Za drugog supružnika je kotizacija kao za ponavljače, obavezan kontakt e-mailom i zasebna prijavnica.
Navedene cene vrede za uplatu do dve sedmice pre seminara.
*U slučaju promene odnosa dolar-evro, zadržavamo pravo izmene cena.
Za drugog supružnika je kotizacija kao za ponavljače, obavezan kontakt e-mailom i zasebna prijavnica.
Navedene cijene vrijede za uplatu do 31.08.2017.
Nakon 31.08. kotizacija za nove je 265€, a ponavljače 180€.
*U slučaju promjene odnosa dolar-euro, zadržavamo pravo izmjene cijena.

Pametujem ja mojoj dragoj: osvesti šta je to o čemu si mislila u trenutku kada si se povredila… Molim te, promisli, seti se dok ti Univerzum ne pošalje još mnogo teže “upozorenje”… Uči na lakši način…
Pametujem ja mojoj svastici: šta je to u tebi da stalno privlačiš iste modele i situacije samo svaki put u jačem intenzitetu…
Pametujem ja prijateljici: pusti da ti Univerzum da ono što je najbolje za tebe prihvatanjem svega što ti se događa sa verom da je to za tvoje najveće dobro…
Pametujem ja njima i shvatim ko iz vedra neba: nema nikoga tamo napolju…sve sam to ja!!! Šta je to u meni da privlačim sva ta iskustva koja se manifestuju u njima!!! Ja sam taj koji treba da čisti, a to što se svima njima događa uopšte i nije predmet razmišljanja. To su samo podsetnici za mene da sve to i dalje postoji u meni i da je potrebno da čistim!!! Hvala, hvala, hvala!!!
-Danilo Ilić

Pronašao sam svoju mantru, svoj način kako da budem u miru bez obzira na to šta mi se u životu događa, i koliko mi se nešto dopada ili ne dopada. Znam da je sve za moje najveće dobro a Dirigent odozgo bolji pogled na svet ima od mene i zato mu verujem i prepuštam se…
Život kao takav se i sastoji iz povremenih izlazaka iz svoje zone konfora, a onda perioda usaglašavanja sa novim iskustvima, pa onda ponovo izlazak iz zone konfora pa opet period usaglašavanja i tako stalno. Možemo se lažno uljuljkivati u svoju “bezbednu zonu” i onda će nam s događati neprijatnosti koje će nas terati da se sa novim situacijama usaglasimo…
Ja sam više za varijantu da učinim svoj korak izvan zone konfora ka nečemu ka čemu stremim i želim da ostvarim, nego da mi život sam stvara “šuteve u dupe” koji me iz moje zone konfora svakako izbacuju… Čini mi se da je to svesno življenje, ili bar pokušaji ka svesnom življenju. To su koraci koje ja preuzimam… Moja mantra i način života je uz Ho’o ponopono, a meditiram stalno izgovarajući hvala, hvala, hvala!!!
Ove godine, na Ho seminare dolazim sa željom da napravimo ho turneju mi sa prostora bivše Juge… Želim da turneja počne u Zagrebu, na dan Uvodnog predavanja (pretpostavljam četvrtak, 02.11.2017), da budemo zajedno sve do dana posle beogradskog seminara, ( 13. ili 14.11.2017), a vreme koje nismo na seminaru možemo zajedno osmišljavati, imamo dovoljno vremena…
Ima li zainteresovanih?
-Danilo Ilić
Prestanite brinuti uz najjednostavniju tehnniku na svijetu i postanite sretni i ispunjeni
Spadate li među osobe koje imaju probleme, stres vam je svakodnevni pratilac, brinete o financijskoj situaciji, osjećate neke zdravstvene probleme, nikako da nađete sreću u ljubavi? Postoji tehnika koja će vam pomoći riješiti se svih tih briga i problema –ho’oponopono.
Ho’oponopono je drevna havajska tehnika rješavanja problema i to preuzimanjem potpune odgovornosti za apsolutno sve što nam se događa i čišćenjem toksičnih programa u vlastitoj podsvijesti. Koristi se u različite svrhe, ponajviše za izliječenje i rješavanje konflikata. Tri osnovna pravila su preuzmi 100% odgovornosti za sve, čisti i otpuštaj inema očekivanja. Ho’oponopono je proces oslobađanja od štetnih energija u podsvijesti kroz opraštanje, pokajanje i preobražaj. To sve možete postići korištenjem četiri misli:“Žao mi je”, “Oprosti mi” , “Volim te”, “Hvala ti”. Tehnika je jako učinkovita i kad je radite po pravilima, rezultati vrlo brzo dolaze, a jedna od prvih stvari koje primjetite jest da prestanete brinuti.
