O preuzimanju odgovornosti

 

neno

Dakle, u Ho’oponoponu preuzimanje odgovornosti nije drama, nije spektakl, nije odnos, emocija ili kamen težak 10 tona na leđima. Radi se samo o tome da dok hopsamo prepuštamo Božanstvu da očisti naša sjećanja. Ništa više! To je sve! Nije to odgovornost u kojoj ste vi vlasnik neke tvrtke pa kažete: “Ja sam odgovoran za tvrtku i svoje zaposlene.” To je strah. Ne možete biti odgovorni za nikog osim za sebe, svoju percepciju realnosti jer ne znate što se događa. Odgovornost je kad vi otpustite taj strah, kažete mu “Volim te” i prepustite Božanstvu, odnosno inspiraciji da se brine o vašoj tvrtci.
No, to nije lako, dapače, jako je teško ne uplesti se, najteže na svijetu! Puno je lakše baciti se prsima na loptu i pokušavati je zaustaviti, nego propustiti ju, pa da je Božanstvo zaustavlja ili usmjerava gdje treba, prema golu.

Hew Len kaže da je naša zadaća da budemo čisti u srcu. A čisti u srcu ne možemo biti ako smo ispunjeni strahom, jedino ako ga propustimo, ne pružamo otpor, ako kažemo “Hvala ti”.

Kod Ho’oponopona nije riječ o odgovornosti “za…”, nego o čišćenju, to jest, dopuštanju Božanstvu da čisti. Dopuštamo tako da prakticiramo Ho’oponopono alate koji kažu: “OK, vidio sam, osvjedočio sam se, sada to prepuštam Božanstvu, Budhi, Krishni, Duhu, Višem Sebstvu, Manitou, Odinu, Alahu, komegod, da obriše.” Zato se i kaže da je to “najlakši način” jer sve što trebamo je preuzeti odgovornost prema tom svjedočanstvu, svjesnom ili nesvjesnom i propustiti ga, ne baveći se s njime. To je kao da smo se okružili u nekakvu betonsku utvrdu i sjedimo unutra, a stvari nam kucaju na ulaznu kapiju. Mi malo odškrinemo vrata i procjenjujemo, prosuđujemo, te hitro zatvaramo ako nam se učini da je frka. No za to vrijeme gomila toga ulazi odozgo, u ogromnim količinama! A mi buljimo samo u kapiju. U Ho’oponoponu nema uopće utvrde, nego stojimo na otvorenoj livadi, jer smo preuzeli odgovornost i dopuštamo livadi da se održava našim otpuštanjem.

Ako kažemo “Volim te” ili “Hvala ti” to znači da smo voljni otpustiti i prepustiti Božanstvu da izbriše stvar za nas. To je čin kojim kažemo: “Evo, ne želim se angažirati, propuštam sve to da ode u nepovrat.”
To je to. To je sva odgovornost koju trebamo preuzeti.

  • Nenad Ljubić
Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s