Dragi moji drugari Hopsići, moram sa Vama da podelim ovo što mi se danas dogodilo… Dve godine pijem lekove za srce, betablokator, srce nije u redu, pritisak takođe visok. OK,prihvatim ja to da je to tako, i naravno, koristim redovno terapiju, menjam sve iz korena…

Počinjem iz početka i to sa HO… Svakodnevno hopsam i koristim sve tehnike koje znam.

Danas odem kod kardiologa na kontrolu, posle godinu dana i pita me: Ko je Vama uopšte prepisao ove lekove? Ja se nasmejem i kažem: Pa Vi ste mi dali pre dve godine…Tajac,muk… Kaže: Nemoguće da sam ja, pa Vi ste poptpuno zdravi, sve je kod Vas odlično, pritisak normalan, srce nikakvih promena, imate zdravo srce… Čovek u čudu i dalje. Ja se smejem u sebi, izgovarajući stalno HVALA, HVALA, HVALA….

I jos nešto,ne znam da li je slučajnost, mada u slučajnosti i ne verujem, ali bšs na dan seminara biće tačno tri godine kako ja hopsam…. Volim Vas sve i jedva čekam da se vidimo za 21 dan na grupnom čišćenju….

Takođe… još jedna vest od juče… Dobila sam ponudu od jednog izdavača da izdam knjigu sa mojim iskustvima HO… posto je čovek fasiniran onim što je pročitao… Da, čuda mi se svakodnevno dešavaju i to bez ikakvih očekivanja… VOLIM,VOLIM,VOLIM VAS      

– Aleksandra Micić

• D.J.D. Hopsam otprilike nekih pola godine u pocetku sam cula za tehniku Ho’oponopono i za dve reci Hvala ti,Volim te,nisam znala nista drugo i bila sam sumnjicava postavljajuci sebi pitanja kako je moguce da to deluje,i onda sam odlucila pokusacu bicu uporna sto vise pa cu da vidim i tako je krenulo,da sam cak i po dzepicima nosila papirice koj sam ispisivala sa hvala,volim te,na novcaniku,svuda sada po kuci imam ispisano na velikim papirima hvala i volim te,gde god se okrenem sa mnom je hvala i volim te!I mogu reci stvarno deluje divni ljudi mi dolaze u zivot,naravno i vas sam tako pronasla svoju ho grupu zasto kazem svoju zato sto vas smatram kao svoju veliku porodicu  i zato sto vas neizmerno volim,odnosi prema drugim ljudima su se promenili,jer sam se ja promenila uvidela sam promene prema starijim duboko postovanje a pre svega tu najvecu blagodat mir!Ima jedan primer da sam isla da kupim knjigu ho i kada sam stajala pored rafa sa knjigama jedan student me pita mozete mi objasniti sta je to,da je na kraju trazio da mu posvetim tu knjigu ispisanu sa mojim potpisom uz hvala i volim te i tako sam imala osecaj da sirim ljubav dalje,a on ce je proslediti jos nekome i tako ljubav putuje  Ima jako puno toga da ne duzim ali promene su i te kako vidljive   !

   
• T.T. Najveća je promjena u tome kako JA gledam i doživljavam stvari koje se događaju oko mene. Možda nisu savršene, ali ja nemam problema sa njima

   
• A.C.  divno je čitati sve ove komentare. Dani, hvala ti!  hopsam od prosinca, od seminara. i hvala mi na tome.  izvana se nije ništa dramatično promijenilo. ali promjena u meni i mojoj percepciji toga “vani” je velika, a najviše od svega – MIR…nešto kao sidro u meni. kad se more uzburka (kad programi zapušu) brže nego ikad osvijestim što se događa…hvala ti, volim te…i vratim se u mir. to mi je najveći blagoslov. na “opipljivom” nivou – svakodnevna mala čuda (primjer – danas sam zaglibila na kavi u prekokrasnom društvu i nisam stigla kupiti neku zelenjavu za ručak…mislim si “nema veze”, iskemijat ću već nešto doma…a kad ono pred vratima stana nađem punu vreću jučer ubrane nešpricane blitve…hvala, hvala, hvala), promjene na bolje na financijskom planu, raščišćavanje nekih odnosa i stvaranje novih sa krasnim ljudima itd……. hvala ti, volim te

