Jutros mi je inspiracija rekla, sjedi i piši. I nisam ustala dok nisam dovršila. Vjerujem da je dobro da to podijelim s vama, voljeni. Inspiracija dolazi radi dobra svih, jer je ona božji dar a Bog daruje sve ljude jednako.

Čini mi se da sam jednom davno krenula iz Nule u život. Mislim da sam znala tko sam. Odlučila sam iskusiti život, sve šta god mogu i dobila slobodnu volju. Onda, kad sam malo duže ostala u akciji, nakupilo mi se dosta toga kroz iskustva. Ima i puno dobrog, a pokupila sam i smeća. Borila sam se, mislila sam da moram znati što više, da bi bila jača, da bi preživjela. Tako sam naučila da treba. Pa sam i zamjerila nekim ljudima i možda su oni meni. Neminovno je tokom iskustva raditi greške, iako možda greška i nije baš greška, nego je više lekcija. Ponekad poneseš iz lekcije nepotrebnu prtljagu za tvoj daljnji put.Ponekad čak i zaboraviš da je još uvijek nosiš..

Kad nekome nešto zamjeriš, ne shvaćaš, da stavljaš sebi okove oko vrata nikom drugom nego sebi. Vežeš se lancima pravednosti, a nitko nema koristi, ni ti ni drugi. Lanci su tu da naučiš kako da ih skineš.Oni su teški i ne daju ti da poletiš. Također, to silno znanje koje imam, često puta me zarobljava,sputava, shvatila sam da mi je lakše kad ne moram znati sve.

Znala sam tko sam, no, došla sam u iskustvo dualnosti (dobro –loše, slatko-gorko, toplo-hladno) pristajući na amneziju, jer bez nje ne bih mogla steći iskustvo. Ho’oponopono mi pomaže da živim iskustva, no uči me kako je važno da očistim ono što mi ne treba, da očistim svoje smeće, samo zato, da bih se mogla vratiti kući čista, vratiti se čistoj Sebi, Bogu u Sebi i to dok sam još tu, na Zemlji, iskusiti vrhunsko iskustvo.
Božanstvo nas je stvorilo kao moćna kreativna bića (čega često nismo svjesni). Kreiramo kroz svaku misao, emocije isto. Nakupili dosta misli koje nam ne trebaju.
Ho’oponopono mi je otvorio oči. Naučio me opraštanju i poniznosti, kroz ispravljanje mojih misli .

Ako smo se preko pogrešnih misli udaljili od čistog Sebe i Božanstva, dokaz neizrecive božje milosti je da smo dobili priliku da se također kroz misli (hvala ti, volim te)vratimo kući. Kakav poklon !
Milijarde misli koje nam se motaju po glavi nam u stvari ne trebaju, zar ne ?
Kad neko vrijeme prakticiraš hvala ti, volim te, dobivaš prostor da podigneš glavu iznad svega, ili skineš svoje naočale kojima gledaš život i pogledaš što se događa. Shvaćaš da ti je dana prilika, da čisteći smeće ne samo da se sjetiš tko si , već da to i živiš u svijetu dualnosti, da živiš Sebe potpuno 100%-no u Svijetu. Daje ti šansu da duboko u svom biću shvatiš, da je zaista sve, ali baš sve, ovdje bilo , jest i bit će za tvoje dobro.Da su te baš najteži izazovi odveli na božje livade.Tvoje ponavljanje hvala i volim te, pretvaraju te iz žrtve u divnog, sretnog kreatora, brišući greške, polako sprječavaš i stvaranje novih.Potrebno je vrijeme i dobra volja – to je sve.

Ne daj da te zavara paradoks jednostavnosti jer je baš tu kvaka ! Tvoj suvišni dio uma i ega neće se tako lako dati, njemu je ugodno i ok, bez obzira na to što jedan dio tebe trpi.Probaj dokazati Sebi i Božanstvu da si dostojna/an ovog poklona s Neba. Da imaš upornost i volju i ljubav prema povratku kući bez obzira na sve.. Jer, iskušenja nisu laka,tu je isto kvaka. Iskušenja će ti doći tamo gdje ti reagiraš na to dugme koje proces sabotaže pritišće. Tamo gdje si slab/a.
Pokaži zahvalnost i snagu Božanstvu, pokaži da možeš pretvoriti svoj mrak u svjetlo.Pogledaj ljude koji nisu podlegli iskušenjima,ljude koji su prepoznali poklon koji im je dan.Ni njima nije put prošao bez trnja, ali oni su hodali dalje.Pogledaj njihova ozarena lica, njihovu dušu punu ljubavi, njihovu volju da pomognu ostalima da upale svjetlo! To ćeš biti i ti, možda već jesi.

Ho’oponopono pomaže mi da razumijem onu izreku: Nije bitan cilj, nego put. Sad shvaćam, da sam u nekom smislu već bila na cilju, no, odlučila sam se ponovno , kroz iskustvo , vratiti na isti taj cilj, ali puna iskustva. Ho’oponopono dao mi je mogućnost da izaberem polagan povratak kući,na cilj, čista, bez smeća. Božanstvo mi je dalo kartu.A znam, da, čak i da sam je odbila, Božanstvo se ne bi ljutilo.
Zato ti lijepo uzmi svoju kartu, putuj, živi kroz iskustvo i očisti sve šta ti ne treba. Imaš u svakom trenutku izbor, pa odluči. Sretan nam Put !

Bože, hvala ti , baš za – sve!
Hvala ti, volim te

-Lejla hejja