Zaplješći sama sebi i reci HVALA

neno

Čistiš posebno onda kad je teško. Posebno onda kad je teško… najteže…
Ionako moraš proći kroz oluju, usprkos strahu, neki unutarnji dio tebe zna da trebaš proći kroz to, tvoja duša zna,jer je jednom tko zna kad i gdje baš to odabrala..možda samo da vidi da li to može…možda želi nešto važno naučiti…možda se ne sjećaš što je razlog… ali Božanstvo zna..
Pa kad već si tako odabrala, ako je već strah ili nešto drugo neugodno tu, onda ga sada začini sa samo jednostavnim… volim te. Daj svoju pažnju tom volim te.Čisto da se ne osjećaš toliko bespomoćno. Čisto da malo zapapriš strahu i ostalim neugodnim emocijama.Ipak možeš učiniti nešto.Nisi baš nemoćna…možda ti izgleda kao ništa, ali varaš se.Pa kad je već vani oluja- nek bude oluja ljubavi u tebi. Čak i ako ne osjećaš tu ljubav, znaš da je tu, negdje u dubini duše osjećaš da si biće ljubavi.Samo mičeš naslage.
Kad je bal – nek je bal ! Pleši u sebi, ruku pod ruku s volim te.Uopće nije važno s kim si plesala do tad.Sad plešeš glavni ples – s Božanstvom ….
S volim te kroz oluju …ne treba ti puno…samo molitva Božanstvu…Ono te čuje, vjeruj…Čulo te je i onda kad se dogodilo sve ono lijepo što je već tu …tako je i u oluji s tobom tu…Hvala !
I tako… s volim te, lakše kroz oluju..znaš da nisi sama…lakše je …
Ne može se ništa usporediti sa osjećajem nakon oluje, kad nastane mir .. znaš da si prošla kroz oluju uspješno.Čamac ti je možda u komadima, mokra si, odjeća ti je rasparana, vidiš možda druge kako se još bore, ne shvaćaju da oluja polako jenjava, a ti… ti si u miru,jer znaš da je sad ok.Aktivno si se kretala prema tome ok.Usprkos pljusku valova po licu i ljuljanju mora.
Izlazak iz oluje s Božanstvom kao saveznikom.Ništa se ne može usporediti s time. I čak ako možda ništa nije onako kako si zamišljala, ako nije sve po tvome,znaš da je sve dobro. To je duhovnost .. ona prava..iskreno i duboko u sebi prihvatiti ono što je tu, ispred tebe, bez gunđanja…jer znaš da postoji razlog …i znaš da si nešto poduzela..duhovnost onog ratnika koji se iz dana u dan nosi kako najbolje zna s olujama, uporno i bar mrvicom povjerenja. Onog koji ne čeka da se nešto riješi i pritom mrmlja tko zna što .. već onog tko nešto važno poduzima. Taj borac, to si ti…koji jednom možeš i svojim volim te spriječiti da oluja naiđe, tko zna..I onda kad je oluja iza tebe, možeš prijeći na obalu sa hvala , hvala..
Preci i potomci ti plješću …možda baš zbog tvog uspjeha oni neće morati prolaziti jednom kroz to..a nećeš više morati ni ti…zato zaplješći sama sebi… i reci hvala…
Sjeti se..u svakom trenutku oluje, jedno je sigurno.. da će proći..sve je prolazno.. a volim te ostaje zauvijek..jer, od njega je sve i počelo..ono postoji oduvijek i zauvijek.. I zato, volim te..volim te.. volim te.

-Lejla Hejja

Oglasi

One response

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s