Sensa.rs – Razgovor s Mabel Katz, 2.dio

v“Jednostavnost ho’oponopono tehnike je nešto što neke ljude privlači, dok druge odbija. Naš um prosto ima potrebu da stvari objasni, da im zna uzrok i posledicu. Kako možemo pomoći svom umu i “naterati” ga da čisti, bez obzira na to koliko nam to jednostavno izgleda. Postoje ljudi koji žele da nastave da se bore, da nastave da igraju ulogu žrtve, da okrivljuju druge za ono što im se dešava.

Ipak, dođe vreme kada kažemo: “E, sada je stvarno dosta! Više ne želim da igram ove igre.” Sve su to igre koje igramo. Tada dolazimo do tačke kada sebi kažemo: “Slušaj, možda i postoji lakši način”. Ne radi se o prisili, već o izboru, o odlučivanju. Uvek se radi o izboru, mi stalno biramo. Ako ne biramo svesno, naša podsvest biraće za nas, tako da i dalje biramo. I tako jednog dana, odlučite da zaista preuzmete kontrolu nad svojim životom.

Jer vi možete imati doživljaj da sve kontrolišete, ali u stvari sećanja su ta koja kontrolišu vas, sve dok ne izaberete da pritisnete taster za brisanje, što znači da ponavljate “hvala ti,” i “volim te”. Tako jednog dana odlučite da se više nećete boriti i onda jednostavno probate. Uvek kažem ljudima – kad budete imali problem probajte sledeći put – samo držite jezik za zubima, jer kada pričamo, stvaramo više problema, tako da ćete imati manje problema ako ćutite.

Ho’opoponopono nam pomaže da držimo jezik za zubima i mentalno ponavaljamo “hvala ti,” ili “volim te,” čak i kada to ne osećamo i ne mislimo tako, svejedno deluje, jer pritiskamo taster za brisanje. Kada pritiskamo taster za brisanje dajemo mogućnost Božanskom da briše naše programe, a tada u naš život dolazi inspiracija i mi počinjemo da se krećemo sa tokom, srećemo neke ljude, idemo na određena mesta… U osnovi, to je svesna odluka, čišćenje je izbor, mi biramo da otpustimo, umesto da budemo u pravu ili da imamo poslednju reč. To je izbor da budemo srećni. Ne može biti jednostavnije.”

“Preuzimanje odgovornosti za sve programe koji se odigravaju unutar nas je oslobađajuće. To ne znači da smo krivi ili da smo grešnici, odgovornost je nešto sasvim drugo. Mi jesmo odgovorni za sve što privlačimo u svoj život i ako želimo nešto da promenimo, moramo birati drugačije. Ajnštajn je rekao da je bezumlje kada očekujemo drugačiji ishod, ponašajući se na uvek isti način. A to je ono što mi najčešće radimo. Dakle, nastavljamo da radimo iste stvari, a želimo različite rezultate. Samo govorite”hvala ti” i “volim te”, videćete i iskusiti drugačije rezultate. Ali morate da vežbate, i to morate raditi sami, niko drugi ne može to da radi umesto vas.

Kada čistimo, često imamo problem sa očekivanjima, teško nam je da ih isključimo i potpuno se prepustimo…Očekivanja su isto sećanja, programi. Uvek imam izbor, mogu da slušam očekivanja, da se pitam šta je ispravno, šta je pogrešno, da razmišljam šta bi trebalo da bude, kada, u kom obliku ili da jednostavno primetim očekivanja – samo registrujem njihovo postojanje i kažem im “hvala ti, volim te”. Kada sam shvatila da deo mene koji misli da zna sve, u stvari ne zna ništa, očekivanjima jednostavno kažem “hvala ti, volim te”. I zaustavim ih. Moć je u tome da ih primetite, a pošto znate da su u pitanju programi, deo vas koji ništa ne zna, jednostavno ih čistite i nastavljate dalje. Kada otpustite očekivanja, dakle, ako ste spremni da im govorite “hvala ti, volim te”, u svoj život ćete privući neverovatne stvari i uživaćete u tome.”

“Ho’oponopono briše sve što nismo mi. Mi nismo naši strahovi, nedostatak novca, misli da nema dovoljno za sve…Biti ono što jesmo je najvažnija stvar u životu. Biti srećna i u miru sa sobom znači biti ono što jesam i raditi ono što volim. Naučeni smo da moramo da nađemo posao, često nešto što mrzimo ali za šta smo plaćeni. To su isto programi, sećanja koja se ponavljaju. Kreirala sam drugi dan seminara da bismo naučili kako da budemo u nultoj frekvenciji. Jer kada sam u nultoj frekvenciji, kada sam ono što jesam, sve dolazi – novac, blagostanje, sve što mi je potrebno. Naše strasti su kompas, važno je da obratimo pažnju na njih i sledimo ih i one će nas odvesti na pravo mesto”.

Razgovarala: Suzana Vemić

Sensa.rs – razgovor s Mabel Katz

vNaizgled krhka žena, sitne, nežne građe, ali puna neverovatne energije – to je utisak koji Mabel Kac ostavlja na mene. Njen osmeh osvaja trenutno, a pogled zrači blagošću i potpunim prihvatanjem.

Mabel je rođena u Argentini, a trideset godina živi u Americi gde je dugo radila kao računovođa, stručnjak za poreze. U potrazi za sobom prošla je kroz mnoge obuke i treninge pre nego što je došla do ho’oponopona i svog učitelja, dr Hju Lena. Samo za Sensu, ovlašćena instruktorka Mabel Katz je ispričala koliko je ova tehnika jednostavna, zašto je delotvorna i kako nam pomaže da se otvorimo ka sreći.

“Za mene ništa nije bilo dovoljno dobro, tražila sam sreću u spoljašnjem svetu, u materijalnim stvarima, u drugim ljudima. Očekivala sam da me oni usreće. A kada tražite izvan sebe, nikada vam neće biti dovoljno, nikada nećete naći ono što tražite.

Kada sam krenula na ho’oponopono trening nisam znala da je to ono što tražim – najbrži i najlakši način. Pre toga, na primer u preporađanju pričali smo mnogo o svom detinjstvu, šta su nam uradili mama i tata, šta nam se dešavalo, videli smo sebe kao žrtve. Nisam krenula na ho’oponopono i rekla sebi – aha to je to. Išla sam mnogo puta na treninge i jednog dana sam shvatila da je baš to ono što sam tražila. Ho’oponopono mi je zaista promenio život. Kada sam bila mala devojčica bila sam vrlo zavisna, a ho’oponopono mi je pružio slobodu. Osetila sam slobodu po prvi put u životu kada sam naučila da sam 100% odgovorna. Razumela sam da, ako sam odgovorna, onda sam ja to stvorila, a ako sam nešto stvorila, to mogu i da promenim.