   
• T.A. ja sam “friška” u ovome,nekih deset dana odkako sam pročitala 2 knjige o ovoj tehnici..prijateljica mi ih je poslala na e-mail,pa reko ajd da probam..makar sam bila sumnjičava,već sad primjećujem rezultate..to je taj neki mir..neka snaga..koja kao da je oduvijek bila u meni,ali joj nisam dala van..uglavnom velika pozitivna promjena..a još veći korak naprijed sam napravila i time što sam se učlanila u ovu grupu..i vidjela da nas ima više koji žele hopsati..i širiti dalje VOLIM TE,HVALA TI….samo naprijed..idemo do Havaja….hops,hops..hops

   
• G.G. Svakako da se dešavaju promjene,brišući programe i uvjerenja,otpadaju maske onog što nismo.HO je dio mog života,”ispravio”je neke odnose,neki ljudi su izašli iz života,a neki ušli.Promjena fizičkog tijela,pojačan sluh,njuh,okus…osjećaj radosti sa samim sobom,otvaranje srca,ljubav, unutarnji mir,te spoznaja da smo zaista,samo mi odgovorni za sve što se događa. Hvala svima!!!

   
• B.K. Potpuno promenjena, staložena, smirena, sretna , stabilna, svesna i živa SADA. ( A samim tim i sve oko mene u svim oblastima života) Samo budite istrajni. Život je radost i mir. Hvala ti  Volim te

   
• D.E. Hvala vam na fenomenalnim komentarima…ovo je zbilja dragocjeno jer drugačije je kad jedna ili dvije osobe pišu o svom iskustvu, a drugačiji učinak ima kad deseci ljudi imaju slična iskustva. To je ogroman poticaj za sve one koji su na početku hopsanja i dvoume se..moguće i da im je jakoo teško. Hvala …nadam se da će se i ostali hopsići oglasiti sa svojim iskustvima jer ona su zbilja neprocjenjiva
• A.B. Ja hopsam odkad sam u Sensi pročitala članak o ho-u. Čim sam ga pročitala odmah sam počela sa hopsanjem i evo hopsam već 10 mjeseci. U početku su bile najdramatičnije promjene, a najviše se promjenio moj pogled na svijet. Brzo su mi se riješile stvari koje su me najviše mučile, i kad se sad osvrnem, imala sam najljepše ljeto do sad. Zadnja stvar koja se dogodila jest da se dečko izlječio od rijetke bolesti (sarkoidoza), a dal je to zbog mog hopsanja ili ne , ne znam.  Sad je sve nekako stalo, ništa se naizgled ne događa, pa mislim da čistim neke veće, upornije programe. Ali već sam dovoljno u ho-u da me ne zabrinjava to što se stvari naizgled ne mjenjaju. Volim te, hvala ti

• K.K. hopsam nešto više od pola godine. Ispočetka sam doživjela nevjerojatan preokret na bolje (dalo mi volju i potvrdu kako sam na pravom putu). Sada su na red došli ozbiljniji programi pa su tu i turbulencije. No, to je ono što sam i krenula čistiti. Kako bi rekli stari: bez alata, nema zanata – tako i bez olujnih valova nema bistrih voda…

