Treba se podsjetiti u ovim vremenima, da molitelj, u svojoj funkciji mosta prema Apsolutu, nema neuspjeha. To 100% funkcionira, jedino ako mi to ne spriječimo ostajući zaboravni prema tom činu.
– Larry Dossey
Ho’oponopono – video seminar – Mabel Katz 1/4
Blagoslivljanje
“Najbolji način da se u životu unesu uspjeh i ljubav je blagoslivljati sve i zahvaljivati za svaki rast koji ti je došao kao Moj dar. Dok učiš blagoslivljati i zahvaljivati na svemu, ti u stvari sprovodiš u praksi jedan od najvećih zakona uspjeha i obilja, jer s ljubavlju i blagoslovom dolazi rast. Vidio si kako se dijete razvija i raste u ljepoti i mudrosti dok je obasuto ljubavlju i blagoslovom. Vidio si kako biljke i cvijeće i životinje reagiraju na ljubav i blagoslov. Osjetio si kako ti reagiraš kad te obasipaju ljubavlju i blagoslovom. Idi sada i postupaj slično prema svakome s kim dolaziš u dodir. Što više to radiš, postaje sve lakše i sve lakše možeš otvoriti srce dok ljubav i blagoslov ne budu tekli iz tebe i dok se radost življenja ne bude prelijevala iz tebe u svijet.”
– Eileen Caddy, “Otvaranje unutarnjih vrata”
Šta nam pruža ho’oponopono ili zašto volim ho’oponopono
Ho’oponopono je najjednostavnija tehnika koju znam za trenutni prestanak briga, usmeravanje ka dobrim stvarima u našem životu, za postizanje unutrašnje harmonije, prekid negativnih misli, umirivanje uma…Kada govorim ,”hvala ti i volim te”, ne mogu da mislim o onome što me muči, dakle nisam u vlasti programa, što je ogromna dobrobit koju osećam trenutno. Pored toga čistim, brišem programe kojih nisam ni svesna, dakle sprečavam mogućnost da padnem pod njihov uticaj. Osećam mir i spokoj, šta god da se dešava. Međutim, najvažnije od svega za mene je osećanje stalne i direktne povezanosti s Božanskom ljubavlju, Izvorom, Božanstvom u meni.
Čak i kada hvala ti i volim te ponavljam ne udubljujući se, automatski, osećam to moćno prisustvo u sebi. Osećam ljubav koju mi upućuje, sigurnost i spokoj. To prisustvo obuhvata sva osećanja negativna i pozitivna, sve misli, programe, jednostavno u njemu je sve.
Prepuštam mu se u potpunosti dok u meni raste uverenje da je u mom životu sve baš onako kako treba da bude i osećanje da sam i ja sama to prisustvo.
Suzana Vemić
“Čarobni štapić”
Iz knjige “Bez straha”
“Kad čujemo negativan komentar o sebi
Kad nam netko kaže nešto negativno o nama samima, jako često reagiramo braneći se ili napadajući. Ili negativno mišljenje prihvatimo kao istinu i sami sebe počmemo kažnjavati samorazarajućim ponašanjem.
Umjesto toga, možemo zaključiti da ljudi rijetko napadaju druge, osim ako osjećaju strah i bol. Ali te uvredljive komentare ne moramo prihvatiti kao istinu. Odbijte prihvatiti tuđi otrov i ostanite čvrsto ukorijenjeni u svojoj istinskoj prirodi.
Naše samopoštovanje ne ovisi o drugima.”
Kad malo zastanem i pokušam uistinu dokučiti – tko je “krivac” koji crpi našu energiju, koji uzrokuje naše strahove, bol, sumnju, ljutnju… što god… dolazim do SEBE. Znam da svi imamo različite živote, sudbine, nosimo veće ili manje križeve, veće ili manje boli i da na neki način na ovakve “filozofije” ponekad gledamo kao na obične tlapnje pokušaja ulijevanja malo pozitivne energije, dok u pozadini misli vrte film o beznađu situacije (lako je nekome govoriti što kako, ali on ne zna uistinu kako je meni).
Nije problem samo u prihvaćanju tuđeg “otrova” kao istine, teži i razorniji je onaj “otrov” što svakodnevno dajemo sebi kroz svoje misli, emocije, očekivanja, kroz otpor i neprihvaćanje situacija, kroz neprihvaćanje samih sebe. Reći ću- da, ali život, okolnosti, roditelji, okruženje, sudbina sve je to kreiralo moje podsvjesne programe, sve me je to na neki način više ili manje oblikovalo, reći ću takva sam, ne mogu protiv sebe. Ali da li uistinu poznajem SEBE ili poznajem onu što mislim da JESAM?
