Otkad sam počela primjenjivati Ho’oponopono, u životu mi se događaju stvari kojima se ni u snu nisam mogla nadati. Naravno, događaju se i neke manje lijepe stvari, ali Bože moj, poslije kiše ja već vidim sunce.

Moj sin je imao saobraćajnu nesreću, na njega je naletio kamion, a on je bio na motoru. Motor je uništen, ali njemu nije ništa! Nikome nije jasno kako, on je samo ustao, nije mu bilo ništa!
A ja sam, eto, od jedne anonimne osobe postala dogradonačelnica grada. Ne trebam niti objašnjavati koliko je to prešlo sva moja očekivanja. Biti dogradonačelnica grada nije samo osmijeh, bit će tu i tešlih i loših dana, ali uz Ho’oponopono, ja se ne bojim ničega:

Hvala hvala hvala

– Ivana Tudor