Dragi Hopsići, zamislite jednu ogromnu halu (hangar) veličine kao hiljade fudbalskih igrališta i visine 1000km. To neka bude Vaša glava. A onda milione i milione tona smeća kojim je ta hala zatrpana i gde se smeće gomila iz sekunde u sekund. To neka budu Vaše negativne misli i dela, negativne emocije, brige, tuge, žalosti, ne samo Vas nego i svih Vaših predaka (stotine, hiljade i miliona unazad).

Sada zamislite kako jedna osoba sa dve ruke raščišćava tu ogromnu količinu smeća i sprečava dopremanje nove, ali samo po komandi. To neka bude Vaša glava koja daje komandu sa “Hvala Ti…Volim Te”. Jedna komanda, jedna akcija izbacivanja smeća iz hale, Vaše glave.

Sada zamislite hiljade novih ruku i hiljade novih pomagača koji izbacuju smeće iz te hale, odnosno Vaše glave. To je Vama pomoć koju ste dobili jer ste prisustvovali jednom seminaru kod ovlašćenog predavača kao što je Mabel Katz.
Ja tako vidim dobrobit seminara, iako nikada nisam bio, ali sam verovao i verujem da je to tako. Šta ću, imam poverenje pa nemam strah i nedoumice.

Ako je nekome pomoglo da prelomi i da ode bar na jedan seminar, voleo bih da podelite sa Vašim okruženjem i potvrdite ili opovrgnete ovu viziju. Dobro došli u “čistilište”!

Svima veliki Hopsački pozdrav… Hvala, Hvala, Hvala…

-Robert Vojnić Purčar

Ljudi od pamtiveka funkcionišu iz nekih programa, uverenja, sećanja, kako god ih zvali. Funkcionišu vekovima i pitaju se zašto im se mnoge neprijatne situacije ponavljaju.

Postoji mnogo manje osoba koja su se duhovno toliko razvila u nekom periodu, da su mogli dobiti i odgovore za te situacije. Ono što je najlepše sada u ovom periodu ovog veka, da svi ljudi mogu (ako žele) razumeti zašto im se mnoge neprijatne situacije dešavaju ili ponavljaju, a da se nikada nisu ni bavili nekom duhovnom aktivnošću.

Rođenjem dobijamo nov život, novu priliku, nova iskustva i stare programe ili sećanja naših predaka. Neko može biti vrlo ljut zbog nasleđa za koja mi nismo krivi, ili biti zahvalan što imamo priliku se probuditi, raditi na sebi i rešiti mnogo toga što naši preci nisu.

Čišćenjem, hopsanjem (Hvala Ti… Volim Te) skidamo nasleđenu “hipoteku na duši” ili brišemo “toksična sećanja naših predaka. Izaberite definiciju po Vašoj želji.
Druga stvar je da našim potomcima pomažemo da žive živote u nekoj budućnosti sa mnogo lepšim dešavanjima, kao i našim precima i našem najbližem okruženju.
Treća jako bitna stvar je da sve što nam se dešava posle čišćenja je da svaka situacija je tada u svakom momentu najbolja za nas. One neprijatne su podsetnik i prilika da nastavimo čistiti i podsetnik da je to mnogo ublaženija verzija loših događaja, a one prijatne podsetnik i prilika za zahvalnost svakoj sekundi vremena koji smo odvojili za čišćenje u predhodnim mesecima i godinama.

Jednu budućnost možemo graditi iz programa i sećanja naših predaka, sa sigurnošću da nas kad tad čekaju mostovi koji će se srušiti. Današnji svet obitava preko 98% funkcionisanjem iz programa ili sećanja predaka. Posledica toga su siromaštvo, neznanje, bolesti, zagađenja, planeta u velikom rasulu.

Drugu budućnost možemo graditi iz Izvora (Božanstva) i dugoročno živeti u blagostanju. Potrebno je samo preuzeti 100% odgovornost za sve što nam se događa u životu, praktikovati 24h čišćenje, imati poverenje bez očekivanja i planova. Tada ljudi rezervišu svoje mesto u kosmosu večno sa imenom i prezimenom.

