Sada je vrijeme da svi doprinesemo na svoj način … zahvalnošću, ljubavlju, molitvom … kako god tko može i umije … ovo više nije vrijeme razjedinjenja i borbe oko toga tko je u pravu i čija je istina očitija, nego vrijeme povezivanja, zajedništva i ljubavi…

Ključni sastojak je ljubav- Volimo i budimo zahvalni na svakom dahu koji udišemo…

Zahvaljujmo iz trenutka u trenutak, umrimo za staro od trenutka do trenutka…

Ugledajmo sebe novim, svježim pogledom kao da se vidimo po prvi put u životu i vidjet ćemo svu ljepotu i sjaj unutarnjeg bića, a isto tako i druge gledajmo neobojano emocijama i sjećanjima iz prošlosti, (izvadimo ih iz ladica u koje smo ih stavili), nego kao da ih po prvi put vidimo i ne znamo ništa o njima, i vidjet ćemo ih onakve kakvima ih je Stvoritelj stvorio, savršena, predivna bića, i tako ćemo pomoći i njima da i oni sebe vide takvima, kad u našim očima ne vide više prosuđivanje i zamjeranje… nego samo ljubav i prihvaćanje…

– Ivana Bakota

Mabel je nekoliko puta naglasila kako je važno konstantno čistiti, bez očekivanja, i otpustiti sve programe.

Neobično je kako um misli da je zarobljen kada hopsa, a ustvari je obrnuto… kad ne hopsamo, onda smo pod utjecajem programa i nemamo IZBORA… Mabel je rekla da trebamo odlučiti želimo li živjeti svjesno (a to znači hopsati) ili ne-svjesno (u tom slučaju smo prepušteni memoriji – čiji se programi vrte konstantno, jer ih nema što zaustaviti )… Hooponopono nam ustvari nudi put u slobodu… na tom putu sve je moguće…

Hooponopono nije odustajanje od života, ono je otkrivanje života samog…

Dakle, nema bolje investicije od čišćenja, a kako nemamo širu sliku, nikad ne znamo što se našim čišćenjem dobroga dogodilo… Mabel je ispričala da je jednom pala dok je šetala s dr. Lenom… pa se malo začudila… Dr. Len joj je rekao da je dobio informaciju koja glasi: Bolje da je pala ona nego avion !… Pa sad si vi mislite hoćete li hopsati ili ne ♥ ♥ ♥

– Dani Ella

Kao što smo jedinstven spoj Duše i Tela, tako smi i smo spoj programa koje nosi naša Duša i onih koje ima naše fizičko telo. Kao što duša ima nasleđene programe iz naših različitih inkarnacija ( ili ako više volite kolektivnog nesvesnog) ima ih i naše fizičko telo. Telesni psihoterapeuti kažu da naše telo pamti sve i da svi naši doživljaji ostaju zapisani u telu. Brisanjem programa pročišćujemo, dakle i dušu i telo, oslobađamo ih i vraćamo u savršenstvo ili Nulu.

Ljudi oko nas čine nam se manje ili više lepi, ružni , pametni, glupi, dosadni, tvrdoglavi, uporni, naporni… sve zbog naših sopstvenih programa naravno. Naime, mi druge uvek vidimo kroz svoje programe i uverenja, baš kao i svet oko nas. Jer, svet je takođe odraz programa u nama. Mi mislimo da ga vidimo na isti način kao i drugi ljudi, ali to nije tako. Sećate se one sličice sa bakom i devojkom- to je samo ilustracija ove činjenice. Mi svet vidimo onakvim kakvi smo mi, odnosno naši programi . Zato u svoj život privlačimo ljude sa sličnim programima. Svi smo mi savršena bića, a jedino što nas sprečava da se tako međusobno opažamo jesu naši sopstveni programi.

Ako se “JA” identificira da je “tijelo-um”, postane “JA” koji preuzima da je osoba i odgovornost osobe je da vodi računa o svom postojanju… A ako se isto “JA” identificira samo kao vidioc, svjedok, univerzalni vidioc, Onda Univerzum postane odgovoran da vodi računa o životu ovog tijela…( Mooji )

 O ovome je i Mabel govorila na seminaru. Naime, kako smo se poistovjetili s vlastitim umom i tijelom, smatramo da kad bismo prestali razmišljati da više ne bismo mogli funkcionirati… Navikli smo prvo razmisliti, pa onda reći ono što mislimo.. .drugim riječima navikli smo kontrolirati ono što nas predstavlja i smatramo da bi gubitkom te kontrole ustvari mogli biti izloženi tko zna čemu… Mabel, kao i ostali mudri učitelji naglašava da je najvažnije od svega zaustaviti razmišljanje (vrtnju programa iz memorije)… jer istina se ne nalazi u programima, konceptima, memorijama. Istina se nalazi u Nuli.

Ako čistimo cijelo vrijeme, sve je više intuicije prisutno u našem životu, pa nam i život počinje poprimati drugačiju kvalitetu… prestaje biti spoj određenih elemenata (programa) koji se stalno vrte i izmjenjuju, a nama se čini da se vrtimo u krug… i postaje svježina u kojoj je svaki djelić savršen, istinit i najbolji mogući za Sve. ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan

Konstantno čišćenje koje koristimo kao Hvala ti i Volim te, ja zapravo vidim kao molitvu koju upućujemo Bogu…

Uvek se setim dr.Lena koji kaže: Ja ne mogu ni zamisliti da Božanstvo ne odgovori… S tim dok čekamo (očekujemo), može nam se dogoditi da naše misli tada “žestoko” krenu u akciju, da upravo tada vide “preteći mač”.
Imala sam skoro jako zanimljivo predavanje ili je zanimljiv taj moj mudri profesor… Naime tema je “pobeda konkurencije na tržištu”, izneo je dokaze, tj.svetska istraživanja koja kažu: loša informacija o nekom proizvodu probija se brzinom svetlosti do kupca i zaživi u 80% slučajeva… dobroj informaciji je teži put i zna se probijati godinama, a zaživi tek kada je proverimo više puta…

Dakle samo je vera potrebna za dobro, za lošu informaciju samo “mač”, svetleći naravno… i upornost..  Konkurencija na tržištu mora pasti uz hvala ti volim te!!!

– Nataša Sekulović

 Mabel je na seminaru dala jedan odličan primjer… ovaj put s CD playerom… CD player koji svira je ustvari metafora za naš um. Programi koji se vrte i koje čujemo preko njega su sinonimi za programe u našem umu. Mabel je pustila cd da svira… zgodno je demonstrirala kako je besmisleno razgovarati s onim što čujemo, jer sadržaj koji se vrti, vrti se bez obzira koliko mi dramatizirali (ovo nije pošteno…), koliko mi bili sentimentalni (ali ja sam tako dobra osoba…), odlučni boriti se sa sadržajem onoga što čujemo (ne želim to više slušati)…

Jedini način da se zaustave programi je da se isključe, izbrišu… Mabel je kao primjer izvukla cd iz aparata. Dakle programe treba prepoznati kao programe (memoriju) i izbrisati ih ho’oponopono tehnikom (naravno, to je proces koji traje… nije moguće izbrisati sve i odmah)… Međutim ono što je najljepše u čitavoj priči je to da mi ne počinjemo živjeti tek kad sve izbrišemo (što bi značilo skoro pa nikad 😀 )… nego je itekako moguće brisati i uživati u svemu onome što nam život pruža (e, ali to je sad već neka druga objava …) ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan