Kad smo bili bebe, učili smo o svijetu uz pomoć pet osjetila, te ga polako prihvaćali i gradili povjerenje. Isprva smo ga zanemarivali, trebalo nas je puno nagovarati, pa smo slušali, pa primjećivali. Tako je i sa nefizikalnom stvarnošću. Mi imamo osjetila koja mogu vidjeti nefizikalnu stvarnost, ali nemamo povjerenje. Isprva smo ju zanemarivali, pa primjećivali i sad smo u vjerovanju. Slijedeća faza je potpuno povjerenje i konačno stopostotno prihvaćanje.
Ljubav je naše najveće ticalo za beskrajnu svijest, ona je poput šuškalice koja bebi pažnju krade. Međutim, iako svi poznajemo Ljubav i imamo njeno iskustvo, ipak joj i dalje 100% ne vjerujemo. Novac je, primjerice, puno jača šuškalica!
Razlika između nas kao beba i nas kao odraslih je u tome što je beba došla iznutra i prolazi kroz proces prihvaćanja onog vani. Mi, s druge strane, iz vani se moramo vratiti unutra, jer tamo je nefizikalni svijet.
Tako, najsnažnije šuškalice su u Tišini! Tamo Ljubav živi i njeno osjetilo je Volim te. S njime opipavamo sve nevidljivo i gradimo povjerenje, jer oni su uvijek u paru.
Treba li nas opet nagovarati?
-Neno Ljubić
