Dragi prijatelji i svi ljudi dobrog i velikog srca koji ovo sada čitate. Ho’oponopono je mnogima promijenio život. Nadam se da će ovaj moj mali doprinos približavanju ove tehnike svima vama koji (mislite da) ne razumijete španjolski još vas više motivirati, dati vam snage i podršku da nastavite (ili započnete) svoje čišćenje.

            Znajte da čišćenjem krčite put, put koji je VAŠ, put koji se zove ŽIVOT, a koji je sjećanjima (ne vašom krivicom) zakrčen. Od silne “šume” onda ne vidimo ni sunce, ne vidimo puteljke, izgubimo se u šumi/životu… Ali znajte, uvijek baš uvijek postoje putevi koji će vas dovesti do vaših ciljeva. Umijeće je naći ih, ali uz Ho’oponopno naći ćemo ih brže i jednostavnije.

Uživajte!

– Marijeta

***

Teleclasss Mabel Katz, utorak 19. kolovoza 2014.

Ja ništa ne učim (druge), ja samo čistim! – Mabel Katz

Započinje s “Ja sam Ja” – jedan od načina čišćenja i otpuštanja i otvaranja ovog susreta.

* U nastavku slijede pitanja slušatelja i odgovori Mabel Katz koji nisu u cijelosti preneseni. Dio odgovora je prepričan (prenosi se smisao), a dio je preveden doslovno.

Kako čistiti sjećanja ovisnosti (od alkohola, droga) i možemo li čistiti za druge osobe?

Neovisno o tematici i je li vezana za drugu osobu, to je sjećanje i daje nam priliku da ga otpustimo. Ne smijemo se odupirati otpuštanju, jer to onda raste, ali najprije moramo postati svjesni da to činimo. Raste zato što pričamo o tome, sami sa sobom ili s drugima. Poanta je promijeniti te razgovore jer nas oni stalno vraćaju natrag u isti scenarij. Ho’oponopono nam pomaže jer on najprije zaustavlja te razgovore, na neki nas način “prisiljava” da se suočimo s tim sjećanjem (mi osobno, a ne neka druga osoba) i vraća nas u ovdje i sada. U sadašnjosti nemamo problema, u sadašnjosti smo u nuli, nismo emocionalno vezani. A onda tražimo od Univerzuma pomoć jer on ima sve odgovore i rješenja.

Još jednu stvar koju moramo shvatiti je da nismo sami. Ako kažemo i vjerujemo da smo sami, odabiremo biti sami, odabiremo biti žrtve. Kada kažemo da želimo pomoći nekome izvan nas, kome ćemo pomoći kad vani nema nikoga? To što vam se čini da je “vani” (u drugim ljudima), to su zapravo sjećanja. Kad čistimo u HO, onda čistimo vlastite misli, sjećanja na problem koji ima ta druga osoba, a ne čistimo drugu osobu. I to je jako važno jer preuzimamo 100% odgovornost za ono što je u nama, a što se događa drugoj osobi, i drugo – mijenjamo sebe, ne pokušavamo promijeniti drugu osobu. Kada se mi promijenimo, sve se oko nas mijenja i u tome je ljepota!

U čišćenju treba imati strpljenja. Čišćenje uvijek funkcionira, ali nam možda neće rezultati odmah biti vidljivi. Zato treba vjerovati i biti strpljiv. A mi često imamo očekivanja, želimo da se to nešto riješi onako kako smo si zamislili i kad mi to želimo pa ako nije tako onda kažemo da Ho’oponopono ne djeluje.

Ovisnostima treba pokazati drugi obraz – obraz ljubavi. Recite im “hvala” i pustite bez očekivanja. I to je sva mudrost Ho’oponopona i čišćenja. Umjetnost je čistiti, otpuštati bez vezivanja i angažiranja, 24 sata dnevno. Ali ni to nije teško ako stalno otpuštamo, ako shvatimo da to što se događa nije ništa ozbiljno, da se događa u nama a ne izvan nas i da se mi moramo mijenjati. Ne čistimo druge, čistimo ono što je u nama što izaziva to nešto u drugima.

Moramo sebe staviti na prvo mjesto. Ako smo mi dobro, i ostali oko nas će biti dobro. Posebno to naglašavam roditeljima. Prestanite se brinuti za svoju djecu. Ako ste vi dobro i oni su dobro. Sebi dajte bezuvjetnu ljubav pa ćete ju davati dalje i svojoj djeci i to je sve što od vas trebaju. Ne trebaju vašu brigu, žrtvu.

Kako doći u stanje nule?