Praktikovanje tehnike mi je pružilo mnogo mira, sada ne pokušavam da promenim ljude, niti da ih ubedim u nešto. Ho’oponopono mi je pomogao da naučim da gledam u sebe. Shvatila sam da treba da menjam ono što ne daje pozitivne rezultate. Sada to mogu. Više ne moram da ubeđujem, niti da menjam druge, znam da će se sve promeniti, ako se ja promenim. Ako sam ja u miru – svet će biti u miru, jer mir počinje sa mnom. Verovatno bih ubila sebe, rakom ili nekom drugom bolešću, jer bila sam vrlo uznemirena osoba, puna ljutnje i besa, zbog očekivanja od drugih ljudi, od sveta, političara, šefa…

Takođe sam postala opuštenija unutar sebe, shvatila sam da ne moram da budem savršena, uvek sam pokušavala da budem savršena – savršena majka, savršen računovođa, savršena supruga, sve… Praktikujući ho’oponopono shvatila sam da smo svi mi već savršeni, ali ne na način kako to obično mislimo i to mi je pružilo olakšanje. Postalo mi je jasno da sam u redu baš takva kakva sam, i da ne treba da budem savršena. Shvatila sam da postoji nešto što ja mogu da uradim bolje od drugih, dok drugi mogu da urade nešto bolje od mene, i to mi je takođe dalo unutrašnji mir. Ho’oponopono nam pomaže da budemo u miru i srećni, bez nekog posebnog razloga. Tako se promenio moj život, a takođe i život moje porodice, moje dece, jer sam se promenila ja. Kada ste vi dobro, svi oko vas su takođe dobro, ali mi obično čekamo da se drugi promene.”

– Suzana Vemić

Prava tajna

vI kada shvatite sve o zakonu privlačenja bićete zreli da razumete pravu tajnu:

Ho’oponopono
Havajski metod ostvarenja i izlečenja
Verovatno najmoćniji metod izlečenja, ali zato i najteži za većinu ljudi.
Ideja se zasniva na činjenici da smo mi mikrokosmos – ceo kosmos u malom.
To znači da je sve čemu težimo i sve što doživimo – baš sve – unutar nas. Ako želite da nešto promenite, to činite iznutra, ne spolja.

Sama ideja je o totalnoj odgovornosti.
Ne postoji ništa i niko koga bismo krivili.
Sve smo mi.

Učenje Ho’oponopono se zasniva na temeljnim uvidima mistike i nauke.
Kosmološka teorija Jačeg antropičkog principa (SAP) kaže da svemir ovakav kakav je postoji sa svrhom formiranja svesnog subjekta. To je svest u nama kao Ja jesam i svest o svetu. Mi smo subjekti objektivnog sveta. Objektivni svet se ogleda u svesnom subjetu. Ovakvog svemira kakav jeste ne bi uopšte ni bilo da nema svesnog subjekta. Eksperimenti kvantne fizike su otkrili da stanje fizičke materije direktno zavisi od posmatrača ili od prisustva svesnog subjekta. Otuda potiče stav da smo mi 100% odgovorni za sve i da je sve u nama.
Na toj činjenici se zasniva vedantinsko učenje da je naše Sopstvo (atman) zapravo sam Apsolut (brahman), da smo jedno s Bogom, sa smo stvoreni po njegovom liku, da smo bogovi itd.
Na tome počiva i budističko učenje o praznini ega i da je jedina prava realnost moguća samo bez ega, jer tada je samo objektivn stanje realno, da je ego jedini koji zatvara subjekta u subjektivnost i deli ga od objektivne stvarnosti.

Sve je ovo objedinjeno u ovoj knjizi i praksi Ho’oponopono. Kada se tu govori o praznini misli se na univerzalno polje koje sve omogućava (kao Božansko), čišćenje je zapravo vrsta satipatane ili meditacije samoispitivanja, Samo I-Dentitet je zapravo Sopstvo ili atman. Programiranje uma se takođe odlično objašnjava, i kako svest deluje pod diktatom sećanja i podsvesti.

Vreme je da sve ovo bukvalno shvatite.
Da ste vi to Jedno, pošto ništa nije podeljeno i nema dvojstva.
To znači da ste lično (i kolektivno) odgovorni za sve što postoji i što se događa.
Niste odgovorni za ono što se sada događa na drugom kraju sveta, ali jeste za sve ono što se događa vama, pred vama, sve čemu prisustvujete, čemu ste svedok.
I zato samo vi to u sebi možete da promenite na bolje preuzimanjem odgovornosti, oproštajem i zahvalnosti u ljubavi.

Razmevanje da smo 100% odgovorni za sve što postoji je ravno duhovnom probuđenju ili prosvetljenju.

Tada ćete razumeti da ne treba ništa da privlačite “zakonom privlačenja”.
Samim svojim postojanjem vi ste već privukli sve što postoji oko vas.
Vi ste kosmički šampion u privlačenju, gori ste od crne rupe.
Sve što je potrebno jeste da zamolite Božansko za oproštaj za sve gluposti i štetu koju ste načinili kako bi vam ostalo samo ono što je dobro. Usklađivanje svoje namere sa Božanskim je naveće dobro koje možete sa učinite.

Izvor: Ivan Antić

Mabel na Sajmu Mystic

v

https://mail-attachment.googleusercontent.com/attachment/u/0/?ui=2&ik=a9756eb88f&view=att&th=13f526f69e1afbcc&attid=0.1&disp=inline&safe=1&zw&saduie=AG9B_P98W9y8XZyVSF8qb1aKYVhR&sadet=1371477673728&sads=8J39L7sLCf7MwTbVrY6FlMe2ewI

U vrijeme ove duge i zamarajuće gospodarske krize, svako ozračje različitosti s ponudom spoznaje o mogućem drugačijem načinu življenja predstavlja jedno odmorište, bolje rečeno „oazu“ u stereotipnim svakodnevnicama.
Sajam MYSTIC je upravo to – jedna rijetka „oaza“, energetska postaja, tj. uporište u kretanju kroz bespuća neistina, pogrešnih učenja, neuvažavanja i raznih oblika manipulacija kojima smo svi izloženi.
—————————————————————————————————————————————————
Svake se godine po završetku sajma Mystic organizatori zapitaju kako sljedeće godine opet ponoviti tako dobru „priču“? – i onda ka rijeka pozitivnih vibracija krenu ideje i prijedlozi sa svih strana, rezultat kojih nastaje more izlagačko-programskog sadržaja, po temama i izvrsnosti jedinstveno na ovim prostorima.

