Mir je to poput morskog dna, dok na površini bijesni oluja i ogromni su valovi.

E sad, ako smo u čamcu za spašavanje i plutamo “bespomoćni”, onda nije baš sjajno. No, ako preuzmemo odgovornost za tu tzv. bespomoćnost i zaronimo u Nutrinu do “dna” sebe samih, nećemo mariti što je na površini, jer znamo da to nije pravo stanje! Kako dakle, zaroniti do Mira? A sve govori da se moramo pod bilo koju cijenu održati na površni i boriti se s olujom? Da bismo to mogli, potrebno nam je iskustvo, sjećanje te iste Nutrine, a to ne možemo imati slušajući priče i čitajući knjige! Hopsanjem dopuštamo sjećanje blaženstva u nama da se iskaže kao iskustvo. Odatle stvaramo povjerenje i snagu da se bacimo u bijesno more prema njegovoj Suštini i uopće, otkrijemo tu beskrajnu oazu Mira da je tu!

To je dovoljno. Dalje je već legenda.

– Neno Lubić