Sva ova pitanja, dileme, traženja dovela su me do Ho’oponopona kao puta ka odgovorima. Ho’oponopono za mene nije čaroban štapić kojim ću riješiti to, pa to, doći do nekih istina, saznanja….
Ho’oponopono je za mene “čaroban štapić” koji rastvara “otrove” koje svakodnevno stvaram u sebi prema sebi, na taj način i prema ljudima koji me okružuju šaljem manje “otrova”. A nakon toga…
Volim vas ♥
– Vanja Štrmelj
Još malo o ljubavi
Kada živimo Ljubav, živimo Njen odraz u svemu što nas okružuje i svjedočimo kako preoblikuje svijet oko nas prema sebi. Ako smo Ljubav, osjetit ćemo nadahnuće Nutrinom koja će nam pokazati kako živjeti bez truda, napora, htjenja… Svaki naš dah, svaki korak nastojati će se pronaći u toj slici, težiti će zauzeti svoje mjesto u harmoniji življenja, u Miru.
Okupirajmo strah ljubavlju, zaposjednimo ga! Poigrajmo se na trenutak osvajača, omiljena igrom uma, i postavimo komandni centar u svom Srcu. Postavimo ljubavne stražare, glasnike… konjanike koji će putovati u svijet i slati našu ljepotu, naš mir i ljubavnu omamljenost. Izgradimo svoj kutak sazdan od Božanstva… U njemu se opuštajmo i odmarajmo, obožavajmo… Uživajmo u Tišini što nagriza napetost, nervozu i agresivnost.
Pokušajmo proniknuti u svaku stanicu našeg tijela, to nam neće biti problem, jer ga beskrajno volimo. S ljubavlju tragajmo za suštinom svog postojanja u svemu što vidimo, osjećamo. Kada se osjetimo tužnim, povrijeđenim i teškim, uđimo u svoju kućicu, svoju Oazu i obožavajmo, volimo. U jednom trenutku, od male kućice nastati će veća, pa će prerasti u golemi dvorac, posjed, imanje koje ga okružuje… zemlja u kojoj živimo, kontinent, svijet… uskoro ćemo se izgubiti u cijeloj toj apstrakciji, univerzumu Bezuvjetne Ljubavi.
Gradimo Sebe iz Sebe i stvarajmo svijet u kojem se očitujemo. Naučimo prirodnost življenja što se nalazi u nama i budimo u njoj bez priprema, planova, organiziranosti, spletki kojima nastojimo vladati sobom i svijetom.
Budimo Ljubav
– Neno Lubich
Najbolje za mene
Danas je jedan od onih dana kad neočekivano dobijam odgovore i rešenja na situacije koje su me saterale u ugao pre 2 meseca.
Pitanja sam prestala da postavljam jos tada, usmerila sebe na čišćenje i hopsanje i ćutala. Konfuzija je bila jaka, meni neshvatljivo jer u životu mrava nisam zgazila, a desile su se strašne stvari. Zahvaljujući grupi, HVALA VAM, prepustila sam se i uronila u sebe. Nisam tražila, očekivala, uslovljavala… samo sam pustila znajući da će na kraju biti ono što je najbolje za mene. Ali nešto je nedostajalo, promena je bila očigledna, samo sam imala čudan osećaj da mi nešto treba, ali šta…
Jedne večeri pojavljuje se prijatelj i moj osmeh se vraća, u momentu ostavljam telefon i odlazim do svog cveća. Inače sam veliki ljubitelj cveća i ceo stan i balkon su prepuni… slika koju zatičem me poražava, toliko sam se isključila da nisam videla da moje cveće nema ljubavi, nema te živosti, nisam ga volela i pevala kao inače. Otvorila sam oči i vratila se onome što mi je svo vreme trebalo, što me ispunjavalo i bilo deo mene. PRIRODO, HVALA TI… VOLIM TE..
Slučajnosti ne postoje. Danas se brzinom svetlosti rešava situacija oko posla i još sam pod utiskom. Oduvek mi je novac bio samo sredstvo i ništa više, jednostavno nikakva osećanja, čak se ego potrudio da se ponašam mehanički. E, tako je i bilo dok nisam prihvatila odgovornost i shvatila da sam time stvorila još niz programa. Onda sam pustila sve i hopsala… U rukama sad imam pismeno izvinjenje i prekid procesa… U stvari proces ne postoji, samo njihova želja da se vratim na posao… Čudo… Ali taj posao više ne želim, nije dobar za moje zdravlje, moju porodicu, za mene. Ne vidim sebe tu i ta spoznaja me jako veseli. Šta ce biti dalje, čime cu se baviti, videcu… Biće ono sto je najbolje za mene i u pravo vreme.
A sada, sada se vracam hopsanju… HVALA VAM…VOLIM VAS… OD SRCA
– Olivera Pavlović
Sensa magazin – interview s Mabel Katz
Prometna gužva
Dragi svi,
samo da vam ispričam moju priču o Ho oponopono na djelu.