Tematsko polazište ove godine je stavljeno na organski uzgoj i pripremu hrane te potrebu očuvanja starih sorti sjemena, ma kako god
to teško bilo…
Programski „overbooking“ – sredina je lipnja, a u terminima za stručni program i edukaciju u velikoj predavaonici paviljona 11d gotovo da više nema mjesta:

Petak, 20. rujna: Prapovijesni opservatorij Kokino (Makedonija), Jovica Stankovski; Starobalkanski megalitni objekti, Domagoj Nikolić; Energija piramida, dr Semir Osmanagić; Planeti i Gong Extravaganza

Subota, 21. rujna:
– znanstveno prijepodne: 10. kongres o suradnji klasične i nekonvencionalne medicine – u organizaciji HUPED-a: Paralelni medicinski sustavi u EU – „Što očekuje domaće iscjelitelje i terapeute“
subota popodne Na rubu znanosti: Posluh: osmi smrtni grijeh, Natalija Princi; Tajna Dioklecijanove palače, Domagoj Nikolić; Ho’oponopono-drevna havajska vještina rješavanja problema, Mabel Katz;
Ljekovita svojstva ulja od konoplje, Rick Simpson
– subota navečer / nedjelja: Bruno Šimleša – promocija tematskih hit naslova; cjelonoćna Gong Puja

Nedjelja, 22. rujna:
– JAVNA RASPRAVA: Bez predrasuda – biljka o kojoj se uporno šuti. Zašto?
Teoretska i praktična iskustva o uzgoju biljke, strateške mogućnosti vezane uz proizvodnju i buduću primjenu izuzetnih
blagodati konoplje, stvarni gospodarski potencijal.
– završno predavanje Mystic’13: ALKEMIJA, Crotalo Sesamo – Damanhur

S obzirom na interes za tematskim predavanjima te prezentacijama novih proizvoda, usluga i tretmana, organizirana je i tzv. „otvorenu pozornica“ u paviljonu 11A čije se termini intenzivno pune.
Terensko istraživanje – krajem svibnja ove godine dio Mystic projektnog tima boravio je u Visokom kako bi neposredno osjetio „priču o piramidama“ uz pripremu foto materijala za izložbu. Jedinstveni zaključak te „ekspedicije“ je: možemo svi mi šutjeti i ignorirati temu o Bosanskoj dolini piramida, ali tamo ima previše dokaza da ta brda nisu nastala „sama od sebe“, već ih je netko izgradio. S kojom
namjerom – tek treba otkriti.
Možda tom otkrivanju pridonesu uzorci kamenih ploča s otvorene „sonde“ na Piramidi Mjeseca koji će ekskluzivno biti izloženi na ovogodišnjem sajmu Mystic.

Sve u svemu, jedan vrlo dinamičan i uzbudljiv početak jeseni, a već sada sa zadovoljstvom možemo istaknuti da, prema programu i ukupnom sadržaju sajma, ovogodišnji Mystic niti u jednom segmentu kvalitativno ne zaostaje za vodećim tematskim sajmovima u Europi – Beč, Barcelona, London, Prag, a što potvrñuje sve više prijava izlagača iz Europske Unije.

Zadnja vijest – ove se godine na Mysticu po prvi puta organizira nagradna igra za posjetitelje, a glavna nagrada je BLENDER VITAMIX u inox varijanti.

DOBRODOŠLI

Mabel Katz – najava gostovanja kod Mišaka na sajmu Mystic

v

http://dnevno.hr/magazin/lifestyle/88684-sve-bolji-mystic-nastavlja-tradiciju-na-zg-velesajmu-ove-godine-glavne-teme-na-rubu-znanosti-i-konoplja.html

 

 

Svađa

vZašto se svađamo? Znate li se kvalitetno svađati? Što podrazumijeva (ne)kvalitetna svađa?

nekvalitetnoj svađi je uobičajeno da će se spustiti na emotivni nivo i da se sudionici neće baviti uzrokom već posljedicom i ujedno stvarati nove posljedice. Namjerno će se izvlačiti dodatne oponentove osobine iz prošlosti ili prošle situacije koje ga diskreditiraju. U takvim svađama prevladava “Ti uvijek… Ti nikad… A kada si ti… Isto si i prošli put kada…” Slijede uvrede i povišeni tonovi. Karatkteristika nekvalitetne svađe su dva odvojena monologa, u nekvalitetnoj svađi je dijalog rijetkost.

Spuštanje konflikta na emotivnu ravan iziskuje početno ulaganje energije od osobe koja napada, a za posljedicu ima izvlačenje velike količine energije iz osobe koja se brani. Galama je praktično ulaganje, efikasno privlači pozornost – a energija slijedi pozornost. Ljudi koji najglasnije galame, obično su jako prestrašeni. Kada napadač nadjača oponenta, osjeća nadmoć zbog preuzimanja dijela njegove energije, a svađa prestaje jer je oponent energetski preslab da bi nastavio. Uzrok se nije riješio i konflikt ostaje. Često je dodatno ojačan novim posljedicama i uvjerenjima nastalima na temelju emotivne boli. Uz to nose veliki rizik povlačenja odnosa u potpunu disfunkcionalnost.

Poticaj za nekvalitetno svađanje nalazimo u našim vlastitim uvjerenjima straha koja se hrane našom enegijom i da bismo zadržali vlastiti integritet, potrebna nam je tuđa energija. Osjećaj koji osoba može dobiti kada nadjača nekoga čini se slastan zalogaj u tom momentu, no na dugoročno vodi u malodušnost, tugu i stanje niskog energetskog nivoa (hranimo uvjerenje straha, a ne naš duhovni razvoj). Svaka interakcija je interakcija unutar nas samih. Ako nema konflikta u nama, neće ga biti ni izvan nas iz razloga što ga ništa u nama neće privuči u naše energetsko polje.

S druge strane, konstruktivna svađa ima elemente razumne konfrotacije mišljenja, ostaje u okvirima rasprave i zdravog dijaloga. Rasprava omogućuje analizu postupaka i suprotstavljene strane drži u okviru uzroka ili ih dovede do dubljih uzroka. Kada je jednom otkriven uzrok, dalje se radi na njegovom uklanjanju ili na sanaciji štete koju je uzrokovao. U kvalitetnoj svađi se oponenti ne vraćaju u prošlost, niti daju negativne prognoze budućnosti, podrazumijeva se ravnopravnost i nema povišenih tonova. Vrijeđanja nema jer se podrazumijeva da nam je stalo jednom do drugog i do riješavanja problema na koji smo naišli. Konstruktivna svađa je razmjena energije, ali i svojevrsno čišćenje, pa oponenti po završetku osjećaju da su odahnuli. Uvažavanje i poštovanje temelji su kvalitetne rasprave na obostrano zadovoljstvo. Nema osuđivanja, partner se eventualno nudi kao pomoć i podrška pri riješavanju problema unutar druge strane – ako je to uzrok.

No, iskreno… ne vidim razloga za svađu između dvoje ljudi koji se iskreno vole. Čini mi se da do svađe dolazi kada jedan od partnera nastoji sputati drugog ili mu nastoji nešto nametnuti. I jedno i drugo je zadiranje u bit osobe, pokušaj modeliranja prema našim očekivanjima. Govorimo li o ljubavi kada govorimo o uvjetovanju? Svaka osoba u našem životu je dar koji nam pomaže na putu. A svaki dar je blagoslov. No, kada se opiremo blagoslovima i kada ih ne tretiramo kako zaslužuju, blagoslovi se pretvaraju u prokletstva. Ništa strašno, jer u konačnici i ona ispune svoj zadatak, a mi dobijemo lekciju koju smo trebali. Samo što je dobijemo na puno teži način nego što smo trebali.