Ho’oponopono se prakticira u Hrvatskoj oko 5 godina. Grupa je krenula od jedne osobe, a sada ima oko 13000 članova. Uskoro u Hrvatskoj i Srbiji gostuje svjetski poznata učiteljica ho’oponoponoa, Mabel Katz, a mi smo razgovarali s njom o ovoj jednostavnoj tehnici koja vodi prema sreći i ispunjenju.
„Moj duhovni put započeo je prije 20 godina kad sam shvatila da sam tražila sreću na krivim mjestima. Bila sam stalno usredotočena na materijalne stvari i mislila sam da će me one usrećiti. Moj najstariji sin je počeo pričati samnom onako kako sam ja pričala s njim – nervozno, uznemireno, ljuto, i to me probudilo. Tada sam odlučila početi svoju potragu. Probala sam razne stvari, metode, tehnike, no naišla sam na mnogo drame. Morao je postojati jednostavniji način. Tako sam našla ho’oponopono“, opisuje Mabel Katz.
Kako je ho’oponopono utjecao na vaš život?
“Mislim da ne bih bila živa da nisam počela raditi ho’oponopono. Jer ono što radimo sebi brigama, pokušavanjem mijenjanja ljudi oko nas, željom da budemo stalno u pravu nije dobro za nas i naše zdravlje. Pomoću ho’oponopona sam naučila reći „Ne znam“. Shvatila sam da ništa ne znam, pa je lakše. Ponovno se pretvaraš u dijete. Otpustiš, vjeruješ i promatraš. Još uvijek poduzimamo neke radnje (ne znači da više ništa ne morate raditi), ali vodi vas inspiracija, a to je drugačije.”
Što je ho’oponopono?
“Ho’oponopono je drevna tehnika rješavanja problema. Ho’oponopono kaže da su svi problemi, bez obzira kakvi su, samo sjećanja koja se ponovo odigravaju, poput CD-a koji se vrti. Ho’oponopono vam pomaže zaustaviti CD. Kad zaustavimo CD player, Bog ili Svemir ili Isus ili netko drugi, dođe i može maknuti CD jer smo mu dali dozvolu. Ho’oponopono vam pomaže „zaustaviti CD“ kako biste primili pomoć, i da to ne trebate raditi sami i da vam pokaže da se CD može obrisati. Kad se oslobodi prostor na CD-u, tada tek možete snimiti nešto novo.
Ho’oponopono mogu prakticirati svi. Djeci je čak i jednostavnije nego nama. Njima samo kažete da trebaju reći „Hvala“ i oni to čine bez problema.”
Koliko vremena treba da se savlada ova tehnika?
“Neki je nauče preko interneta ili knjiga, drugi već nakon jednog seminara. Meni je trebalo oko 200 seminara da shvatim kako to djejuje. Ljudi mogu shvatiti ideju, ali ne možete reći da vam treba jer se radi o reprogramiranju. Moram opet i iznova čuti ovu informaciju jer mogu nešto novo otkriti, čuti. Tehnika je vrlo jednostavna, ali nije lako je stalno raditi, čak ni nakon ovoliko godina koliko se ja time bavim.”
Koji su osnovni alati ho’oponopona?
