Dragocjeni HO. Najdraže mi je kad sebi poklonim neko vrijeme tišine u koju uronim hvala ti i volim te.

Ipak najdragocjeniji je osjećaj kad vlastitom nemiru, uskovitlalim emocijama kažem hvala ti i volim te… Upravo takvim osjećajima nemira to je najpotrebnije. Potrebno im je prihvaćanje, a ne otpor. Hopsanjem prihvaćam vlastiti nemir. Koliko puta smo nemirni upravo radi vlastitog nemira, radi vlastitih reakcija. Da hopsanjem ih čistimo, al prvenstveno prihvaćanjem, a ne otporom i borbom s vjetrenjačama. Stoga budite sebi zahvalni svaki put kad vlastitom nemiru kažete hvala ti i volim te… Lako je hopsati u tišini u idealnim opuštajućim uvjetima, kad osjećamo kako do svake naše stanice dopire hvala ti i volim te, al osjetiti hvala ti i volim te u “stresnim” situacijama svakodnevno započetim naprasnim budilicama je pravi izazov.

I upravo je HO i najidealniji za takve situacije jer ne traži nikakve posebne uvjete, pripreme osim volje da vlastitom nemiru povremeno uputimo hvala ti i volim te.

– Vanja Štrmelj