Koliko zapravo govorimo o sebi kada ograničavamo tuđu slobodu ili potičemo osobu na nešto protivno njenoj volji? Uvijek se radi o dijelu nas samih koji nismo osvjestili, a partnera želimo iskoristiti kao nadomjestak koji će upotpuniti prividnu prazninu u slagalici cjelovitosti naše autentičnosti. Svaki put kada se nađemo u konfliktu uputno je samom sebi postaviti pitanje: “Što je to u meni da proživljavam ovu sitauciju?”. Odgovor nikada neće biti vezan za drugu osobu, nego za nas same.

Kada skockamo sebe i budemo načisto sami sa sobom, jasnije će nam biti da su naši životi ispunjeni blagoslovima. A tko se želi svađati s blagoslovom?

– Petra Varšić

Dopuštenjem autorice prenijeto s http://carobna-suma.com/2013/06/14/svada/

Duhovnost

ll“Raditi na sebi u duhovnom smislu donosi jako puno težine koja se treba zbaciti sa leđa. Oslobađanje i buđenje razotkriva golemi teret i golemo smeće koje smo taložili. Nekada se čini da mu uopće nema kraja. Karma je dugačka priča. I sve čega se želite riješiti morat ćete prije ili kasnije pogledati pravo u oči i prerasti. Ako se plašite visine tada ćete visiti s ruba nebodera – i tako ćete rasti.

Jedina duhovnost je duhovnost u praksi, sve ostalo je koketiranje i prepisivanje.”

-Robert Marinković

2012-transformacijasvijesti o Hooponoponu

Intervju s Mabel Katz: Ho’oponopono – iskustvo duboke osobne promjene

MABEL 01Razgovor s Mabel Katz, autoricom knjige „Najlakši način razumijevanja Ho’oponopono tehnike“, učenicom Dr. Ihaleakala Hew Len-a koja održava seminare diljem svijeta i uspješno potiče druge na samopromjenu prilika je da saznamo više o tehnici, načinu njenog prakticiranja i iskustvima koje može pružiti.

# Zamolila bi vas da za početak kažete koliko dugo prakticirate Ho’oponopono i na koji način je ta tehnika ušla u vaš život?

O: Najprije, hvala na mogućnosti. Moj prvi Ho’ponopono seminar je bio 1997. godine i od tada prakticiram samo Ho’oponopono. Tražila sam neki lagani način. Nisam voljela dramu i patnju, rekla sam da mora postojati lakši način.

# Koliko je Ho’oponopono promijenio vas kao osobu i na koji način je utjecao na vaš život?

O: Potpuno sam druga osoba. Bila sam vrlo zatvorena osoba, jako posložena u kutije, ono život je… težak, teško je zaraditi novac, moraš teško raditi za novac, sreća je negdje izvan nas u materijalnim stvarima. Primijetila sam da što više gledam izvan sebe, unutar sebe postajem sve više nesretna. Zato što uvijek postoji veća kuća, može se zaraditi više novca ili kupiti noviji auto. To je priča koja nema kraja. Ono što me je otvorilo i promijenilo moj svijet bila je spoznaja da postoji Svemir, da postoji nešto što je spremno da nam pomogne kada mi zatražimo pomoć. Prije sam osjećala da sam sama, a to je zapravo bilo tužno i jako teško. Promijenilo me tako što sam naučila kako dobro brinuti o sebi, da stavim sebe na prvo mjesto, a shvatila sam da sam prije zapravo bila sebična. Kroz Ho’oponopono sam naučila da ako ja nisam dobro nitko nije dobro. Ali kada sam ja dobro i kada sam ja u miru, onda su svi oko mene dobro. Prije sam često ovisila o drugima i bila sam osoba koja je htjela mijenjati druge. Sve sam pokušavala uvjeriti da su oni u krivu, a ja u pravu. I znate što mi je to donijelo? Rak! I potpuno sam sigurna, da nisam otkrila Ho’oponopono, da bi već bila mrtva. Donijela sam sebi karcinom jer sam bila puna briga i jer sam bila jako uznemirena. Uvijek sam gledala izvan sebe. Kroz Ho’oponopono sam naučila da sam ja sama sebi guru, da sam 100 % odgovorna i sigurna. Po prvi put u životu bila sam potpuno slobodna kada sam otkrila da sam 100 % odgovorna. Tada sam shvatila da kada se ja promijenim, sve se mijenja. Ako sam ja nešto kreirala, ja to mogu i promijeniti. Prije toga je sve bilo frustrirajuće, čekanje da se svijet promijeni, pa ću onda nakon toga biti sretna.

# Koje je vaše najupečatljivije iskustvo zbog prakticiranja Ho’ponopono-a?

O: Imam ih mnogo! Ipak, smatram da je najvažnije iskustvo ono s mojom djecom. Nakon mog razvoda, moj bivši muž zatražio je da on ostane u kući s djecom. A to nije ono što je meni moja majka rekla da je u redu. I znala sam da ako ja odem, bit ću loša majka. Ali, prihvatila sam to! Jer sam već tada znala da Bog zna bolje. Bog nekada od nas traži da napravimo stvari koje percipiramo kao loše i mislimo da nisu u redu, a one su zapravo dobre za sve. Bila sam svjesna da moj bivši muž meni zapravo pomaže na taj način. Tako sam mogla napraviti nešto što inače nikada ne bih mogla. Djeca su mi tada imala 14 i 9 godina, sada imaju 29 i 24 godine i obojica su fantastične osobe. Nisu trebali psihijatre jer ih je majka ostavila. I tu se dogodilo upravo ono: ako sam ja u redu, svi oko mene će biti u redu. To nije: ja sam tu i žrtva sam, žrtvujem se, nego je to zapravo pokazati njima da imamo izbor u životu. Pokazati im da je važno brinuti o sebi i raditi ono što volimo u životu, jer tako oni znaju da isto tako imaju izbor u životu, da oni nisu žrtve jer djeca uče promatrajući odrasle, a ne slušanjem.

# U vašoj knjizi „Najlakši način razumijevanja tehnike Ho’oponopono“ jedna od početnih rečenica je: „Prema mom vlastitom iskustvu intelekt mora ponešto i razumjeti da bi bio voljan prepustiti se.“ Kako potaknuti Um da surađuje?

O: Dakle, moramo privoliti intelekt da surađuje jer intelekt je taj koji će odlučiti da li ćemo mi čistiti, prepustiti se i otpustiti ili ćemo uvijek biti u pravu.