• D.E. Meni se čini da tko god hopsa i odgovori si na ovo pitanje (bilo ovdje i samo u sebi) osvjestit će si da se promjene itekako dešavaju, a to je dobro jer HO uvijek djeluje… samo su mu manifestacije tog djelovanja različite. Kod nekoga se sve promjeni prvo na fizičkom nivou… pa onda malo kasnije i na psihičkom ili obrnuto. Najviše volimo (mi ljudi) kad se stvari dešavaju konkretno jer su opipljive… ali isto tako složit ćemo se da je unutrašnji mir neprocjenjiv, a upravo taj Mir se zna pojaviti kao jedan od prvih ‘rezultata’ hopsanja.
• R.M.  ova tehnika mi je došla u pravom trenutku (31.12.2012), dolazila mi je i prije, ali nisam obraćala pažnju. Definitivno me promijenila, mirnija sam 100 puta , iako imam problema (a tko ih nema), ne osuđujem nikoga, što sam prije znala raditi. Okrenula me nekim stvarima za koje sam mislila da ih nikada neću raditi (npr. pečenje kruha , blendanja raznih napitaka) . Upoznala sam divne ljude. Ali ipak najvažnije mi je da sam mirna sama sa sobom.  Divota.
•  M.Ć. Hopsam otprilike pola godine. U početku su promjene bile izražene, doslovno opipljive. Mnoge stvari koje su godinama išle puževim korakom odjednom su se pokrenule kao da ih je bujica rijeke ponijela. to je trajalo par mjeseci, a onda je nastupila “stagnacija”. Isplivale su na površinu mnoge potisnute boljke čak u najgorem obliku al’ za razliku od prije sada ne paničarim, na zapetljavam se u vrtlog programa koji su me uvijek tjerali da gledam ono najcrnje… pojave se oni ponekad al ih u startu srežem. Na dane nije lako al je definitivno efektivno.  Stoga samo hvala ti, volim te  E, da ova grupa definitivno ima velik utjecaj na moje hopsanje. Snažan je poticaj i uvijek donese priču koja ja nevjerojatno potrebna u tom trenutku  Hvala vam !!!!

   

PITANJE ZA SVE KOJI HOPSAJU:

ŠTO SE PROMIJENILO U VAŠEM ŽIVOTU OD KADA HOPSATE? (Ne bi bilo loše da napišete uz odgovor i koliko dugo kontinuirano hopsate – tjedan dana, mjesec, godinu, dvije…?)

Ako redovito hopsamo, unijeli smo jednu veliku promjenu u svoj život i NEMOGUĆE JE da nema nikakve promjene.
E sad, drugi par rukava je jesu promjene očekivane ili ne. Ne hopsamo samo da bi dobili ono što želimo već da bismo otkrili što uistinu Želimo. Tako se može desiti da kad krenete s ozbiljnom Namjerom (to je prvo namjera) da ćete hopsati vaš život doživi jednu vrstu Turbulencije… To je normalno, ako smo ‘previše’ zaglibili krivim stazama (loši izbori zbog utjecaja programa) ili jednostavno za neke ozbiljnije promjene potrebni su malo krupniji zahvati (a to može biti poprilično dramatično).

Zašto pitam? Manje me ustvari zanimaju ‘ konkretni uspjesi’, više me zanima postoji li Osviještenost da se hopsanjem promjene neminovno događaju. Znači, moguće je da redovito hopsate i imate ‘osjećaj’ da se ništa ne dešava. E, to je samo osjećaj koji je objektivan jer ga Ja doživljava, ali i neobjektivan jer nemamo cijelu Sliku stvari. Da biste imali Rezultate, upornost i dosljednost je nužna u svemu pa i u hopsanju. Ova grupa služi da bi smo između ostalog izmijenili i ovakva osnovna iskustva…
Ova grupa nije bijeg od stvarnosti… niti utočište za sve ljude dobre volje.
Namjera je da se ozbiljnije bavimo tehnikom koja nas je, eto, spojila. Pod ‘bavimo’ ne mislim na umnožavanje Programa nego na osvještavanje onoga što nam se dešava ili ne dešava. I zato vas molim da se uključite u rad grupe na ovaj kvalitativan način od kojega ćemo Svi imati ‘koristi’. Hvala svima unaprijed na odgovorima.  

