Koliko je vremena potrebno?

prekidRazišli smo se prije 2 godine… Bila je to moja odluka, a on ju je bezuvjetno poštovao. Satima, danima i noćima sam plakala, al’ nisam ni u jednom trenu požalila. Zahtjevan je to period bio, imala sam osjećj da mi srce netko “kida”. A u isto vrijeme bijah svjesna da sam svjesno donijela odluku…

Što je to što mi je nedostajalo? Pitanje je koje sam često sebi postavljala, a nerijetko i od okoline dobivala. Brižan i pažljiv otac, otvoren, zabavan, volio me najviše na svijetu (i to mi pokazivao), prihvaćao moje promjene raspoloženja, moja traženja same sebe… uostalom tražio se i on, a ja odgovor na to pitanje nisam imala. Izvana je zaista bilo sve savršeno. I počela sam hopsati (hvala hvala), ali ponekad, kad bih se sjetila. Stiže odgovor – SLOBODA. O Bože, koja li sloboda, pa ti si K. najslobodnija osoba koju poznajem! Radis posao koji voliš, putuješ, imaš auto, stan, kućnu pomoćnicu, muža koji je obiteljski čovjek… imas svu slobodu svijeta!, vrištalo je u mome umu i naravno jos više jačalo emociju, vrlo razarajuću, kojoj je ime krivnja.

Odmahnem rukom na taj odgovor i ponovno sebi stvorim sliku da nešto očito “ne štima” (ne znam što je to), ali idem dalje. Bol, nevjerica, šok i tuga vladaju mojim danima, ali OK, odluka je moja. Nakon 5 godina braka (u mom umu vezanosti), eto mene opet slobodne. Ni to mi nije pomoglo da otkrijem koja mi je to sloboda potrebna. Koliko je vremena potrebno (bilo je moje kontinuirano pitanja),da bi se “oslobodila” prošlosti, da bih iscijelila tu ranu? Moj um hoće znati točno vrijeme, broj dana, mjeseci, godina, nešto opiljivo?

A tek nedavno shvatim da je to samo zamka. Zamka s kojom nisam sebi dozvolila ući u svoje srce, nisam dozvolila sebi emociju, koja je bila tu, koja je kucala dnevno na moja vrata, a ja bih je svojim ponašanjem “gazila”. I tako sam se dovela u situaciju da nakon 2 godine od “fizičkog” rastanka, osvijestim da sam emotivno još “vezana”, i to toliko da osjećam da mi je s njim “otkinut” i dio mene. I ostala je praznina, praznina koju tek nakon 2 godine mogu vidjeti otvorenih očiju. I dok ovo pišem suze mi teku, al ovoga puta ima i koja radosnica, jer sam naučila najmanje tri važne lekcije:

1. Koliko je vremena potrebno? ONOLIKO KOLIKO MOME SRCU, UMU I DUŠI JE POTREBNO DA SE ISCIJELI, a ja to u brojkama ne moram definirati.
2. Koja je to SLOBODA koja mi nedostaje? To je UNUTARNJA sloboda, a njenim pronalaskom sve ostalo dolazi. Moja potraga još traje, ali sad znam da je to proces i da je vrijeme moj prijatelj. ❤️❤️❤️
3. Volim i voljena sam.

Hvala hvala hvala

S ljubavlju

Kristina Bulešić

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s