“Ho’oponopono se sastoji od misli koje smo naveli. “Žao mi je. Molim te oprosti mi za sve ono što se nalazi u meni što je stvorilo ovu sitaciju.” Tako preuzimamo 100%-tnu odgovornost, ali bez osjećaja krivnje. Znači nismo krivi, odgovorni smo za CD koji sviramo. Nemojte poistovjećivati odgovornost i krivnju. U ho’oponoponu prihvaćamo posljedice – sve što primamo u životu je posljedica nečeg što se dogodilo prije. Ako mi se nešto pojavi u životu, trebam to očistiti. Znači ako vi imate problem, kažem „Žao mi je zbog onog što je u meni zbog čega ona ima problem“, preuzimam odgovornost. No ne moram svaki put govoriti „Žao mi je, preuzimam odgovornost za ono što se dogodilo, oprosti mi“, već mogu samo reći „Hvala!“. I kad nešto radim ,a umorna sam, umjesto da mi glasić u glavi govori da bih mogla otići u sobu prileći, cijelo vrijeme ponavljam „Hvala, hvala, hvala…“. Na taj način mogu biti prisutna, a ono što radim dolazi iz inspiracije. U osnovi umjesto da govorim „Žao mi je“, „Oprosti mi“, „Hvala ti“ i „Volim te“, te četiri misli koje su došle Joe Vitaleu putem inspiracije, skraćujemo ih samo u „Hvala“ ili „Volim te“, funkcionira sve što vam omogućuje da otpustite, da se vratite u sadašnji trenutak i shvatite da je sve što privlačite u svoj život savršeno jer vam je to prilika da otpustite problem, „zaustavite CD“. Mijenjate svoj život iz trenutka u trenutak – svaki put kad kažete „Hvala“ ili „Volim te“ vaš se život mijenja jer sve je posljedica odluka koje donosite, vaših izbora, odlučite li šutjeti o nečem ili raspravljati.”
Možemo li ozdraviti svijet ho’oponoponom?
“Vjerujem da ne samo da ga možemo ozdraviti, već možemo donijeti mir cijeloj Zemlji. Kad radite ho’oponopono uistinu slušate drugu osobu. U suprotnom nismo prisutni u cijelosti u razgovoru, želimo biti u pravu, želimo da naša riječ bude zadnja. Kad bismo uistinu slušali jedno drugo, shvatili bi da govorimo o istoj stvari, samo je nazivamo drugačije, ali svi zapravo tražimo isto. Ovdje smo da bismo očistili i sjećanja naših predaka i rođaka. Sve to možemo očistiit.
Stalno se spominje kriza – možemo li i nju riješiti?
“Kažu da je najtamniji dio noći upravo pred svitanje. Najbolje tek dolazi. Mi se moramo suočiti s mrakom, s onim što se događa. To moramo proći kako bismo vidjeli svjetlost, a bolje je da to otpustimo nego da se sukobljavamo kako bismo prije vidjeli svjetlost.“
Jesen je vrijeme čišćenja, a ho’oponopono je oblik čišćenja iznutra.
“Tako je – to je unutarnje čišćenje uz koje vam se sve izvana mijenja. Na taj način možete popraviti sve u životu, uključujući zdravlje, posao, ljubav… Zdravlje je također sjećanje. Možda od vaših predaka. Kad kažete u mojoj obitelji svi imaju dijabetes. Vi to možete zaustaviti, možete „obrisati taj CD“, a možda ćete ga čak zaustaviti i za sljedeću generaciju. Obećajemo da možete biti smireni, čak i ako već imate dijabetes. Možda će vam trebati manje inzulina, moći ćete voditi normalniji život. Bit ćete smireni, bez obzira što se događa. Ne možemo vam obećati da će dijabetes nestati. Vi morate otpustiti i dati dozvolu vašem dijelu koje zna što je ispravno za vas. I dalje vas može boljeti, i dalje možete biti bolesni, ali bit ćete mirni. A kad ste smireni, to je kao da ste pritisnuli „STOP“ na CD playeru tako da vam inspiracija uđe u život i da ne morate o ničemu brinuti. Uz ho’oponopono postanete fleksibilniji, otvarate um i shvaćate da ništa ne znate.
Najvažniji dio koji se događa na seminaru je čišćenje. Shvatila sam ne tako davno da zapravo ne dolazim podučavati ho’oponopono. Dolazim čistiti i svatko tko dođe na seminar osjeća koristi od mojeg čišćenja, a ne od podučavanja. Svakome ostane nešto drugo nakon seminara, ali najviše koristi imaju od čišćenja.”
Kako ho’oponopono djeluje na odnose u našem životu?
“Neke veze se raspadnu nakon ho’oponopono jer je za tu osobu najbolje da se ta veza raspadne. Ako je za nas najbolje da se mi rastanemo, mi ćemo se rastati. Neke su se veze popravile. Dešava se ono što je najbolje za nas. To se na odnosima vrlo brzo očituje. Ho’oponopono je kako biti na pravom mjestu u pravo vrijeme s pravim ljudima. Ali da bi se to dogodilo moraš počistiti smeće koje si gomilao u svom životu. Događaju vam se stvari koje nam se ne čine najljepše u tom trenutku, na kraju vidite da je to dio procesa čišćenja da biste stigli tamo gdje će se otvoriti put za nešto dobro za vas. Sve ono što se događa, dobro ili loše, kažem „hvala“. Kad počneš dobivati dokaze, stvarno znaš da je to tako. Smiren si i znaš da je ovo najbolje za tebe”, kaže Karmen Jerković, Ho’oponopono Hrvatska.