• V.P.  sve se promjenilo , mirnija sam i sigurnija u sebe , plačem jako puno ali i to sam prhvatila i plakanje je dio mene , mijenjaju se polako i ljudi koji me okružuju , vraćaju se neki interesi koje sam potisnula , živa sam i to prihvaćam
• C.O.I. Otkad hopsam SVE se promijenilo, a promijenila sam se ja. Nabrojit ću kasnije sve konkretne “uspjehe” jer nema područja na kojem se nije promijenilo. Točno je da nije sve bilo očekivano, točno je da se do “uspjeha” dolazilo i dolazi preko nekih “neuspjeha”, ali to su nam prilike za čišćenje, a i testiranje sebe. Jesam li još uvijek u “why me, why, why, why???” shemi, ili u onoj “aha, hvala hvala hvala”. Što sam prije izlazila iz očekivanja, prije se rješavalo. U svakom slučaju, da se nije dogodio HO, ne bi bilo dobro.

  U.M. Ja svaki dan koristim tehniku od Maja meseca. Pojavljivala mi se i mnogo prije, ali sam zatvrala oci i ignorisala je iako mi se na prvi pogled svidjela. Vjerovatno se moj intelekt bunio i ja sam mu se povinovala. Ali HO je kucao uporna na vrata i ja sam napokon otvorila. Verovatno jos nisam svesna koliku sam srecu imala njegovim ulaskom u zivot, otpustanjem ocekivanja i preuzimanjem odgovornosti… ali kockice se svakog dana slazu perfektno i ja znam da ja to tako ne bih umela. A to znaci samo jedno – da ja to ne radim i…prepustam, otpustam, dopustam i VELIKO HVALA SVIMA.    vOLIM VAS SVE I VRLO SAM PONOSNA NA NAS !
•  I.T. Sve se promijenilo, sve se mijenja!  Hopsam kontinuirano mjesec i pol, sad već i u polu snu čujem hvala ti i volim te, počinjem učiti hopsati dok slušam druge (tako mi je teško ne komentirati nešto, nego slušati i hopsati, ali vidim da i to postaje lakše :D). Od prekjučer koristim i alat čaše vode, pošto prolazim razdoblje koje treba čistiti, čistiti, čistiti.. da nema hopsanja, sad bi vjerojatno bila na rubu depresije, ovako sam se prepustila i samim time sam i bez očekivanja…i svaki dan je čaroban. I da – počela sam hopsati bez čitanja knjiga da bi jučer dovršila Nulte granice i shvatila da sam do puno zaključaka došla i bez knjige, knjiga mi je samo potvrdila da sam na ispravnom putu… sve ovo zvuči zbrčkano, ali nema veze, tako i treba biti, pa neka je, kao i sve drugo! E da! Najvažnija promjena mi je odnos sa svekrvom heheheheeh  VOLIM VAS I HVALA VAM 🙂

Mala osobna ispovijest

Kad sam se upoznala s HO iza mene su već bile godine i godine meditiranja, jedne prirodne izolacije od vanjskog svijeta. Već s takvim navikama bila sam čudna okolini… na kave s prijateljicama nisam išla, nisam pratila medije, ako sam imala bilo kakav problem rješavala sam ga sama sa sobom kroz tišinu, meditaciju i sl.

I onda je došao HO i na prvu mi se jako svidio. Odlučila sam ga prakticirati, na što je moj ego samo prevrnuo očima i lagano pustio Posmrtni marš da svira…
Što sad… mislila sam… ionako sam već duboko ‘zaglavila’, pa zašto se ne bih ‘dotukla’ do kraja pa što bude. Da me netko pita je li mi žao što sam izabrala baš ovaj put, rekla bih bez razmišljanja da je to ‘kvaliteta’ koja čini glavnu okosnicu u mom životu.

Na početku hopsanja, moram priznati, ego je stvarao otpor podmetajući mi zaključke tipa: potpuno ćeš se izgubiti, e sad ćeš sve pokvariti… i sl. Baš takvi ispadi vlastitog ega su mi pomogli da ostanem dosljedna hopsanju jer sam mogla promatrati pravu sliku onog dijela sebe s kojim sam se poistovjetila.