Stanje nule postiže se iz trenutka u trenutak jer sjećanja se stalno vrte koja nas stalno odvlače od nule. Ako razmišljam i brinem se, nisam u nuli, ali ako osvijestim svoje misli i brige, mogu doći u nulu. Ali, treba vježbati, s praksom se to stanje brže i lakše postiže. Većinu vremena nismo u nuli, ali se uvijek možemo vratiti u to stanje. Svaki trenutak je prilika za to. Biramo hoćemo li slušati “CD” (sjećanja) ili biti u nuli. Svaki trenutak može biti drugačiji, bolji ili lošiji od prethodnog. Ali većinom vjerujemo (ili bojimo se) da će nam se život preokrenuti na gore, a ne na bolje od sadašnjeg trenutka. Ali idući trenutak može biti bolji od prethodnog, ako vjerujemo u to. Ali da bismo vjerovali, trebamo ponovno postati djeca.

Stanje nule je stanje potpunog blaženstva, više i duže smo u miru i sretni. Ali to se postiže praksom, to je proces. Najprije treba biti svjestan da nismo u nuli i tek onda polako dolazimo do nule.

Kako privući “dobre”, poštene partnere? Kako zadržati posao i kako doći do novaca?

Najgore što možete napraviti u vezi novca je brinuti se! Život vam se može preokrenuti u jednom trenutku, ali da bi se to dogodilo, trebate dati dopuštenje i vjerovati da će doći novac. Primjerice sutra nešto trebate platiti i vjerujte da će doći, iako ne znate odakle i doći će!

Zašto je važno biti što više u nuli? Jer na taj način dajemo dopuštenje Bogu da nam pomogne! Treba vjerovati, a mi smo često ovisni o brizi o novcu.

Ako se angažiramo oko problema, nismo u nuli, a poanta je biti u nuli kako bismo dali dopuštenje Bogu da se pobrine za nas.

Mi imamo tako male umove, tako mali doseg informacija, limitirane umove, da vjerujemo da do novca možemo doći jedino ako radimo. Moramo raditi da bismo imali novaca i još k tome neki posao koji nam se ne sviđa, zato ga i zovemo posao. To je naše uvjerenje! A što bi bilo kad bismo prihodovali od nečega što volimo? Što bi bilo kad bismo dali Bogu dopuštenje da nam pokaže što smo došli učiniti na ovaj svijet, koja je naša misija?

Prestanite gledati druge i što oni rade jer vi imate svoju misiju i Bog zna koja je i dat će vam sve što vam je potrebno. Ovdje nismo da bismo patili! Ali treba dati dopuštenje tako da svakim trenutkom sebe dovodimo u nulu.

Prestanite se uspoređivati s drugima i prestanite gledati što drugi imaju i kako su do toga došli, zašto jedni imaju, a drugi nemaju. Kako znate koliko truda su uložili u ono što imaju oni koji imaju? Kako znate zašto nemaju oni koji nemaju? Ako se time bavimo, to pomaže u održavanju siromaštva. Želite li biti u pravu ili želite imati novac i biti sretni? Čemu vam služi to da ste u pravu? Naročito kod Latinoamerikanaca vlada uvjerenje da taj narod nema novaca, da vlada siromaštvo, da ne mogu ništa po tom pitanju… To su uvjerenja, otpustimo ih!

Prestanite moliti za nešto i zahvalite na onome što imate, na vidu, na tome da možemo hodati!

Svima nam je potreban novac da bismo izvršili svoju misiju na zemlji. Bog je i u novcu stoga novac nije nikakva loša stvar. Zato prestanite razmišljati da su oni koji imaju novaca učinili nešto loše. To je nešto što je očito u svima nama zato trebamo svi zajedno čistiti.

Pokažite Univerzumu da vjerujete i Univerzum će vas oduševiti onime što će vam dati! Naučite vjerovati bez da vidite/znate sve!

Ako ostanete bez posla, vjerujte da se to dogodilo zato što je to najbolje za vas. Zahvalite na tome i pustite, budite kao dijete i vjerujte da će vam nešto bolje doći! I doći će, poput čarolije!

Što mogu učiniti kad mi se dogodi neka neugodna, loša situacija ili loše se osjećam?

Svima se to događa i najčešće reagiramo, ali onda treba osvijestiti svoju reakciju i početi čistiti. Kad prođe taj trenutak u kojem smo željeli reagirati najčešće bi se javio trenutak grižnje savjesti ili krivnje, tada trebamo opet čistiti, ponavljati hvala, volim te i otpuštati. Na taj način vraćamo se u nulu. U trenutku kada odlučimo da nećemo reagirati ili nazvati nekoga da se požalimo, nego da ćemo umjesto toga čistiti, u tom trenutku mijenjamo svoju sudbinu, odabiremo tu situaciju dati u ruke Bogu, odabiremo da nismo žrtve.

