Mi možemo čistiti samo ono čemu svjedočimo, a to je onaj maleni svjesni dio. Ono što se zaista čisti je nevidljivo i tu je potrebno naše povjerenje. Kad stavimo prljavo rublje u perilicu rublja, mi imamo povjerenje da će se ono oprati. Nitko nam to nitko ne garantira, ali ipak ne sumnjamo da se rublje čisti. Zanimljivo je kako svemu neživom na ovome svijetu dajemo takvu vrst povjerenja, i ono je gotovo bespogovorno, bezuvjetno i dolazi s lakoćom: vjerujemo u struju, u automobil, kuhalo, frižider ili kompjuter. No, u živom svijetu uvuče se neka nepredvidljivost, težina, otpor. Ne vjerujemo nikomu, a ponajmanje samima sebi! Pa kako to?

Strojevi rade mehanizmom predvidljivosti, linearnim procesima (1, 2, 3, 4…) povezuju sve radnje u jedan rezultat. Mi također funkcioniramo poput stroja, jednako tako smo linearni, predvidljivi i podložni rutini. Kad čistimo, dolazi do “poremećaja”, kaos se pridružuje već prethodnom nevidljivom kaosu i sve je onda moguće. Zato često prvo primjećujemo destrukciju, nešto se kvari, mijenja “na gore”, a zapravo se samo uskomešala ionako već uzburkana energija. Ako očekujemo specifičan rezultat to je kao da lasom hvatamo maglu i navlačimo ju na svoja predviđanja, a to se gotovo uvijek sruši.

Nastavimo s usporedbom s perilicom rublja. Kad ona pere, mi čistimo njen izgled, dugmad, buku i trešnju dok traje centrifuga. Ali nemamo pojma kakva se drama događa unutra! A događa se. Tako funkcionira Ho’oponopono. Forma je samo djelić apstraktnog i ona je linearna unutar kaosa. Mi smo fokusirani na nju, a zapravo cijeli svemir se tu stvara i rastvara. Ako promatramo neku fotografiju lijepog prirodnog krajolika, divit ćemo se tom miru i spokoju u njoj. Ipak, u sitnom dijelu te slike odvija se drama, borba za goli život mikro životinjskog i biljnog svijeta. Mi to ne vidimo, niti marimo. To je u redu. Zato preuzimamo odgovornost za taj nevidljivi dio. Kažemo: “Volim te”, znajući da možda ne znamo sve, da netko tamo pati i prihvatili smo to kroz divljenje cijeloj slici. To je taj “Volim te” u patnji – apsorpcija svijeta u Ljubav, u svoju Nutrinu i dozvola da se to očisti iz našeg nesvjesnog.

-Nenad Ljubić