“Osjećam da nema muškarca na svijetu koji bi nas usrećio. Ne postoji, još nije stvoren takav. Jedna od stvari koju me naučio ho’oponopono je da možemo biti sami i biti sretni i mirni. Mislim da je to vrlo bitno prije nego li započnemo vezu, da znamo da nam nije potrebna veza kako bismo bili sretni, ali je želimo. Da želimo partnera koji će biti uz nas u životu, ali isto tako da znamo da je savršena veza ona koja će vam dati priliku da očistite, da preuzmete odgovornost i kažete “Žao mi je, oprosti mi molim te za ono što je u meni”. Nije bit da nađemo savršenu vezu sa savršenim muškarcem. Vrlo je važno da mi žene naučimo biti same i shvatimo da nam nije potreban muškarac – da, želimo muškarca u životu, ali on nam nije nužan u životu, ne treba nam kako bismo bile kompletne.
Ho’oponopono vas može navesti da prekinute vezu s pogrešnom osobom, ali nema potrebe za patnjom. No, također vas može navesti da popravite vezu. Ho’oponopono će vam pomoći da budete smireni u vezi, ali i ako prolazite kroz razvod, pa i ako ste sami. To je ljepota ho’oponopona – jer se radi o vama i znanje da ne trebate ništa izvan sebe. Ne možete naći sreću izvan sebe. Nećete je naći u novoj kući, u novcu, na poslu, pa čak ni u vezi – nikad je nećete naći izvan sebe. Ho’oponopono vam pomaže da otkrijete tko ste zapravo i da vam dovede savršene osobe i stvari u život”, objašnjava Mabel.
Mabel Katz koja će držati seminar 03.-04.11.2018. u hotelu Antunović i 10.-11.11. u Beogradu. Svi koji žele prisustvovati seminaru javite se Karmen Jerković na
e-mail: centar.izvrsnosti@gmail.com

Dr. Hew Len kaže da, iako je on u toj struci koja je zapravo i izmislila taj termin “ego”, on ga nikada nije vidio. To je zato što je ego zapravo sjećanje, to su podaci i programi, nije identitet. Ego nikako ne može biti “Ja”. To je opis cijele stvarnosti i kompletna osobna povijest zbijena u tzv. osobnost. On će se urušiti kad se uruši jedna od tih komponenti ili sve, a “Ja” je ono što preostane.
To je zapravo vječna petlja iz koje se ne možemo izvući. Jedino ako mu ne dopustimo da se pita ili ga ignoriramo. Intelekt ne može nikada to razumjeti jer je za njega preapstraktno. On ode na seminar i kaže: “Aha, tako se znači otpušta!” I onda se vrati doma, u okruženje iz kojeg, i u kojem je nastao kaos kojeg sad želimo čistiti, te kaže: “E, a kako ću sad ovo otpustiti?” On traži za svaku situaciju novu formulu jer nije u stanju razumjeti prirodu sjećanja. To je energija, strani implant kojeg održavamo unutarnjim dijalogom. Sve je to opet intelekt, upravo on ga održava postojanim!
Ho’oponopono je praksa čišćenja, odnosno propuštanja onoga što nam dolazi. To je otpuštanje. Kao da prema vama ide lopta, pa se sagnete i produžite dalje. Ili u prometu – to je najbolji primjer – kada vam netko odjednom izleti i za dlaku izbjegnete sudar. Intelekt će se angažirati, proučavat će što se to približava, odakle dolazi i tko je bacio lopti ili tko vozi. Onda će analizirati kako to, tko je kriv, ići će tražit bacača/vozača i svađati se s njim. To će trajati cijeli dan jer je to zapravo drama (a ona zna biti jaki energetski uzurpator), i um će je vrtjeti jako dugo, možda i nekoliko dana! Ako se sagnemo i produžimo, cijela ta energija će ostati nama. A kasnije ćemo je koristiti za kreativne stvari, za iscjeljivanje, odmaranje, whatever.
Radi se samo o očuvanju energije, a intelekt je troši u ogromnim količinama! Ako otpustimo, ona će ostati za druge stvari. Njome se možemo izvući iz paklenog posla, opakog šefa, bračnog partnera nasilnika, bolesti, zlog susjeda, jer kada imamo energije imamo i samopouzdanje, odnosno snage poduzeti korake koje kao energetski mrtvaci nismo u stanju.

