Izvadak iz “Zero limits” seminara u Austinu, Teksas:

Hew Len: “Dati ću vam jedna primjer. Na mojoj radionici u Maui-u koju sam nedavno imao, došla je jedna obitelj iz Afrike, otac, majka i kći. Da skratim priču…bili su zabrinuti jer je njihov sin i brat bio ovisnik o kokainu.
E sada…što se događa kada je netko u takvom stanju, što mi činimo? (Len pita publiku)
Mi ih pokušavamo spasiti! Nemoguće! Mi trebamo spasiti vlastitu guzicu! Ako spasimo svoje dupe, oni će biti u redu!”

Joe Vitale: “Kako ste reagirali na tu obitelj, što ste im rekli?”

Len: “Vrlo jednostavno: Samo sam čistio! Dakle otac se pojavio u mom životu i kaže mi: “Moj sin ima taj i taj problem!”. Razlog zašto on to govori meni je u tome što mi dijelimo zajedničko sjećanje…ne može jednostavnije! Otac se ne bi meni obratio da sam ja slobodan, išao bi nekom drugom! Ali evo me, zaglavio sam sad s njim…dakle, što se sada događa? Što tada ja radim? Što biste vi učinili?”

Netko iz publike: “Pokušali bi popraviti!”

Len: “Da, upravo to! Rekli bismo kako to, zašto to? Ali shvaćate li da iza oca stoje milijune rodbine, predaka? Kada razgovarate sa ocem, razgovarate sa SVIMA NJIMA!

Dakle…problem, koja je definicija problema? To je sjećanje u podsvijesti. Stoga….kad… dok sam radio u umobolnici…nikada nisam ni s kim tamo….jer svi su oni savršeni, nemam ja što raditi s njima! Jedino što je nesavršeno su PODACI! To je to! Svi su savršeni, klijent je savršen, stablo je savršeno, otac je savršen, sin…Stoga, kada kažete Volim te, tada započinje proces iscjeljenja!”

Što mislite zašto Hew Len kaže da mu otac iz ove afričke obitelji ne bi prišao i pričao o sinu ovisniku o kokainu, da je on slobodan? Zamislite da raketni inženjer iz NASE dođe urođeniku iz Burme i pita ga o svom problemu sa propulzijom i silom koja je potrebna da bi pokrenuo raketu?. Pa ne pada mu to na pamet! Zašto? Zato što urođenik ne dijeli to sjećanje s njim!

Ali zapamtite, jednako tako kao što dijelimo zajedničko sjećanje programa i podataka, tako imamo i zajedničko iskustvo Ljubavi!
Zamislite, došli smo iz Čiste Bezuvjetne Ljubavi koja je “bila” jedina naša stvarnost – ovdje i sada su nam problemi jedina stvarnost. Pa kako je to moguće? Ljubav je i dalje tu, u nama!

I baš kao što anđeli u ravni anđela žive Ljubav, tako i mi u našoj ravni možemo živjeti istu tu Ljubav jer je poznajemo jednako kao i anđeli. Nepovjerenje prema tom iskonskom dijelu Sebe je toliko snažno da se ne usuđujemo prići nekome i pričati o Ljubavi, koju dijelimo. Radije pričamo o problemu! Sada su nam problemi veliki kao svemir, a za Ljubavlju tragamo ovdje, ondje, tamo, gore…

Kada kažemo Volim te, mi pričamo Ljubav. Dozivamo anđeosku ravan…našu ravan u prisutnost. Zato se kaže, kada smo slobodni u Volim te, onda je sve oko nas slobodno. Jer se i ono tada prisjeća svog iskustva Ljubavi. Naše Volim te je i njihovo Volim te.

Ništa više nije isto.

Pa da popričamo malo? Volim te 🙂

– Neno Lubich