Rezultati hopsanja? – veliki su i neprocjenjivi. To ne znači da mi je sve u životu posloženo kao na špagi… postoje problemi koji se rješavaju, koji nisu riješeni, ali iskreno ne znam da li bih to uopće mogla nazvati problemima. Najveća promjena se desila baš u meni, iako se i okolina mijenjala na bolje. To što se ‘odlomilo’ u meni samoj, takvo je olakšanje da iskreno nisam ni znala da nosim toliki teret. Kad su nestale neke nutarnje blokade i moj doživljaj stvarnosti se znatno promijenio, javila se jedna vrsta lakoće… lakoće postojanja za koju sam sigurna da je rezultat hopsanja, a ne samo meditacije, jer kako objasniti da se nešto nije pomaknulo s mrtve točke 20 godina i onda uz HO u gotovo samo godinu dana.

Kad me netko pita što sam riješila s HO? Kako mogu objasniti baš tu nutarnju kvalitetu koju sam dobila svakodnevno hopsajući?
A mogla sam izabrati i neki drugi put… imala sam sve uvjete za to u startu. Na taj način bih možda imala ‘više’ vanjskih zbivanja, a ovako imam nutarnji spektakl kojemu ništa ne može konkurirati. Put osobnog zadovoljstvo kreće iznutra… uvijek iznutra. To je polje u kojem treba djelovati – vlastita nutrina… sve što ‘stvorimo’unutar sebe naći će načina da se očituje i vani – u vanjskom svijetu. Kad Inspiracija dominira našom zbiljom, sve je moguće – i ono za što smo mislili da je nemoguće.     

Ma, moran nešto napisat. Ka, nema me, pa me nema, pa me nema… Evo će sad bit nekih godinu i po od moga hopsanja (Karmen, hvala, hvala, hvala) i mogla bi puno toga reć.

Ali neću. Jedan put san se zaletila (sitite se božićne priče, i ne, neću sad o njoj jer ćete me opet uvatit u đir! I da, naravno da neman očekivanja da se i ovog Božića ostvari. Ovo mi je škola da ne trčin prid rudo! Jer san imala lani očekivanja do Božića objavit tu priču, pa ništa…. Jednostavno nije bilo vrime za to. A kad će bit, ne znan. Neman očekivanja. Točka. FUll stop. Neman očekivanja. Nemajte ni vi. Hihihihihiihi!)

A sad vanka zagrade. NEMAN OČEKIVANJA. I o tome se radi. Ne znan dal me kužite. Al otkako san prestala očekivat – stvari se pokreću! Okad sam počela prihvaćat – ide! Programi se brišu. Pomalo, ali se brišu! I sad bi ja ka tribala reć: anbilivibl!!! A nije anbilivibl! Nego je bilivibl!  Opet Karmen, hvala, hvala, hvala. Sorry šta san bila skeptična u početku, al štaš od mene. A kakva san mogla bit tako isprogramirana, jel da?

E sad bi čovik reka, a vid u ove renesanse!!! I da van pravo rečen, i je renesansa. Oni koji me poznaju, znaju. Da sam danas drugačija. Nisan drugačija samo zato šta san se ošišala nakratko ( A možda i jesan?!?!!?! Bit će da je ona grivetina bila isto skica u nekom programu!??!!?). Nisan drugačija zato šta san izgubila usput nešto kila (A možda i jesan!??!?! Jer, kad prihvatiš sebe……hm?). Shvaćam da ništa nije van mene. Sve je u meni. I to je to.

Poanta ovo teksta u kojemu je svega nadrobljeno je: U POTPUNOSTI NEMATI NIKAKVA OČEKIVANJA! Jer, eto mislila san da neću, al moran van reć, uz onu prijašnju – imat ću još jednu božićnu priču!!!!! Ahahahahahahahahahahahahahaha! A sad vi imajte očekivanja, pa ćete je čut malo morgen!!!!   

– Žana Sunara

Evo najsvježiji primjer toga kako, kad hopsamo – dakle čistimo, i ne tretiramo Boga kao Djeda Mraza, slugu ili Kasicu prasicu bez dna – dobijemo i više nego bismo mogli i sanjati.