Slušam i čitam razna predavanja i iskustva koja sa nama nesebično dijele Mabel i Dr Hew Len. Svi govore da dr Hew Len priča sa sobama i salama u kojima će održavati seminare, sa stolicama, a one mu kažu da su umorne i tužne.
Nisam dugo znala za ovu drevnu havajsku tehniku, na moju veliku sreću upoznala sam je i uredno je upražnjavam, malo više od dvije godine (hvala, hvala, hvala ), o tome sam u jednom tekstu već pisala. Ali nisam nikada govorila o tome da sam cijeli svoj život bila, u stvari, Hospić (hvala, hvala hvala). Naime, čitam kako Dr Hew Len priča sa svim i svačim, kako to čitam sjetim se scena kako sam se svojoj mašini za šivanje uvijek obraćala i s njom govorila, istina, uglavnom je to bilo kada je nastao neki problem, ali sam je molila da proradi. Mojoj kući sam, svaki put kada bih polazila na put i vraćala se sa istog, govorila „Ćao, lijepa moja, čuvaj se, volim te“ Nisam imala poijma tada o HO.
Garderobi, marama, nakitu, torbama, cipelama, ormarima, svemu sam nešto govorila i mislila sam da sa mnom nešto nije u redu. Sita se ja ispričam sa stvarima oko mene. Nikome to nisam govorila, čak sam jedno vrijeme prestala da govorim, mislivši da to nije u redu ( hvala, hvala, hvala ) .
Na moju veliku sreću HO me je pronašao i ja njega i sada govorim sa svim oko sebe (cvijeću sam uvijek pričala, dijelila komplimente). Kada uđem u moj automobil, pomilujem ga, govorim mu lijepe stvari, kažem da ćemo nas dvoje zajedno stići na određenu destinaciju sigurno i tretiram ga kao biće. Sve sada tretiram kao bića, apsolutno sve.
Ulazim na posao, kažem zgradi da je volim, svojo kancelariji kažem da nema ljepše kancelarije na svijetu, kuća, postanarski stan u kojem živi moja kćerka, krevetu, jastuku, svemu ( hvala, hvala,hvala ).
Bila sam hopsić od rođenja jer sam uvijek razgovarala sa mojim igračkama, lutkicama i tako nastavila i dan danas.
Hvala HO, što moje unutrašnje dijete još živi u meni. Hvala ti,volim te .
Alisa

Ajde ti
Temelj života je svijest, zapravo, ona jest život. A što je to život? Je li to dišem, spavam, radim, jedem? Naravno da nije! To su tek mehanizmi života u materiji, odnosno privremeno “zatočenoj” svijesti u realnosti gdje se ona baš i ne snalazi. To je kao da Supermana stavite u kartonsku kutiju i tjerate ga da tu boravi 70-80 godina! Znači, ovo kako mi sad živimo, ovaj sustav organizacije društva i našeg odnosa prema sebi je zapravo teška robija, dno dna. To je daleko lošije od, recimo mrava u mravinjaku, koji za razliku od nas ljudi, funkcioniraju vrhunski!
Kada damo nekolicini ljudi svoju supermansku moć, damo im ključeve i kažemo: “Evo vama, pa vi…”, što zapravo činimo?
Postoji jedno staro pravilo: ako se neka nevolja stalno ponavlja, možemo biti prilično sigurni da se tu krije neka lekcija koju trebamo naučiti. Što mislite, je li to istina? A što se u našim životima, našoj kulturi, civilizacijskoj pripadnosti stalno ponavlja, iznova i iznova? Upravo to: evo tebi, pa ti…
Netko je napisao na Facebooku da “kako to vibriraju Splićani kad su privukli požar”! Doista? Ovo je odlično pitanje!
Dakle, kako znamo da nam ova sranja ne dolaze da bi osvijestili apsurd davanja svoje moći nekolicini da za nas čuvaju ovaj planet? Možda će sranja dolaziti sve dok se ne opametimo? Jer, morate priznati, to je vrhunska strategija: šaljimo im sranja, pa da se uz njih probude! Mora li Bog uvijek biti ljubazni dobri starac? Vidio sam na par FB zidova jednu sliku u kojoj Isus drži crijevo vatrogascu dok ovaj gasi! Zar doista tako vibriramo?
