Kreneš u šetnju gradom i baš nikako ne možeš odoljeti i moraš si kupiti novu majicu, haljinu, hlače ili tek kapu ili remen… Poznato? A onda doneseš doma, opereš i složiš u ormar. I tako za dva dana opet, pa za mjesec dana, pa za tri. Odjeća se gomila i odjednom shvatiš da trebaš veći ormar. Nabaviš veći ormar, ali u kratko ga vrijeme ponovno napuniš kojekakvim majicama, suknjicama, haljinama. Odjednom imaš više odjeće nego što je dana u godini. Ne stigneš ni sve barem jednom godišnje obući. Ali i dalje želiš nešto novo jer ovo što imaš ti se ne sviđa. I ponovno ti je mali ormar. Ali… O-Ouu… Veći ne stane u sobu! Što sad?
Nema nikoga izvan nas samih. Sami stvaramo taj “nered”, tu zatrpanost i jedino mi smo za njega odgovorni (ne krivi!) što znači da ga samo mi možemo i očistiti. Srećom, upoznala sam odlične čistače! 😀 Ja sam ga ovako nekako zamislila… Moj čovječuljak koji za mene čisti…
Odakle sad taj čovječuljak, pitate se… Neću u detalje… Reći ću samo da je on moja kreacija, a nastao je u trenutku kada sam se upoznavala s drevnom havajskom tehnikom Ho’oponopono. Da, malo čudno zvuči, ako pokušate izgovoriti, izlomit ćete jezik, ali možete je zvati samo HO, isti je efekt! A ona djeluje ukratko ovako: riječima Hvala i Volim te koje izgovaramo svemu i svima (i ljudima i situacijama) čistimo svoju prošlost (i sve one prošlosti koje su iza nje iz prošlih života, a da toga nismo ni svjesni). Čišćenjem svoje prošlosti zapravo otpuštamo ono što nam više nije potrebno. Te dvije čarobne riječi zamjena su za reakciju, za bilo kakvo odgovaranje, angažiranje… Sigurno ste bili u situacijama kada ste se s drugom osobom prepirali oko tako banalne stvari, i nakraju se netko od vas još pošteno naljutio. E o tom angažiranju ili reakciji govorim. Da ste umjesto “odgovaranja” ljutoj osobi samo u sebi ponavljali Hvala i Volim te, 100% sam sigurna da bi se ta osoba u rekordno vrijeme ispuhala i počeli biste normalno komunicirati. To je kao kad vam kažu “broji do deset, pa će te proći”. Otprilike tako nešto, samo što istovremeno tu i takvu situaciju brišete iz sebe (istovremeno i iz druge osobe) pa vam se više neće ponavljati. Eto, tako to funkcionira, ukratko.
A kada otpustimo prošlost, napravimo mjesta za sadašnjost, možemo doista istinski uživati u pravim sadašnjim trenucima. Možemo ih napokon biti svjesni onakvi kakvi oni doista jesu, bez koprene prošlosti koja ih prekriva.
A što se pravih pravcatih ormara tiče, zavirite u njih, proberite ono što nosite i ono što ne, ono što je prošlogodišnja moda, što nije ni za brisanje poda i što ste kupili čisto da ne idete doma praznih ruku. Budite iskreni prema sebi i odvojite se (detach) od onoga što više nije za vas. Ormar je dobar test za svakoga od nas. Test koji propituje što nam doista treba, što nam se doista sviđa (onako kako izgleda na nama, a ne na polici!!!), a što je bolje da netko drugi nosi. Usrećite nove vlasnike onime što nije za vas, dajte im priliku da zasjaje u nekoj od kreacija koje ste baš vi izabrali! Donirajte, poklonite ili prodajte… A onda polako krenite po nove stvari, ali samo one koje su doista za vas stvorene! Stavite svoju ovisnost o shopingiranju na test, pogledajte se ravno u oči i budite iskreni kad odabirete/kupujete novu stvarčicu: Treba li mi to doista? Hoću li je koristiti za više prilika? Hoće li biti dobra za više kombinacija? Izgledam li dobro u njoj ili samo želim izgledati dobro u njoj?… Ako se riješite ove (i njoj sličnih) svoje ovisnosti, vaš će novčanik biti sretniji!
I najvažnije – budite iskreni prema sebi, jer što više mjesta napravite, više ćete mjesta imati za nešto novo!
Bez brige, još ću ja pisati o HO… Ali za sada toliko… Tek toliko da zavirite u “ormar”…
Ho'oponopono Tehnika 