Čovjek , u pokušaju da izbjegne nelagodu životnih turbulencija i transformacija, pokušava život stavljati u kategorije, objašnjava ga, pojašnjava, razjašnjava, ili ga pak koči onda kada treba nastaviti djelovati… samo da nekako izbjegne ili ublaži onaj užas koji smo onda jednom doživjeli ili da ne doživi nelagodu, jer naše sjećanje blaženstva Raja tako je još prisutno u nama. Je li tako ? Evo i ovo što ja sada pišem isti je pokušaj „ublažavanja“života kroz objašnjavanje. I što je čovjek inteligentniji i senzibilniji više to čini, „ublažava“ život. A to rade i mali i veliki znate. Nastojimo izbjeći nelagodu života. Ali jedan veliki mudrac je rekao: ‘Dok ne umreš nekoliko puta, nema ti stvarnog života. ‘

Životu se moramo prepustiti, lijepom i ružnom, crnom i bijelom, jer je to onda potpuna stvarnost koja jest… a kada to tako radimo, onda shvatimo tu Stvarnost iza stvarnosti. Ali ovo je samo još jedna rečenica u moru rečenica koja ništa ne znači. Ono što znači je skok u život, življenje života , svjesno intenziviranje sokova života, otvorenost za novo, plakanje, smijanje, vikanje, trčanje, smirivanje, grljenje, odlasci, dolasci… i Svjesnost, Promatranje svega toga u isto vrijeme. Vlastito Iskustvo Života je ono za što smo tu…i Svjesnost tog našeg Života. Da život teče kroz nas , a mi ga u isto vrijeme potpuno živimo i potpuno promatramo, bez prosuđivanja, samo potpuno živimo i potpuno gledamo. Divota, i to je to. I svi uvidi, ideje za rješenje problema, mudrost i ljubav dođu sami iz Životne Kreacije.

– Dena

—————————-