MABEL 02

Photo by Siniša Brnad

Čišćenje počinje s intelektom jer intelekt odlučuje hoće li otpustiti ili ne. Um mora doći u točku kada je umoran, umoran od toga da mora biti u pravu. Um mora doći do toga da kaže: „Ja ću radije biti sretan nego u pravu. Predajem se!“ Podsjetimo se Alberta Einsteina. On je rekao “Ludost: raditi istu stvar iznova x puta i očekivati drukčije rezultate.” Mi smo zapravo svi ludi! Jer mi još uvijek mislimo! Ali mi s razmišljanjem zapravo ne rješavamo probleme. Razmišljanje je kreiralo probleme! Znate li što je naš najveći problem? To što mi ne znamo da ne znamo! Uopće me ne zanima koliko netko ima diploma. Ja imam dvije! I ja ne znam ništa! Einstein je rekao da je znanje zapravo ekspanzija našeg neznanja. Znate li zašto? Jer što imamo više znanja i obrazovanja, to smo udaljeniji od istine. Imamo samo još više buke u umu. I zato je to opasnost. Ja mislim da znam jer imam diplome. I zašto nešto tako jednostavno kao govorenje „hvala“ funkcionira? Jer kada ja govorim „hvala“ ja zapravo zaustavljam gluposti u mom Umu. Zaustavljam brbljanje! Zaustavljam priče koje pričam sama sebi. I objasnit ću vam znanstvenu stranu Ho’oponopono-a. Dr. Jill Bolte Teylor, neurokirurginja, imala je moždani udar u lijevoj moždanoj hemisferi. Potpuno je izgubila funkciju lijeve moždane hemisfere. Prošla je operaciju, imala je rehabilitaciju, ali je zadržala sjećanje na svoje iskustvo. Njezina knjiga „Moždani udar“ je fantastična. Što je ona rekla? Lijeva strana je komična jer stalno stvara neke priče. Čim nešto vidi, intelekt odmah napravi cijelu priču i mi dozvoljavamo da nam to vodi život. Ona je rekla da zapravo zaustavlja svoju lijevu moždanu hemisferu tako što kaže: „Hvala, ali ne hvala, ne zanima me!“. I zašto nešto tako jednostavno funkcionira? Jer ja zaustavljam sve priče! I sve te priče su zaista kao programi koji su učitani ili usađeni u nas, stvari koje se ponavljaju u našim životima. Nešto što nam je bilo puno puta rečeno na dramatičan način. Ali za to sam ja 100 % odgovorna jer imam slobodnu volju. Kada Um pravi odluku, tek onda može praviti izbore. I onda ja odlučujem što ću vjerovati, hoću li imati svoja mišljenja i predrasude. I za one od nas koji vjeruju, najviše od onoga što nam se događa dolazi iz prošlih života i nema nikakve veze s onim što se događa sada. To su samo sjećanja koja se ponavljaju. Oko 90 % naših problema dolazi od naših predaka, a mi sada kad smo ovdje kažemo: „To je njihova krivica!“. Ne, to nije on, to nisam ja, to su samo sjećanja i programi. A Ho’oponopono kaže samo reci „hvala“ i tako pritisni tipku „delete“. Prestani razgovarati s monitorom, tamo nema nikoga!

# Kada privolimo svoj Um da dozvoli otpuštanje nepotrebnih i naslijeđenih podataka, kako to izgleda u svakodnevnom životu?

O: Dakle, rekli smo da intelekt odabire. Kada se nešto dogodi, intelekt u sekundi treba odlučiti. Ako intelekt ne odluči otpustiti, a otpuštamo kada kažemo „hvala“ i promatramo situacije, ali se ne vezujemo se za njih, on još uvijek bira. Jer ako on svjesno ne odabere, on će svakako odabrati, ali će odabrati na osnovu sjećanja i programa koji su u nama. Tada zapravo spavamo! Tako smo potpuno nesvjesni! I onda kada mislimo da imamo kontrolu, mi zapravo nemamo nikakvu kontrolu nego su naši programi ti koji su preuzeli kontrolu. Intelekt to mora razumjeti i mora odlučiti da odabere drugačije. Ja ću odlučiti da otpustim. Odlučit ću da preuzmem odgovornost. Odlučit ću da budem u sadašnjosti, da ne dopustim svojim programima da me odvedu u budućnost ili prošlost. Odlučit ću da ne brinem. Ako budem u budućnosti, brinut ću. Umjesto toga, bit ću ovdje. Pitat ću za pomoć, dat ću dopuštenje toj pomoći da mi dođe jer imam slobodnu volju. Mi ništa ne moramo napraviti sami. To je ono što ja radim kada kažem „hvala“!

# Ho’oponopono u život onoga tko ga prakticira donosi iskustvo duboke osobne promjene i samim tim promjenu pogleda na svijet i život. Najčešće pitanje je kako početi, pa vas molim da još jednom kažete kako početi prakticirati ovu tehniku!

O: Prvo moramo uvjeriti svoj Um. Dakle, Um mora reći: „Dosta! Dosta mi je patnje, dosta mi je biti depresivan i vidjeti sebe kao žrtvu!“. Naravno, to je slobodna volja, jer uvijek možeš odabrati da patiš i dalje. Ali ti sada već želiš biti slobodan i sretan. Zapravo počinjemo polako i radimo najbolje što možemo i znamo. Svi imamo svoja sjećanja koja se vrte. I, da, ponekad zaboravimo čistiti! Nekada bude: „Ne! Ne! Ne! Želim biti u pravu!“. Znači, opet trebate odlučiti da li želite biti slobodni i sretni ili imati zadnju riječ. To dolazi putem svjesne odluke. Obično kažem ljudima: „Počnite s prakticiranjem i ako vam se svide rezultati, vi ćete nastaviti s prakticiranjem! A ako ne, ništa se neće dogoditi.“. Ali budite strpljivi sami sa sobom. Mi se moramo reprogramirati, a to se neće dogoditi preko noći. Razmišljanje je ovisnost. Reagiranje je ovisnost. A to se neće promijeniti samo zato jer smo shvatiti da smo 100 % odgovorni i da imamo slobodnu volju. Sve te ovisnosti imamo iz mnogo, mnogo prijašnjih života. Zapravo odlučujemo trenutak po trenutak i radimo ono najbolje što možemo. Ali trebamo dovesti sebe u sadašnji trenutak i promatrati sebe, podsjetiti se da to nismo mi, jer mi nismo naši problemi. Mi smo iznad naših problema. Morate biti spremni promatrati, ali ne se vezati, ne opirati se jer ono čemu se opiremo opstaje i raste. A kada našim problemima kažemo „hvala“ umjesto da im se opiremo, otpuštamo i naš problem nema više što raditi. Jer ti si taj koji se vezuje, za problem je uvijek potrebno dvoje! Čišćenje je kao paljenje svijetla. Ako sam odlučila upaliti svijetlo, umjesto da se opirem i razgovaram, da budem u pravu i pokušavam promijeniti druge ljude, ja sam u mogućnosti napraviti bolje izbore. I sigurna sam da ćete reći „Hvala!“ i da će vam se svidjeti.