Malo li je? Hvala, Hvala, Hvala

Seminari Ho’oponopona u Zagrebu i Beogradu u 11.mjesecu 2017,

-Robert Vojnić Purčar

Rodio sam se…

Rodio sam se sa hipotekom na duši
Rođen da nađem način da se to sruši
Rođen da se posle mnogo vekova probudim
Rođen da se svakom momentu čudim

Rodio sam se u uspavanom vrtlogu
Rođen da prepoznam ljubav prema Bogu
Rođen da naučim da bezuslovno volim
Rođen da naučim kome da se molim

Rodio sam se da pomognem prvo sebi
Rodio sam se da se vratim Bože Tebi
Rođen da shvatim moć nekih reči
Rođen da shvatim kako to mene leči

Rođen sam da zahvalnost u krv uđe
Rođen da volim i kad perem suđe
Rođen da sećanja predaka oslobodim
Rođen da 100% odgovornost ponudim

Rođen da opraštam i da volim srcem
Rođen da ljubav bude trajni melem
Rođen da pišem i da to neko čita
Rođen da se posle ovog ništa ne pita

Rođen da ljudi oko mene shvate i rade
Samo na sebi i da “toksična” sećanja vade
Iz svoje psihe, svoga tela i svoje duše
Na hipoteci se glavnice i kamate “ruše”

Rođeni da čistite, hopsate, dozvolite, pokrenete
Rođeni da ne planirate i nikada ne očekujete
Rođeni da čudesa stižu brže nego što mi vidimo
Budućnost je ono što sada činimo…

Hvala, Hvala, Hvala

-Robert Vojnić Purčar

Čišćenje nije samo “Volim te, Hvala ti”! To je i suočavanje sa sramom što će mi žena/muž reći da sam sve oblijepio/la s “Volim te”, što će reći kada nešto mrmljam u sebi, svako malo pogledavam na mobitel na kojemu alarm zvoni svakih 5 minuta? I “što će ti ta plava boca tamo? Što radi ta čaša tu?”

To je osvještavanje naše samovažnosti i straha za “ugled” i mentalno zdravlje u očima drugih. To je trgovina: “moj tumor za tvoje prosuđivanje.”
Uzmite iz svog života samo jednu epizodu u kojoj ste imali odlučnost i uspjeli u nečemu!

Sad tu istu odlučnost primijenite i u hopsanju. Sve to umotajte u ustrajnost i povjerenje.
I hopsajte.

-Neno Ljubić

Teško je odrediti što je komforna zona, a što čarolija. Ako smo svjesni života, samog disanja – to je već vrhunsko čudo! Mi zapravo imamo samo jedan zadatak – čistiti do besvijesti da bismo bili u Nuli i da nas inspiracija vodi kroz život. U tom smislu sve ostalo je komforna zona, pa i skakanje s padobranom u grotlo vulkana s kojeg se puši :). U onom trenutku kad inspiracija dođe i šapne: Volim te, onda nema komfora, samo je djelovanje, pa makar inspiracija kazala da sjedimo na plaži po cijeli dan :). Dakako, rutina je definitivno fun killer, ali kako je ono Bruce Lee rekao? Ahaa, da se ne boji ako je netko vježbao tisuću različitih udaraca, nego jedan udarac tisuću puta :). Pitanje je što određuje kružnicu u kojoj je čarolija, a što onu gdje je zona komfora? Sjećanja naravno, prosudbe o tome što je dobro, a što nije.

Svjesnost je najugodnije mjesto na svijetu, zato jer smo tu doma. Hej, možda smo tu boravili i par milijuna godina? Pa to je komfora ko u priči!:) Ali opet, svjesnost baš i nije s ovoga svijeta! Ona je od “doma”, putuje s nama kroz iskustvo života. No, mi to ne vidimo, jer nam programi tumače što je svijest a što nije.

Kad si svjestan svijet se rastače, jer ne može živjeti u jednoj točci pažnje. Zapravo, jedini istinski komfor je u tom dahu što kompletan svijet u sebe uvlači i izvlači, i sva Ljubav je sadržana u njemu! To je onaj šapat kojeg inspiracija upuhuje u naš san zajedno s svakodnevnim burama života. Mi se borimo sa sjećanjem da razaznamo koji vjetar puše, umjesto da u njemu razaberemo: Volim te!

-Nenad Ljubić