Da bismo bili slobodni i napredni kao vrsta, kao kultura i civilizacija, moramo imati dovoljno energije. Moramo imati trezvenost, unutarnju snagu i povjerenje. Ali, ako ste iscrpljeni, vi to nemate! A mi smo stalno iscrpljeni, umorni, pospani, eonima to već traje!
Koja je naša funkcija na ovoj planeti? Što svijest želi od nas? Što mi želimo od sebe? Što mogu napraviti da promijenim ovaj život, da izađem iz kutije, da letim, da “trčim prerijom”? Da dopustim svijesti da me vodi, a ne političari? Krenimo odavde.
Nemamo više vremena. Preuzmimo odgovornost za svoj život, preoblikujmo stvarnost i sebe u njoj. Možda i napredni alieni u svemiru imaju sranja, ali oni isto tako imaju i štitove. Kada dođe požar, oni upale štit i odmah ga ugase, kada meteorit krene prema njihovu planetu, oni upale štit i unište ga. Zašto oni to mogu? Zato jer imaju dovoljno energije da to kreiraju, izmisle. ![]()
Dakle, kako doista vibriramo? Je li vibriramo “pošalji mi požar da se probudim”? Poplavu, rat, bolest, siromaštvo…
Što je to što svijet želi od mene, a ja od njega? Oprostite, ali ja želim trčati želim letjeti, želim biti slobodan, imati štit kada dođu sranja.
-Nenad Ljubić

Svako malo smo svjedoci kako se ovdje kod nas, ili tamo, kod “njih” događaju nepogode, tragedije, užasi.
Mabel priča o tome na seminaru – toga će biti, sve više. To je jednostavno tako, i ono što u svakom trenutku trebamo biti – to je biti spremni na čišćenje, i povjerenje.
Hvala svima koji ovih dana čiste, dok požari gore po Mediteranu.
Preuzimamo odgovornost za sve ono što je u nama što je dovelo do tog iskustva.
Čistim za sve ono što je dovelo do toga da imam iskustva požara u Crnoj Gori, potresa u Italiji ili poplava u Bosni. Čistim sve što je u meni što je dovelo do iskustva djece koja umiru bez vode u Africi. Prašuma koje nestaju u Brazilu. Oca koji ubija dijete i mamu. Pijanca preko puta. Bolesnog rođaka. Što god…
Sa svima dijelimo zajedničke programe. Baš sa svima. Jer da to nije u nama, mi to iskustvo ne bismo imali.
Tu je naša odgovornost (ne krivica!).
I nisu ljudi koji su direktno pogođeni time u toj situaciji jer im je vibracija niska, jer… “što zrače to i privlače”, jer “privlače to što jesu”.
Pa kad se odroni i nestane cijelo selo u Kini, to je zato jer su stanovnici negativni. Ili možda zli. Ili jednostavno, nisu razmišljali o livadama i leptirićima nego o tome kako preživjeti i othraniti obitelj.
Nije to baš tako.
Odgovornost, ona o kojoj mi govorimo u Ho’oponoponu, uči nas da smo odgovorni za SVE što osjećamo, mislimo, doživljavamo, za sve što je u našem neposrednom ili POSREDNOM iskustvu.
Na taj način, i nikakav drugi, mi možemo reći da smo svi jedno.
I kad ja čistim, kada vi čistite, pomažemo nekome u Urugvaju, ili Bahamima, ili Kazahtanu… sasvim svejedno.
Kada čujem da je nekome teško, da se pati, neću reći da je taj na niskoj vibraciji i tko mu je kriv, neka vibrira visoko. Kad netko doživi traumu ili tragediju, neću pomisliti – nije vibrirao, to se meni naravno ne bi moglo dogoditi… Čistit ću. I pomoći ako i koliko mogu, kako mogu. Svi dijelimo iste programe, zajedničke, i ono što danas doživljava Jure, sutra će Marko, što proživljava Milica sutra će Senada, čega se boji Mira sutra ću se bojati ja.
To je život. Pun i prepun prilika za čišćenje.
Ne prilika za aroganciju, samovažnost, nego prilika za čišćenje.
A znamo što je čišćenje – ono je naše prepuštanje Bogu, naša poniznost i skromnost, naša svijest da je sve u njegovim rukama. Otpuštamo i prepuštamo se.
Hvala hvala hvala
-Karmen Jerković Yucel