# Što nam je još na raspolaganju kada želimo ubrzati čišćenje? Rekli ste na se na seminarima ide sve dublje i dublje, pa molim vas, dajte barem neke naznake…..

MABEL 03

Photo by Siniša Brnad

O: Reći ću vam što se događa na seminarima. Ljudi se vraćaju na seminare, a oni koji se vraćaju na seminare su oni koji su stvarno shvatili. Jer ako dođete na seminar znači da ste shvatili i da želite više od toga. Ho’oponopono nisu riječi, to nije ono što se čuje na seminaru. To izgleda tako, ali dobiva se korist od mog čišćenja. Dakle, želite biti sigurni da osoba koja drži seminar čisti i to čišćenje radi 24 sata dnevno, automatski, a to se ne postiže preko noći. Ja sam bila na seminarima oko 200 puta jer sam ja htjela više od toga. Dakle, za vrijeme seminara događa se puno čišćenja, a to često ne možemo svjesno percipirati. Radi vaše spremnosti da dođete, radi vaše spremnosti da platite, da se pojavite, dobit ćete blagoslove odozgo, ne od mene. Svemir nas uvijek promatra i uvijek nam se vrati ako smo nešto uložili, tamo gdje smo nešto dali. Dakle, prostor u kojem se održava seminar, soba je spremna prihvatiti to čišćenje, prostor nam pomaže da odradimo to čišćenje, naši preci dolaze, mole da shvatimo ovaj put jer sve što se briše iz nas, briše se iz naše obitelji, naših rođaka i naših predaka. Bit će vrlo visoka energija u prostoru. Svaki put kada se pojavite imate koristi od seminara. I dobit ćete upravo ono što je dobro za vas i ono što vam je potrebno. Svaki put kada ja slušam te informacije, zapravo idem na neki drugi nivo. Na seminarima sam bila 200 puta i svaki put bi me moj učitelj Ihaleakala pitao: „Što si dobila ovaj put? Što si naučila danas?“ Uvijek nešto dobijete! Istu informaciju razumijete na drugi način, čujete stvari koje prije niste čuli i imate koristi zbog ljudi koji su uz vas došli na seminar. Iskustvo je različito ovisno o tome tko je došao na seminar, ali uvijek je savršeno. Onaj tko je došao je savršen, onaj tko nije došao je savršen…… Svaki put kada slušam seminar, imam više za čistiti. Vrlo se lako vratiti lošim navikama. S jedne strane, želite slušati te informacije ponovo i ponovo jer se želite reprogramirati. Naše Unutrašnje dijete je zapravo naša podsvijest, a to je dio za koji mi želimo da čuje ove informacije jer ono može raditi čišćenje 24 sata dnevno za nas. Automatski, kao što dišemo! Zato na seminarima kažem ljudima da slobodno mogu zaspati, na taj način će si napraviti uslugu. Ne želiš da ti Um cijelo vrijeme priča dok ti slušaš, ali želiš da tvoja podsvijest koja nikada ne spava, sluša. Dakle, za vrijeme seminara učimo podsvijest kako da radi s našim Unutrašnjim djetetom i naučimo mnogo različitih načina kako prakticirati Ho’oponopono. Imamo puno, puno alata za sve situacije. Neki ljudi nikada neće reći „hvala“ i „volim te“ osim ako baš ne osjećaju zahvalnost. Funkcionira na bilo koji način, čak i ako ne osjećamo. Funkcionira i ako nisi sretan, uvijek funkcionira. Ali ima još drugih alata koje možemo ponavljati mentalno: to su alati koje možemo koristiti fizički, postoje alati koji stvarno čiste za nas 24 sata dnevno i oni će čistiti za nas kada mi zaboravimo čistiti. Nama treba sva pomoć koju možemo dobiti jer imamo puno toga za očistiti. Ali može biti lagano i za vrijeme tog mog puta, čišćenja, ja se mogu i zabavljati. Ne moram patiti i biti ozbiljna. Odgovornost nije krivnja, a to je vrlo važno! Ljudi nekada kažu: „Molim? Ja odgovoran?“. Odgovornost zato što se moji programi odvijaju, to mene ne čini lošom ili krivom osobom.

# Da li je broj ponavljanja riječi „hvala ti“ i „volim te“ razmjeran broju očišćenih podataka? Ako smo brzi u ponavljanju da li to pridonosi čišćenju?

O: Svi mi imamo svoj osobni ritam i to će za svakoga biti drugačije. Ritam koji vi odaberete činit će da se vi osjećate dobro. Hvala, hvala, hvala, hvala će ići brzo kada ste recimo ljuti. Neki će to činiti sporije, ali funkcionira. Ono što trebate znati da svaki „hvala“ koji ste rekli može očistiti tisuće programa i sjećanja. Mi nismo ti koji odlučuju što će se i koliko očistiti. U životu imamo stvari koje su teže nego druge. Možda postoje situacije za koje je lako reći „hvala“ jer niste vezani, ne zabrinjavaju vas. Ali zato što ste rekli „hvala“ umjesto da ste ponavljali programe i razmišljali, možda, ja ne znam, otići će tisuće programa. A kada imate neki problem koji vam je stvarno težak, ali ste spremni reći „hvala“ to će možda izbrisati milijun informacija jer ste bili spremni reći „hvala“ i otpustiti. Dakle, opet, prema onome što smo mi spremni dati, prema našim naporima, mi zapravo čistimo. Ovo je moje mišljenje, možda to nije tako. Kada me pitate, ja samo odgovaram, ne razmišljam o onome što ću govoriti, učim tako što mi vi postavljate pitanja. Ali uvijek mora postajati veza između nas i onoga što mi dajemo i ulažemo. Ispričat ću vam priču, ako volite priče. I to je osobno. Kad sam srela svog učitelja i počela prakticirati Ho’oponopono pojavila mi se kandidijaza. I doktori u to vrijeme nisu znali kako to tretirati. I tada sam mogla reći: „Ovo ne funkcionira! Radiš Ho’oponopono, sa učiteljem si, kako si se mogla razboljeti?“. Ali ja sam bila spremna nastaviti čistiti. Sve je blagoslov čak i kada ne izgleda tako. Naučila sam da stvari dolaze s razlogom i da je sve savršeno. Nikada nisam pitala zašto ja! Samo sam nastavila čistiti. Jednog dana moj učitelj je meditirao i rekao mi da zna zašto sam dobila kandidijazu, ali ono što je stvarno dolazilo k meni je bio karcinom. Radi moje spremnosti da čistim, došlo je kao kandidijaza. Hvala Bogu, otišla je, ali mi znamo što bi se dogodilo da sam imala karcinom. Dakle, uvijek kažite „hvala“, uvijek postoji blagoslov iza „hvala“! Čišćenje funkcionira! Uvijek! Svi moramo proći kroz neke stvari, problemi će nastaviti dolaziti, ali nikada nećete znati što vam je dolazilo, a vi ste to izbjegli jer ste bili spremni čistiti. I to vam također govori da možemo obrisati stvari prije nego se pojave. Mi ćemo tijekom života možda biti stavljeni u teške situacije ili suočeni s teškim ljudima, jer nam takve situacije daju mogućnost da učimo, da ponavljamo, da ispravljamo. Ali na putu kojim idem, neću se morati ponovo i ponovo suočavati s istim stvarima. Otvarat će mi se neka nova vrata koja mi se inače nikada ne bi otvorila. Pokušajte zamisliti, to je spasilo moj život! Kada mi je učitelj rekao ono što je osvijestio u meditaciji, nisam se iznenadila. Samo mi je potvrdio ono što sam osjećala. Nisam znala o kojem dijelu tijela se radi, ali sam predosjećala da bi to mogao biti karcinom. Dakle, to je razlika između onoga prije otpuštanja i poslije otpuštanja. Kad ne otpuštam i želim biti u pravu, ubijam sebe. To čini razliku, to je izbor između života i smrti! Trenutak po trenutak.