Također, važno je znati da loše emocije trebamo objektivno promatrati. One neće nestati u nama samo zato jer čistimo nego će nam čišćenje pomoći da zbog te loše emocije ne učinimo situaciju gorom nego što jest tako da reagiramo. To što šutimo ne znači da se ne ljutimo, ali ako odlučimo ne reagirati, već čistiti, situacija će splasnuti jer ćemo tako dati dopuštenje Bogu da čisti to sjećanje.

I to je ono što želimo u svakom trenutku, da nas Bog vodi, da nam otvara vrata i daje ono što je najbolje i savršeno za nas, a mi ne znamo što je to.

Nije poanta da emocija nestane, već da se njezina snaga smanji i da otvorimo put Bogu da on riješi naš problem.

Što je s ljubavnim vezama koje se prekidaju bez vidljivog razloga, s vezama koje ne idu ni naprijed ni natrag i s djecom koja se zatvaraju u sebe i ne žele razgovarati sa svojim roditeljima?

Najprije treba preuzeti 100% odgovornost, nema nikoga izvan nas samih. Mi smo projektor i situacija koja je ispred nas, koju gledamo je zapravo film koji se događa u nama. Zato preuzimamo odgovornost (ne krivnju) za filmove koji se vrte u nama. Sve što nam se događa u životu je zapravo naš film. I onda kada promijenimo film u sebi, promijeni se sve oko nas. Ne ovisimo o drugima i onome što drugi mijenjaju, ne moramo druge nagovarati da se promijene već samo raditi na svojim filmovima. Nije slučajnost tko nam dolazi u život (djeca, roditelji). S njima imamo nešto što trebamo čistiti, oni nam daju priliku za čišćenje. A mi s druge strane sve shvaćamo osobno, angažiramo se oko svake situacije, reagiramo, pokušavamo druge promijeniti. Rješenje je u nereagiranju jer na taj način dajemo dopuštenje Bogu da riješi situaciju za nas. I nemojte biti oštri prema sebi, volite se, brinite o sebi, jer činite onako kako najbolje znate i možete. Nekad ne možete odmah pustiti, ali i to je u redu, ali budite toga svjesni i budite svjesni da činite najbolje što znate i umijete. Budite nježni prema sebi.

Jako puno ljudi neće se svidjeti to što ne reagirate. Pitat će se: kako mi neće odgovoriti, zašto se neće svađati? I to zato jer smo ovisni o svađi i reakcijama. I pokušat će vas “aktivirati” i tu je jako važno biti ustrajan u tišini. Što će se tada dogoditi? Mogli bi otići iz vaših života, ali isto tako će neki drugi ljudi doći u vaš život. Zato budite svjesni toga da ako odlučite ne reagirati, nekim se ljudima to neće svidjeti. Možda ćete postati ogledalo tim ljudima, a oni se jednostavno ne žele vidjeti. Ali vi morate donijeti odluku za sebe, što funkcionira za vas.

Možda će vam ovaj zadatak biti težak, ali to je ono što smo došli učiniti.

Pitanje u vezi bolesti.

Ono u što odlučimo vjerovati, to je za nas stvarno. Ako vjerujemo da smo bolesni, bolesni smo, ako vjerujemo da smo debeli, debeli smo. Ali kao kod TV reklame, možemo odabrati ponuđeno (pr. dijagnozu od doktora) “kupiti”/prihvatiti ili ne.

Uvijek postoje iznimke od pravila (primjerice dijagnoze i simptomi bolesti zapisani u medicinskim knjigama). Poklonite si mogućnost da budete iznimka od pravila. Vaš slučaj/ishod ne mora biti točno onakav kakav je zapisan u knjigama.

Kod dijagnoza ne morate vi sami odlučiti što ćete učiniti, kako ćete postupiti, imate pomoć Boga.

Bolesti su dar koji smo dobili jer možemo nešto dobroga izvući iz toga, da pomognemo drugima svojim iskustvom, savjetima, primjerom, ali najprije trebamo sebi pomoći.

Kako pomoći djeci koja su agresivna, svađaju se sa svojom braćom, kako da im se poveća samopouzdanje i kako očistiti sjećanja djece koja su bila zlostavljana?

