Život je unutrašnji posao i mnogo je lakše ako ga pustimo da se ostvaruje na svoj način.
– Mabel Katz
UMIJEĆE ŽIVLJENJA
Mi smo (navodno) višedimenzionalna bića, ali uglavnom nismo toga svjesni – odnosno nemamo iskustvo višedimenzionalnosti (uglavnom).
Svjesni smo Sebe i svoga tijela sada i ovdje. To je iskustvo kojemu svjedočimo – za ostalo ne znamo jer uglavnom nemamo uvid.
Krenimo onda od onoga što ‘imamo’. Ako nam netko kaže da smo ustvari anđeli i da možemo letjeti nećemo to testirati skokom sa 7 kata zgrade pa što bude, jel’ tako?
Korisne teorije ima jaaaaakoooo puno, a vlastitog iskustva iste jaaaaakoooo malo, uglavnom. Okititi se ‘tuđim’ znanjem ne znači ništa… to je kao posao ‘nosača’. Netko treba i ‘nositi’ i to je istina, ali onda ne bi bilo loše biti svjestan te uloge i ne miješati je s vlastitom mudrošću.
Kad ‘zaronimo’ u HO Sve smo stavili pod upitnik… baš SVE! Potrebno je Otpustiti čak i ono za što bi stavili ruku u vatru… ne zato jer to ‘ne stoji’ već zato jer u tomu nema Života – to je samo smjernica – ‘mrtvo slovo na papiru’…
Vlastito iskustvo može biti svašta pa i uvjerenje preuzeto od nekoga drugoga – svjesno ili nesvjesno…
Vratimo se na početak. Pod jaaakim smo doživljajem ove dimenzije u kojoj se očitujemo kao fiziko biće. Ova dimenzija ima svoje zakonitosti i u njoj nije ništa slučajno. U ronilačkom odjelu nećemo hodati po cvjetnoj livadi, zar ne? A nećemo ni roniti na dubini od 10 metara s padobranom na leđima, je’l tako?
E pa onda vrijeme je da prihvatimo ono što Jest Ovdje i Sada. Nije Bog manje tu nego negdje drugdje.
Da bismo normalno funkcionirali tu gdje jesmo, koristimo i razvijamo vještine ‘umijeća življenja’. Pa tako kroz vlastito iskustvo uočavamo da nam je bolje kad se brinemo o svom fizičkom tijelu, psihičkom i duhovnom zdravlju…
I gle čuda – onda: ne samo da nam je dobro u ovoj dimenziji nego nam se otvaraju i neke nove – koje nam očigledno nisu bile dostupne do god nismo ‘savladali’ prethodne.
– Dani Ella
Osobni svemir o Ho’oponoponu
JOŠ MALO O HO’OPONOPONU
Spadate li među osobe koje imaju probleme, stres vam je svakodnevni pratilac, brinete o financijskoj situaciji, osjećate neke zdravstvene probleme, nikako da nađete sreću u ljubavi? Postoji tehnika koja će vam pomoći riješiti se svih tih briga i problema – ho’oponopono.
Ho’oponopono je drevna havajska tehnika rješavanja problema i to preuzimanjem potpune odgovornosti za apsolutno sve što nam se događa i čišćenjem toksičnih programa u vlastitoj podsvijesti. Koristi se u različite svrhe, ponajviše za izliječenje i rješavanje konflikata. Tri osnovna pravila su preuzmi 100% odgovornosti za sve, čisti i otpuštaj inema očekivanja. Ho’oponopono je proces oslobađanja od štetnih energija u podsvijesti kroz opraštanje, pokajanje i preobražaj. To sve možete postići korištenjem četiri misli:“Žao mi je”, “Oprosti mi” , “Volim te”, “Hvala ti”. Tehnika je jako učinkovita i kad je radite po pravilima, rezultati vrlo brzo dolaze, a jedna od prvih stvari koje primjetite jest da prestanete brinuti.
Ho’oponopono se prakticira u Hrvatskoj manje od dvije godine. Grupa je krenula od jedne osobe, a sada ima oko 2000 članova. Ovaj vikend u Hrvatskoj gostuje svjetski poznata učiteljica ho’oponoponoa, Mabel Katz, a mi smo razgovarali s njom o ovoj jednostavnoj tehnici koja vodi prema sreći i ispunjenju.
