‘Počnite slušati tišinu. Ubrzo ćete naučiti da značenja zapravo ne prenose zvukovi ili riječi već baš tišina. Tišina je vrlo dragocjena. Za razliku od zvukova, tišina je područje stvaralaštva. Zvuk je val, a tišina je more. Kad su vam potrebni mali valići, oni će nastati u moru vaše tišine. Kad vam je potrebna oluja, i nju ćete stvoriti, samo ako poznajete tišinu.’

Iskustvo tišine mijenja naše poimanje tišine. Tišina je smirujuća, ljekovita, inspirativna i oslobađajuća. Jednostavnost i lakoća njene su odlike.
Odsustvo zvukova zovemo Tišinom, kao što odsustvo bilo čega zovemo Prazninom. Ako spojimo Tišinu i Prazninu imamo Prostor ispunjen Tišinom i pozornost onoga tko je toga svjestan. Mogli bi smo reći da imamo Svijest u Tišini i Prostoru. Ako nema različitih Prostora onda je sve Jedan prostor – pa kao takav ukida pojam prostora. I Tišina je svugdje ista, njene karakteristike su jednoznačne na svim njenim ‘mjestima’ što ukida svaki oblik različitosti.
Nema Prostora, a nema ni Tišine… nema ničega što bi se dalo usporediti sa bilo čime. Ostaje Promatrač, svjestan Sebe i njegova Ljubav prema Sebi. Nema nikoga osim Njega pa Ljubav ne može biti upućena nikome drugome nego prema Sebi.

Svijest je sve prisutna i sve prožimajuća – i voli, bezuvjetno – drugačije ne zna. U Tišini.
Za nju je sve njeno – sve je Ona – od nje sve polazi i njoj se sve vraća.

– Dani Ella