meditirate također ste zaštićeni, i ne samo to nego se i punite svjetlošću – pa kad krenete puteljkom kroz labirint vi sami osvjetljavate put – svijetlite poput lampe. Najviše svijetlite netom što ste meditirali – kako vrijeme prolazi intenzitet svijetla je sve manji i manji. Ako želite nastaviti put prije negoli vas prekrije tama morate opet sjesti i meditirati i tako se napuniti.
A možete primjenjivati i jedan i drugi adut.
Možete meditirati i hopsati.
Kako želite.
Način odabiremo mi sami poštivajući pravila svakog pojedinog načina ponaosob.   

– Dani Ella