I sebi sam tako izgledam:
da jesam
i kao da nisam.

I kad mislim da jesam,
skoro da želim da nisam.
Jer-jao! – ja koji jesam,
Više sam onaj koji nisam.

A tada-
bolje bi bilo
da nije me bilo.

A kad mislim da nisam,
bude mi žao,
jer volim da jesam…’

Jednom, sjećam se pročitala sam nešto vrlo zanimljivo i poučno na temu Povjerenja.
Ako postoji neka sila, energija, nešto (bez obzira kako je nazvali) koja je stvorila sve živo i neživo onda ona mora biti najinteligentniji oblik koji postoji u svakom pogledu.
Jer naime samo onaj koji je stvarao zna i zašto je to isto stvorio. Može li posađena biljka znati više o sebi nego onaj tko je tu biljku stvorio u njenom izvornom obliku, pa zatim stvorio i uvjete pod kojim ona može egzistirati?
Pa zašto je onda tako teško prepustiti se s potpunim povjerenjem baš toj sili?
Inspiracija može doći u obliku saznanja, bistre logičke misli da onaj tko je odgovoran za Sve  -najviše zna i u svakom slučaju jest najmudriji.
Imati Odgovornosti odustati od vlastite Odogovornosti nije uvijek najlakše niti jednostavno, ali je u svakom slučaju izazov kroz koji će svatko od nas morati proći – riječ je o Povjerenju i Prepuštanju.

‘Vi biste mjerili vrijeme koje je neizmjerno i neizmjerljivo.
Vi biste prilagodili svoje držanje i čak upravljali svojim duhom po satima i godišnjim dobima.
Od vremena biste napravili potok i na njegovoj obali sjedili i motrili mu tijek.
Ipak, bezvremeno u vama svjesno je bezvremenosti života,
i zna da je jučer samo današnje sjećanje, a sutra današnji san.
I da ono što pjeva i razmišlja u vama još prebiva u granicama prvog trenutka koji je razbacao zvijezde po svemiru.’

– Dani Ella