# Kako znati da naše čišćenje daje rezultate? Kako znati da smo u stanju Inspiracije, da smo u Nuli? Da li je Nulto stanje sinonim za prosvjetljenje?

O: Nikada ne znamo! Zato treba stalno, stalno čistiti, trenutak po trenutak. Jako dugo za mene je bio pokazatelj da li sam nešto učinila iz Inspiracije to što bi pogledala unazad. I ponekad ne mogu vjerovati što mi se događa u životu. Dok čistiš osjećaš kao da si u nekakvom toku. I sve dok radiš čišćenje ne razmišljaš o tome da li te vodi inspiracija ili sjećanja, samo nastavljaš čistiti. Ja se danas vodim onime što osjećam da je dobro, a ne onim što mislim da je dobro. Kad ja kažem ovo je dobro, ovo je loše ili ovo je ispravno, ovo je pogrešno, to su priče. Ali ako osjećam da je nešto dobro, pa čak i ako sam naučena da to nije nešto dobro, slušam svoj osjećaj. Radim i reagiram bez razmišljanja. Jednostavno živim ono što osjećam čak i kada mi intelekt kaže da to nije tako. Osho kaže ako vidite zmiju, da li razmišljate ili odskočite? Naravno, svi skočimo! Ali u životu mi razmišljamo. Kako ću skočiti? Da li ću krenuti s desnom nogom ili s lijevom? Za to vrijeme razmišljanja, zmija bi vas već ugrizla. U Americi postoji izreka: „Mrtav, ali u pravu!“.

# Uz prakticiranje Ho’oponopono-a se često vežu čuda. Kakve manifestacije na fizičkom planu se mogu dogoditi kada otpuštamo podatke koji nas uvjetuju? U slučajevima nasljedne ili kronične bolesti, da li je moguće manifestirati promjenu na fizičkom tijelu? Da li imate takva iskustva?

O: Mnogi ljudi kažu: „U mojoj obitelji ima dijabetesa, ja ću dobiti dijabetes!“. Tko kaže? Dakle, nasljedne bolesti se mogu izbrisati prije nego što se manifestiraju. Čak i ako se pojave, možete biti u miru, možete biti prisutni, ali se ne vezivati. Tu se ne radi o psihičkoj razini, to su opet programi zbog kojih se pojavljuju neke bolesti. Ja ne kažem da se ne ide kod liječnika, ne kažem da se ne ide na operacije. Ono što kažem je da uvijek treba čistiti. Jer tada dopuštam Bogu da mi pošalje Inspiraciju za pravog liječnika, za pravi tretman, za pravu operaciju. Ono što mi ljudi kažu je da trebaju manje inzulina kod dijabetesa, osjećaju se dobro iako i dalje trebaju liječničku pomoć. Ono što je osnova Ho’oponopono-a je kako da ja budem u miru i sretan bez obzira što se događa oko mene. Imali smo slučajeve da bolesni ljudi odu kod liječnika i on ih pita: „Kako ti hodaš? Po ovim dijagnozama ti ne bi trebao hodati i trebao bi imati strašno velike bolove!“. Neki ljudi kažu da su otišle neke teške bolesti. Ali to ne mogu obećati. Ja ne znam da li je u redu da nečija bolest nestane. Ima slučajeva da je nekome dano tri mjeseca, ali on živi već šest godina. Isto tako ima ljudi koji su prošli kemoterapiju, a nisu izgubili kosu. Dakle, ja ne znam što je dobro za mene, niti mogu znati što je dobro za druge. I, naravno, to funkcionira ako radite! Nije stvar u tome da mi znamo nešto, već da mi prakticiramo tehniku. Tako s vremenom dolazite do toga da Ho’oponopono želite prakticirati još više, ali jako se lako vratiti lošim navikama. To je kao da razvijate jedan novi mišić u svom mozgu.

# Svjedoci smo povećanog interesa za proricanja, poplave raznih novih tehnika koje obećavaju sreću i ostvarenje u životu. Zanimalo bi me što mislite o tome?

O: Kada prakticiramo Ho’oponopono mi otpuštamo programe i tražimo pomoć. Tražimo vodiče i tada se za ništa ne trebate brinuti. Bit ćete uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme s pravim ljudima. Prije svega, nemojte brinuti! Ono što dolazi je bolje od onoga što jeste. Ovo je vrlo uzbudljivo vrijeme. I stvarno ono što dolazi je puno bolje. Ali kao što se kaže, da bi vidio svijetlo, moraš proći kroz tunel. Jako puno stvari će se dogoditi. Za neke će to biti zastrašujuće, loše i teško, no to nas ne treba ometati. Moraš nastaviti dalje, moraš biti u trenutku i nastaviti čišćenje. Nije dobro popuštati strahovima, i opet dok god čistiš ne moraš se bojati. Ali ako ne otpustiš, bit će teško. Tada ćeš ići protiv struje. I već sada osjećamo da ono što ide protiv struje neće opstati. Ono što je vrijedilo do sada, više ne vrijedi i neće vrijediti. Vrijeme je da otvorimo svoj Um, da budemo fleksibilni, da ponovo budemo djeca, da vjerujemo i da idemo niz struju. Bez briga! Jer opet će biti Raj! A da bi živio u Raju moraš biti svjestan. Nećeš moći spavati više! Inače, ono što nas čeka su dobre promjene, ali puno ljudi se neće htjeti prilagoditi. A takvima neće biti jednostavno. Slobodan izbor!

# U nekoliko navrata ste rekli da se Ho’oponopono promijenio i pojednostavio od trenutka kada ste ga upoznali i počeli prakticirati. I Morrnah Simeona je taj proces opraštanja, pokajanja i preobražaja modernizirala. U posljednje vrijeme smo svjedoci brojnih priča o promjeni stanja svijesti čovječanstva. Pojavljuju se objave o prestanku dosadašnjeg načina života, bilo kroz kataklizme ili kao poziv na promjene i buđenje. Jednostavno ne mogu izbjeći pitanje, postoji li u tome neki razlog zbog kojeg Ho’oponopono postaje jednostavniji? Ili se radi o nečem drugom?

