Što bismo bili bez Programa?

sPrograme volimo jer nam daju osjećaj osobnosti – govore nam što volimo, kad smo u pravu, koji genijalni duhovni put slijedimo, što je pošteno, a što nije… itd. – sve nam to pružaju Programi.
Oni su ti koji nam pružaju osjećaj samovažnosti, zaštićenosti od drugih – bez programa nema naše dirljive životne priče.
Nema uvoda, zapleta i raspleta (kao u svakom dobrom romanu ili filmu)…

Ako nema programa mi ne možemo biti u drami. Nema rastajanja i ponovnog romantičnog sastajanja uz zvuke fenomenalne filmske glazbe. Ustvari, nema više igranog filma već se on pretvara u jednu vrstu dokumentarnog filma. Dokumentarne filmove rijetko tko voli, u igranom filmu se igraju određene uloge. Dokumentarni film uglavnom bilježi ono što jest. Lisica u dokumentarnom filmu o životinjama nije isto što i dresirana lisica u igranom filmu o životinjama.
Programe volimo jer ih smatramo uzbudljivim i pomoću njih uvijek smo svjesni svoje veličine, pa ako je i potrebno možemo raditi na njoj – bezbroj je načina i pristupa.
Možemo li se odreći Programa sad kad smo upoznati s tim što oni jesu?

Da vidimo što nudi Inspiracija?
Kad smo u Inspiraciji nema problema, nigdje, baš nigdje – sve je savršeno baš takvo kakvo jest PA I ONO ŠTO NIJE. Što to znači? To znači da Bog nije izgubio kontrolu nad ovim svijetom već da se sve baš sve odvija prema njegovom planu. Tako npr. ako se meni ne sviđa to što moj susjed dolazi u alkoholiziranom stanju svaki dan doma to nije njegov problem već moj. On je takav kakav jest – savršen.
U Inspiraciji nema: ja sam uspjela, ja sam zaslužna i sl. – toga nema jer nema takvog ja. Ja naravno postoji i dalje, ali to nije neki superiorni ja koji odjednom može apsolutno sve već ja koji je dio ne osobne priče nego božanske priče.

Kad nismo svjesni toga (tko smo) – da smo djelić nečeg puno većeg i da je to naše apsolutno stanje, moguće je da na površini živimo jednu drugu realnost, relativnu, filmsku. Pa vjerojatno osjećamo da nešto nije u redu s našim životom i ako nam je npr. poznata HO tematika postavljamo dijagnozu: krivi su programi!
Jesu, krivi su, ali samo ako im mi pomognemo da ostvaruju svoju prirodnu ulogu, inače nisu ništa krivi. Mi smo ti koji biramo….

– Dani Ella
  

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s