Najvažnije – ne postoje žrtve. Čak ni mala djeca nisu žrtve. Djeca su duše koja su izabrala biti to što jesu i zato ih ne smijemo gledati kao žrtve, to nikome ne pomaže. Nego trebamo preuzeti odgovornost za ono što je u nama što je kod njih to izazvalo, koja su to moja sjećanja to izazvala. I onda ta sjećanja predajemo Bogu da se on o tome pobrine.

Kad je neko dijete preda mnom ljuto, pokazuje mi da sam ja ljuta. To je projekcija. Pokazuje mi što je u meni. Ako želimo da se dijete promijeni, mi se moramo promijeniti.

Uvijek okrivljavamo druge zašto su djeca takva, krivi su roditelji, učitelji,… ali ne, razlog je u nama.  Jedino što možemo učiniti je otpustiti.

Sve što nam se događa, događa nam se s razlogom, možda da “platimo” neke stare dugove. To je sve prilika za čišćenje, zato otpustite, dajte Bogu da se o tome pobrine.

Kad nam se nešto loše događa, moramo znati da se iza toga krije dar.

Naša djeca uče od nas, a ako mi njih učimo da su žrtve ili da smo mi žrtve, što mislite kako će oni sebe doživljavati?

Sretni ste? Ne ljutite se? Ne angažirate se, ne reagirate, nemate mišljenja ni uvjerenja? Onda brinite se za sebe jer kad se vi promijenite, promijenit će se i vaša djeca. Sve će se početi mijenjati, vaša okolina. Ako se promjena ne događa brzinom kojom želite, nastavite čistiti, otpuštati i vjerovati. Neće se puno toga dogoditi ako samo jednom kažete Hvala. Da, naravno da će se nešto dogoditi i kad kažemo samo jedanput Hvala, ali najčešće učinak samo tog jednog Hvala nećemo vidjeti, nećemo znati što smo izbjegli.

Moramo nastaviti čistiti. Tako dajemo primjer svojoj djeci. Oni uče od nas! Ne možemo dopustiti da su nam djeca nesretna. Upravo zato je moja knjiga “Odrasti na najlakši način” namijenjena djeci od 3 do 100 godina. Nema veze ako nemate djece, jer vi ste djeca.

Moramo se reprogramirati, inače ćemo se stalno vrtjeti u krug i stalno ćemo kriviti nekog drugog.

Želim promijeniti svoj život, ali teško mi je. Kako da to učinim?

Ako kažeš da je teško, onda je teško. I ako nalaziš isprike i priče zašto ne možeš ili zašto je teško, mogu slušati do sutra tvoje razloge zašto je teško i bit ćeš u pravu.

Ali ti ne želiš biti u pravu, nego želiš da ti Bog pokaže. “Ja se želim promijeniti. Koji je najbolji i najsavršeniji način za mene da to postignem?” Tako će ti informacije doći, imaj strpljenja i čisti. To je najlakši način. Ali moraš biti svjesna da si ti navela svu listu razloga zašto je teško. Zato sada svim tim razlozima koje si mi nabrojala reci hvala!

Mi smo ti koji kažemo da je teško, koji radimo liste kojima opravdavamo svoje (ne)djelovanje i zašto to nešto sigurno se neće ostvariti.

Što se tiče nepravde koja nas često boli, ako se neka osoba prema nama nepravedno odnosi, to je njezino, ne vaše. Bog sve vidi, sve se u životu vraća. To što niste od te osobe dobili natrag (pr. novac koji ste posudili), Bog će vam ga poslati nekim drugim putem, samo pustite. Ne zamarajte se ljudima koji se ne ponašaju pošteno i dobro, jer oni sami sebi rade štetu, a ne vama.

***

Mabel je na kraju druženja pozvala sve na sudjelovanje na seminarima (raspored dostupan ovdje: http://www.mabelkatz.com/events.htm) kako bi se čišćenje umnožilo, pojačalo i u konačnici kako bismo osjetili da nismo sami. Također, pozvala je sve da ako imaju ikakvo pitanje, pošalju pitanje na support@mabelkatz.com, ali je također zamolila da pitanja budu kratka, sažeta i konkretna, bez opisivanja priča/scenarija kako bi brže na njih odgovorila. Dakle, što je vaše pitanje kraće, to će odgovor brže doći.

Također, podsjetila je da se na stranici www.mabelkatz.com nalazi puno materijala za čitanje i slušanje od kojih ima dosta i besplatnih pa vas sve poziva da posjetite njezinu stranicu.

Druženje je zaključeno s grupnim čitanjem “The peace of “I”” (španjolske verzije).

Prevela i obradila: Marijeta Matijaš