O: Sada vrijeme protječe brže pa morate koristiti brže alate. Zato je to postalo lakše. Zato je Morrnah to napravila. Više nije bilo moguće da cijela obitelj dolazi u isto vrijeme na isto mjesto. S vremenom je moj učitelj, Ihaleakala, učinio proces otpuštanja još jednostavnijim. I svi ti jednostavni alati dolaze k njemu kada on podučava, kada radi prezentacije, kada je u šetnji, kada je pod tušem, tako Inspiracija dolazi. Sve je povezano. I ubrzano. To je problem s religijama. One još uvijek govore ono što je vrijedilo prije nekoliko tisuća godina, kao da se ništa nije promijenilo.

# Jednostavno je zaključiti da ukoliko što više ljudi prakticira Ho’oponopono briše se više podataka. Da li je potrebno da u to stanje svijesti dođu svi ili je potreban određen broj ljudi koji je u Nultom stanju, poputMaharishi-jevog efekta!

O: Zapravo potrebna je samo jedna osoba! Kada ja upalim svijetlo, osvijetlit će se cijela prostorija. Mi ne potičemo grupe Ho’oponopono-a u smislu da se što više ljudi nalazi i da imaju zajedničko čišćenje. Ja moram preuzeti 100 % odgovornosti, ja to moram napraviti! I to moram raditi cijelo vrijeme. Ali netko kaže: „Ja ću to raditi s grupom u četvrtak navečer!“. To treba raditi cijelo vrijeme!

# Da li postoje još neki preduvjeti osim osobnog mira u što većem broju ljudi da se promjene i poboljšaju trenutne prilike na svijetu?

O: Unutrašnji mir je svjetski mir! Mi kažemo kada rat prestane, onda ćemo mi biti u miru. Ne, obratno je. Kada svatko od nas bude u miru, rat će prestati!

– Vesna Cirak Čubrić

– Photo by Siniša Brnad

Ljubomora

fSimpatizirati možemo veliki broj ljudi. Prepoznajemo sličnu frekvenciju i znamo da nam netko bolje odgovara nego netko drugi. Kada se desi intenzivnije prepoznavanje segmenata nas samih u drugoj osobi, mi ćemo se zaljubiti. Često se cijeli proces odvija na podsvjesnom nivou i u osobi prepoznajemo segmente nas samih koje još nismo osvijestili. Ulazak osobe u koju ćemo se zaljubiti u naše energetsko polje je s razlogom da u nama pokrene daljnji duhovni razvoj. Međutim, dešava se da smo fokusirani na segmente te druge osobe, umjesto da osvještavamo vlastite – da ne bismo tumarali našom vlastitom nutrinom, posegnut ćemo za segmentima u drugoj osobi i proživljavati ih kao vlastitu autentičnost. Svaki put kada nastojimo kroz druge nadomjestiti ono što nam nedostaje skloni smo usvajati štetna uvjerenja. Jedno od njih, koje se učestalo javlja u odnosima je uvjerenje manifestirano kao ljubomora.

S ovim uvjerenjem smo često toliko poistovjećeni da ga neki ljudi smatraju važnim indikatorom odanosti i skloni su sumnjati u iskrenost ljubavi ako osoba ne pokazuje barem malo ljubomore. Međutim, po etimologiji, riječ ljubomora je sastavljena od imenice ljubav i glagola moriti i isto tako predstavlja pojam koji muči ili ubija ljubav.

Ljubomora označava svojatanje partnera, želju da je uvijek dostupan i da je pod kontrolom, te da mu predstavljamo prioritet, što često dovodi do zatomljavanja partnerovih želja, odustajanje od onoga što mu pričinjava zadovoljstvo i u konačnici do stagnacije u njegovom osobnom rastu. Važna komponenta je strah da će nas partner napustiti, pa da bi to spriječili, tražimo znakove koji bi mogli ukazati na nevjeru i često ćemo zbog toga povrijediti privatnost partnera ili je ukinuti u potpunosti.

Osoba koja je prvotno bila objekt ljubavi postaje sjena onoga što je bila kada se je pokušava pretvoriti u sliku koju imamo u glavi i koja označava našeg idealnog partnera. Obično u tu iluzornu sliku nabijemo sve ono što nam nedostaje i od partnera ni krivog, ni dužnog tražimo da se modelira i prilagodi okviru slike koju smo stvorili da nam bude nadomjestak. Radi se o vrijeđanju ljudskog dostojanstva, o ne prihvaćanju osobe takve kakva jeste i o sebičnom nastojanju da ugodimo sebi. Prvenstveno se radi o strahu da bez dotične osobe nikada nećemo upotpuniti sebe – jer ona i dalje ukazuje na segmente nas samih koje nismo osvijestili. Vibracija straha je opozit vibraciji ljubavi i nemoguće je biti u obje vibracije istovremeno.

Iako govorimo o ljubavi, postojanje ljubomore implicira da do te faze ipak još nismo stigli. Da bismo stigli, potrebno je prihvatiti osobu koju volimo u cijelosti. I dati joj slobodu da izrazi sebe na načine koji njoj odgovaraju, diviti se njenoj ljepoti koja se prelijeva van okvira naše iluzorne slike. Dati joj slobodu, jer ljubav podrazumijeva slobodu. U tom stanju nam i odlazak te osobe od nas može pričinjavati zadovoljstvo i možemo se veseliti ako je pronašla situaciju ili osobu koja joj odgovara više od nas samih jer smo svjesni da je to dobro za njen osobni razvoj i najbolji način da izrazi samu sebe.

Preduvjet da bismo “druge voljeli kao same sebe” je da zavolimo sebe, odnosno da osvijestimo segmente sebe i prihvatimo ih. Tek ćemo tada moći prihvatiti i druge, bez frustracije koju nam pričinjava traženje segmenata sebe u drugim ljudima. Prihvaćanje vlastite autentičnosti vodi u svijest o potpunosti sebstva i tada nam se dešava ljubav. Ne kao pojava koju tražimo od drugih, već kao izričaj našeg pravog bića. Ljubav od drugih na koju ćemo naići samo će zrcaliti ljubav koja se prelijeva iz nas samih.

Ujedno, kroz taj proces će doći do čišćenja uvjerenja koje se manifestira kao ljubomora i odnos bi mogao puknuti. A to je dobro. S ljudima nas može vezati uvjerenje ili ljubav ili oboje. Ako nas je uz uvjerenja povezivala i ljubav, veza će opstati i imamo nešto vrijedno, a ako su nas povezivala samo uvjerenja, doći će do rastanka. A i to je dobro, jer označava korak na stepenicu više. Da bi u život pustili ono što nam je potrebno, prvo trebamo otpustiti ono nepotrebno.

Napisala: Petra Varšić

 

Preuzeto s : http://carobna-suma.com/2013/04/23/ljubomora/