Nije neka priča al veseli.
Jučer i danas sam morala u Zg na neki seminar vezan uz posao.
Početak je bio ujutro baš u ulazak u gužvu a završetak u izlasku sa popodnevnom gužvom, pa se ti snađi kako znaš.
Izbjegavam gužve jer moji osjećaji tada baš nisu idealni.
Naravno da sam prije spavanja ponavljala VOLIM TE, HVALA TI, kao i svaku noć ali ovaj put sam malo pojačala 🙂
Ujutro krenem za Zagreb i cijelim putem ponavljam HVALA TI, VOLIM TE.
Ulazak na rotor je bio bez zastoja. Iznenađenje je bilo neopisivo, i opet ja HVALA TI, VOLIM TE, jer sam još morala naći parking u krugu zgrade u kojoj je bilo predavanje, da ne pješaćim predugo.
I opet iznenađenje. Čeka me mjesto,…… baš za mene 🙂
Sa predavanja se vraćam kući i ja opet HVALA TI, VOLIM TE.
I opet …..nema gužve……♥ ♥ ♥ ja sretna i presretna stgnem doma.
Mislim si sinoć: ovo je prošlo dobro, a kako će biti sutra?
HVALA TI VOLIM TE ♥ ♥ ♥
Danas se ponovio isti scenario, ali …… plus dodatak ♥ s moje strane.
Opet bez gužve.
Nakon predavanja smo svi skupa otišli na ručak i kolegice su pčele pričati o problemima sa ovim, sa onim, sa šefovima itd. Kako ja ne mogu dugo šutjeti rekla sam im, uz ostalo i o HVALA TI, VOLIM TE.
Bile su oduševljene, ali pomalo zbunjene…… naša struka i ovo im baš nekako nije sjelo.
Al hoće ♥ ♥ ♥
Seminar je započeo sa HVALA TI, VOLIM TE i završio s HVALA TI, VOLIM TE, ali ovaj zadnji dio su čuli svi.
Sve vas volim, HVALA VAM, VOLIM VAS ♥ ♥ ♥
Branka Plevnik – Krivokuća
Čudesni oporavak mačka
Moram vam ispričati priču o starom mačku po imenu Mimo.
Prije nekoliko mjeseci kod mojih roditelja doselio se mačak. Ne znam koliko ima godina, ali po njegovom izgledu i ponašanju zaključili smo da je već u poodmaklim godinama. Kretnje su mu bile usporene, a zbog bolova u zadnjim nogama nije se puno mogao kretati. Obično je po čitave dane ležao na stolici, sakriven ispod stola – da ga nitko ne ometa.
Nedavno se nekud odšetao i nije ga bilo puna dva dana. Vratio se jedva dišući, otvorenih usta, s navučenim srednjim kapcima na očima. Jezik mu je konstantno virio iz usta, i ništa nije jeo punih deset dana. Mama ga je hranila na špricu, dajući mu juhu i mlijeko. Kada sam ga išla posjetiti bila sam tužna, moji su roditelji mislili da mu se bliži kraj i da kod njih provodi svoje zadnje dane.
Kako svim srcem volim životinje, odlučila sam čistiti njegove probleme. I krenulo je: Hvala, Volim te, Hvala, Volim te… Svakodnevno sam mijenjala čašu sa vodom i molila je da pomogne mačku olakšati boli. Također je isto činila i mama. To smo radile nekih tjedan dana u natrag. I sada dolazi ono u što sam se potajno nadala:
Upravo me nazvala mama i kaže: ”Znaš, Mimo jede! Ne odvaja se od tanjura, ni sam ne zna što bi prvo pojeo. Već petnaestak minuta se ne odvaja od tanjura…” Začudila sam se i rekla mami da ne pretjeruje, da mu u početku daje samo laganu hranu, ali ona se smije i kaže: ”Kako da mu ne dam jest, kada jede kao da mu nikada ništa nije niti bilo.” Vijest me je iskreno razveselila, ali onda je mama izgovorila još nešto što me je još više začudilo – ”Mačak trči travnjakom kao zec”, rekla je…”Vidjet ćeš kada dođeš. To kao da nije onaj isti mačak.” Njega noge više ne bole.
Nisam znala što bi rekla na to, srce mi je počelo brže kucati…
Još razmišljam i ponavljam u sebi: Dragi Bože, Hvala Ti, Volim Te, Hvala Ti, Volim te… Uzimam čašu s vodom u ruke, i njoj se od srca zahvaljujem…
Jedno malo, čupavo stvorenje opet uživa u životu. 🙂
Hooponopono – Hvala ti ♥
– Senka Laginja
Ho'oponopono Tehnika 