S mužem privremeno živim u stanu njegove firme. Prije dvije godine kupili smo stan za sebe; još je u gradnji, pa se nismo preselili. Taj novi stan je prekrasan, ali je mužu daleko od posla i stoga bi na put trošio puno vremena. Ovaj stan je pak blizu njegovog posla, blizu je centra i ima svojih prednosti.

Dugim riječima, stambeno pitanje nas nije mučilo i ne predstavlja nam problem.  Opušteni smo po tom pitanju potpuno.

Prije par mjeseci njegova firma je završila gradnju jedne zgrade koja se jako sviđa mom mužu, valjda profesionalna deformacija – netko gleda izloge, on zgrade i stanove – lokacija je savršena, zgrada s bazenom, u zelenilu… Stanovi su prekrasni  – 130 m2, tri balkona, dva kupatila, dvije dnevne sobe… i naravno, cijena od koje se zavrti u glavi… Iz radoznalosti je pitao za cijenu najma, tu već ne samo da se zavrti, nego i koljena klecnu… Lijepi stanovi, sjetili se mi češće tijekom ovih vrućina ona tri balkona (u ovom stanu je balkon toliko uzak da ga ne koristimo), i to je bilo to…

No, sad nastupa Deus ex machina, odnosno Inspiracija! Odobreno je da nekoliko zaposlenika dobije te nove stanove!
Ono što mogu reći je – hvala hvala hvala hvala… i nastaviti s čišćenjem, bez planiranja, ciljeva, htijenja… Tada se događaju čuda, čuda koja nadilaze našu maštu.

P.S. Kad je tek počeo raditi u ovoj firmi, muž je dobio na privremeno korištenje lijepi, veliki stan, ali su mu ubrzo, kako je bio samac, dodijelili ovaj, puno manji i stariji. Bilo mi je jako žao tada, naravno. Međutim, da je ostao u tom stanu, sada ne bi dobio ovaj, koji je fantastičan… Još jednom se, po ne znam koji put, pokazalo da mi nemamo pojma što je najbolje za nas, i da samo treba imati strpljenja i povjerenja. I naravno, čistiti 🙂

– Karmen

Mali nastavak – sav namještaj za stan smo našli u JEDNOM danu, u subotu. Možete li vjerovati da je SAV namještaj dostavljen i postavljen odmah u utorak, a bijela tehnika već u ponedjeljak??

Pitam se što to uopće znači “hopsati ozbiljno”? Hopsanje je doista ozbiljna stvar. I tako mu trebamo pristupati. Složite ozbiljnu facu, kao na poslu pred šefom, frizuru također molim strogu i sasvim ukočenu. Uzmite ovaj alat kao motiku, čvrsto, tvrdo i upirite dok ne dobijete upalu uma i upalu jezika od “hvala ti” i “volim te”. Da, da… ne smijite se… Ozbiljna sam!!

Naravno da nisam. Hopsanje jest ozbiljna stvar ponuđena sasvim neozbiljnim ljudima kao rješenje za njihov život… Ma namijenjena je i onima ozbiljnima, koji žele nositi ozbiljnu facu, i strogu frizuru s kojom su upravo prekrasni i jedinstveni, naravno… No, ja sam dijete. Veliko. Dok sam se trudila živjeti odraslo i ozbiljno, zapravo se nikada nisam ponašala balavije prema sebi i životu nego tada! Sada kada sam razigrana, sam zapravo vrlo odrasla prema životu i prema sebi. Meni je ova “neozbiljna” tehnika vrlo ozbiljno sredila život! No ja, iako sam neozbiljna, doista oooozbiljno hopsam!

Naleti izazova mi više ne skidaju neozbiljni osmijeh sa lica, nego ga ono ozbiljno “hvala i volim” još više rastegne do tolike neozbiljnosti da se svi ozbiljni oko mene šokiraju, a neozbiljni popiške gaće… Ma znam… ovo nije ozbiljna objava o iskustvu… više je neozbiljna objava… a pa kad sam neozbiljna… ali zato vas ozbiljno volim! Vrlo! Eto…

– Anita Bare