Saobraćajke

a

Nisam bas vrijednica kad je pisanje u pitanju ali sam pozeljela da ovo saznanje podijelim sa vama dragi hopsici.

ALTERNATIVA-INFORMACIJE---HOOPONOPONO (2)Elem, zivim u bucnom dijelu grada. Prozor spavace sobe gleda u neboder, ispod prozora, raskrsnica… Neboder moja nocna mora hv, hv, hv ali raskrsnica hv, hv, hv jos gora. Svakodnevno saobracajke. Skriipe kocnica. Mislili smo, nema semafora pa zato, ali i kad su postavili semafore situacija ista..

Nakon sto smo se Ho i ja sreli i zaljubili , pocela sam da kao alat koristim casu sa vodom, a nakon sto sam u jednom videu cula dr Lena da je dobro imati barem jednu casu i izvan stana ili kuce (balkon, dvoriste) sa zadovoljstvom sa pocela da mijenjam vodu sa vanjske strane prozora sobe u kojo spavam.

Zahvalim joj se sto mi pomaze da cistim i kazem neboderu da ga volim. Radim to ujutro i uvece i kako rece Karmen ako zaboravim a podjem leci, brzo ustanem i obavljam ritual. Iskreno casu sam stavila zbog te betonske gromade, ali ono sto me je prije dan dva doslovno odusevilo je saznanje da ima barem dvije godine da se na raskrsnici nije desila niti jedna nezgoda (saobracajka)!
U posljednjoj koje se sjecam vozilo je udarilo u stub semafora i izvalilo ga iz podloge.

Tekst je poduzi ali ja sam tako sretna. Mi cistimo mijenjamo vodu, ali samo bog zna sta se brise. Laka vam noc dragi hopsici.
Hv, hv, hv

-Iksija Huremović

Oglasi

Čistite predano

ksenijaZašto danas moja ljutnja kraće traje, ljutnja na ljude, na situacije? Zašto danas tu istu ljutnju ne odbacujem , nego je prigrlim i onda ona ode sama?

Puno puta sam pisala koliko blagodati mi je donio Ho’oponopono, i to napisano je moglo stvoriti uvid da mi je sve lako, da su svi problemi i programi nestali. Ne, nije tako jednostavno. Problemi, u stvari ja to zovem situacije, i dalje se pojavljuju, u intervalima, nekad su manje nekad veće, ali više nisu strašne i bolne. Više kod mene ne izazivaju grč u želucu i vjerujte mi, najčešće ih vidim kao komične. U prvi mah sam ljuta, ali tu ljutnju više ne gušim u sebi. Ispoljim je, u – ponekad mi se čini – najgorem obliku. U stvari, rekla bi moja Ane, ispoljim je na najjače i pustim…

Nikako ne bih voljela da netko tko dođe u grupu i vidi sve ove smajliće i srca, da stekne dojam da će hopsanjem sve postati ružičasto, odmah i sada. Hopsanje iziskuje predan rad, upornost i povjerenje u Univerzum, povjerenje u nekoga tko prenosi svoja dobra iskustva. Na jednoj radionici, predavač je rekao -ne vjerujte mi ništa od ovoga rečenoga, jer niti ja nisam vjerovala, ali pokušajte, učinite. Tako i ja kažem – ne vjerujte u ono što sam vam pisala kao moja dobra iskustva, ali imajte povjerenja u to što sam vam prenjela i čistite.

Čistite onako i sa istim žarom kako čistite bočicu svoje bebe (majke, znate koliko truda ulažete u to). Čistite onako i s istim žarom kako se brinete o svom autu (dragi moji hopsići muškog roda). Te “poslove” radite automatski, ali predano i ne očekujete od te bočice ili auta ništa, samo vjerujete da radite dobru stvar, za sebe i za druge.

E, za večeras, odnosno jutros, dosta od mene… Čitamo se, “jednom – opet”  

Hvala Volim te

  • Ksenija Šimić

Konflikti

konfliktiSvaka osoba u našem životu je prilika za čišćenje, dar koji nam pomaže na putu. A svaki dar je blagoslov. No, kada se opiremo blagoslovima i kada ih ne tretiramo kako zaslužuju, blagoslovi se pretvaraju u prokletstva. Ništa strašno, jer u konačnici i ona ispune svoj zadatak, a mi dobijemo lekciju. Samo što je dobijemo na puno teži način nego što smo trebali. Teška je i mučna samo zato da nam konačno skrene pozornost i ukaže na segment koji treba čišćenje.

Koliko zapravo govorimo o sebi kada ograničavamo drugu osobu ili je nastojimo uklopiti u okvir koji smo mi izradili? Osobu s kojom smo u konfliktu želimo promijeniti i promijenjenu uklopiti u Sebe, a zapravo tražimo nadomjestak za vlastitu prividnu necjelovitost. „Prividnu“ zato što nam se u konfliktu čini da postoji nešto odvojeno od nas, nešto što nas ne voli, nešto što mi ne posjedujemo kao autentično, svoje. Sve mi posjedujemo, samo je potrebno očisititi uvjerenje koje nam zaklanja pogled na vlastitu autentičnost i prihvatiti Sebe, zavoljeti se segmentima koji vrište za pripadnošću i integracijom.

Svako spuštanje u ego dramu hrani uvjerenje odvojenosti i drži nas u grču. Znate li da ljudi trebaju uložiti napor da bi bili napeti, u grču? Da, opuštenost je naše prirodno stanje. Uz naučenost na suvremeni napeti način življenja, teško je povjerovati da namjerno ulažemo trud samo da bi se osjećali loše. Pa ipak to činimo. Ulazak u napetost nas dalje vodi u malodušnost, stanje snižene vibracije koje dalje generira misaone obrasce straha. A dok god smo u vibraciji straha – nismo u vibraciji ljubavi. Sva sreća, pa vrijedi i obrnuto, tj. dok god smo u vibraciji ljubavi – nismo u vibraciji straha, jer je nemoguće biti u obje vibracije istovremeno.
Hopsanje zaustavlja misaoni proces i prekida ego dramu. Znate i sami kada počnete hopsati da više nemate fokus na konfliktu, ne pridajete mu pažnju u datom momentu. Kako energija uvijek slijedi pažnju, energija ostaje kod nas i prestaje hraniti konflikt. A ono što se ne hrani – to umire, nestaje. Postaje Nula.

Svaki put kada se nađemo u konfliktu uputno je samom sebi postaviti pitanje: „Što je to u meni da proživljavam ovu sitauciju?“. Odgovor nikada neće biti vezan za drugu osobu, nego za nas same. A na nama je da čistimo i oslobodimo Sebe.
Kada skockamo sebe i budemo načisto sami sa sobom, jasnije će nam biti da su naši životi ispunjni blagoslovima. A tko se želi svađati s blagoslovom?

– Petra Varšić