Proces uzajamnog iskazivanja zahvalnosti

sJesam li vam pričala kako volim gljivarenje? Dok se nisam udala, u šumu sam odlazila samo za školskih izleta. Ipak, upoznala sam i udala se za čovjeka kojem je šuma bila i još uvijek jest sastavni dio životne filozofije. I zahvalna sam zbog toga. Uz njega sam otkrila svijet gljiva. Prvih nekoliko godina mi je trebalo samo da prilagodim leću oka na pronalaženje, a tada, odjednom, kako to obično i biva, gljive su mi se sramežljivo počele otkrivati. Kojeg li zadovoljstva i ponosa kad sam ubrala svoj prvi vrganj!
Bezbrojni su bili pokušaji, ushićenja što sam ugledala smeđi klobuk u lišću, a onda i smijeh supruga kad bih se približila da uberem, a onaj se klobuk tajanstveno pretvorio u zahrđali poklopac konzerve što ju je netko neodgovorno ostavio nakon izleta …ili kad bih skoro zgazila krasnu lisičarku jer sam “zujala” okolo, a ne pred sebe.
Pronalaženje gljiva ima svoj zakon. Ne gledaj predaleko naprijed, izgubit ćeš snagu na “čini mi se”. Ono što ne bereš nemoj uništiti, bere možda netko drugi. I ne budi ohol. Pažljivo uberi da ne oštetiš nježne spore koje trebaju ostati u zemlji radi razmnažanja. I neizostavno-zahvali se! Pomiriši, malo se divi i budi sretan!
Šuma je zaista jedna vrlo ljupka dama. Voli lijepo ponašanje i poštivanje. Kad joj pokažeš ljubav, velikodušno uzvraća i nagrađuje te svojim plodovima. Doživljava i ona različite životne faze, pomlađuje se nježnim stabljikama novih stabala, uz redovite mijene svojih lisnatih toaleta. Događaju se i lomovi u olujama i tad je teško gledati njenu tugu kroz slomljeno i srušeno, još jučer tako gordo drveće koje je prerano doživjelo svoj smiraj. Isto tako, dolazi do odumiranja starih stabala koje se poput onemoćalih kazališnih diva samo sruše u završnom činu predstave.
Osjećam veliki respekt prema šumi.
Ipak, vratimo se na gljive. Ima ih prekrasnih, ali nejestivih, ljupkih, ali bez hranjive vrijednosti i onih jestivih, vrhunskih, no neuglednih. I sve su ovdje sa svrhom, sve su potrebne. Jedne kao prirodna ravnoteža kukcima, druge kao bio kompost, treće da bi poslužile kao poklon nama koji dolazimo. Ništa nije suvišno, ništa nije slučajno! Ravnoteža životnog ciklusa stare dame.
I sad gdje je tu HO?
Igranje skrivača s gljivama je jako interesantno i zabavno. Možeš tražiti satima i ništa ne naći, a opet, u nekoliko minuta znaš ubrati dobar ručak. Sve je u oku promatrača! Tako ćeš samo iz jednog kuta, jednog slučajnog pogleda ugledati svoj poklon (opet ja s hrđavom konzervom ) Zato, mijenjaj kuteve promatranja jer ništa nije onako kako ti se čini!
Istom stazom može ići puno ljudi, ali neće pokupiti sve gljive. Uvijek će nešto ostati za sljedeće goste. Ne možemo svi vidjeti isto! Programi što ih nosimo usmjeravaju nas u različite spoznaje realnosti.
Na kraju, sve je u nama! I mi, i šuma, i gljive! To je proces uzajamnog iskazivanja zahvalnosti i poštovanja! Jer svi smo u Ljubavi!
I kako onda ne ponavljati: Volim te?!! I hvala ti!!!

 

– Ksenija Križaj

Oglasi

One response

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s