Nisam bas vrijednica kad je pisanje u pitanju ali sam pozeljela da ovo saznanje podijelim sa vama dragi hopsici.

Elem, zivim u bucnom dijelu grada. Prozor spavace sobe gleda u neboder, ispod prozora, raskrsnica… Neboder moja nocna mora hv, hv, hv ali raskrsnica hv, hv, hv jos gora. Svakodnevno saobracajke. Skriipe kocnica. Mislili smo, nema semafora pa zato, ali i kad su postavili semafore situacija ista..

Nakon sto smo se Ho i ja sreli i zaljubili , pocela sam da kao alat koristim casu sa vodom, a nakon sto sam u jednom videu cula dr Lena da je dobro imati barem jednu casu i izvan stana ili kuce (balkon, dvoriste) sa zadovoljstvom sa pocela da mijenjam vodu sa vanjske strane prozora sobe u kojo spavam.

Zahvalim joj se sto mi pomaze da cistim i kazem neboderu da ga volim. Radim to ujutro i uvece i kako rece Karmen ako zaboravim a podjem leci, brzo ustanem i obavljam ritual. Iskreno casu sam stavila zbog te betonske gromade, ali ono sto me je prije dan dva doslovno odusevilo je saznanje da ima barem dvije godine da se na raskrsnici nije desila niti jedna nezgoda (saobracajka)!
U posljednjoj koje se sjecam vozilo je udarilo u stub semafora i izvalilo ga iz podloge.

Tekst je poduzi ali ja sam tako sretna. Mi cistimo mijenjamo vodu, ali samo bog zna sta se brise. Laka vam noc dragi hopsici.
Hv, hv, hv

-Iksija Huremović