„Moj duhovni put započeo je prije 20 godina kad sam shvatila da sam tražila sreću na krivim mjestima. Bila sam stalno usredotočena na materijalne stvari i mislila sam da će me one usrećiti. Moj najstariji sin je počeo pričati samnom onako kako sam ja pričala s njim – nervozno, uznemireno, ljuto, i to me probudilo. Tada sam odlučila početi svoju potragu. Probala sam razne stvari, metode, tehnike, no naišla sam na mnogo drame. Morao je postojati jednostavniji način. Tako sam našla ho’oponopono“, opisuje Mabel Katz.
Kako je ho’oponopono utjecao na vaš život?
“Mislim da ne bih bila živa da nisam počela raditi ho’oponopono. Jer ono što radimo sebi brigama, pokušavanjem mijenjanja ljudi oko nas, željom da budemo stalno u pravu nije dobro za nas i naše zdravlje. Pomoću ho’oponopona sam naučila reći „Ne znam“. Shvatila sam da ništa ne znam, pa je lakše. Ponovno se pretvaraš u dijete. Otpustiš, vjeruješ i promatraš. Još uvijek poduzimamo neke radnje (ne znači da više ništa ne morate raditi), ali vodi vas inspiracija, a to je drugačije.”
Što je ho’oponopono?
“Ho’oponopono je drevna tehnika rješavanja problema. Ho’oponopono kaže da su svi problemi, bez obzira kakvi su, samo sjećanja koja se ponovo odigravaju, poput CD-a koji se vrti. Ho’oponopono vam pomaže zaustaviti CD. Kad zaustavimo CD player, Bog ili Svemir ili Isus ili netko drugi, dođe i može maknuti CD jer smo mu dali dozvolu. Ho’oponopono vam pomaže „zaustaviti CD“ kako biste primili pomoć, i da to ne trebate raditi sami i da vam pokaže da se CD može obrisati. Kad se oslobodi prostor na CD-u, tada tek možete snimiti nešto novo.
Ho’oponopono mogu prakticirati svi. Djeci je čak i jednostavnije nego nama. Njima samo kažete da trebaju reći „Hvala“ i oni to čine bez problema.”
Koliko vremena treba da se savlada ova tehnika?
“Neki je nauče preko interneta ili knjiga, drugi već nakon jednog seminara. Meni je trebalo oko 200 seminara da shvatim kako to djejuje. Ljudi mogu shvatiti ideju, ali ne možete reći da vam treba jer se radi o reprogramiranju. Moram opet i iznova čuti ovu informaciju jer mogu nešto novo otkriti, čuti. Tehnika je vrlo jednostavna, ali nije lako je stalno raditi, čak ni nakon ovoliko godina koliko se ja time bavim.”
Koji su osnovni alati ho’oponopona?
“Ho’oponopono se sastoji od četiri misli koje smo naveli. “Žao mi je. Molim te oprosti mi za sve ono što se nalazi u meni što je stvorilo ovu sitaciju.” Tako preuzimamo 100%-tnu odgovornost, ali bez osjećaja krivnje. Znači nismo krivi, odgovorni smo za CD koji sviramo. Nemojte poistovjećivati odgovornost i krivnju. U ho’oponoponu prihvaćamo posljedice – sve što primamo u životu je posljedica nečeg što se dogodilo prije. Ako mi se nešto pojavi u životu, trebam to očistiti. Znači ako vi imate problem, kažem „Žao mi je zbog onog što je u meni zbog čega ona ima problem“, preuzimam odgovornost. No ne moram svaki put govoriti „Žao mi je, preuzimam odgovornost za ono što se dogodilo, oprosti mi“, već mogu samo reći „Hvala!“. I kad nešto radim ,a umorna sam, umjesto da mi glasić u glavi govori da bih mogla otići u sobu prileći, cijelo vrijeme ponavljam „Hvala, hvala, hvala…“. Na taj način mogu biti prisutna, a ono što radim dolazi iz inspiracije. U osnovi umjesto da govorim „Žao mi je“, „Oprosti mi“, „Hvala ti“ i „Volim te“, te četiri misli koje su došle Joe Vitaleu putem inspiracije, skraćujemo ih samo u „Hvala“ ili „Volim te“, funkcionira sve što vam omogućuje da otpustite, da se vratite u sadašnji trenutak i shvatite da je sve što privlačite u svoj život savršeno jer vam je to prilika da otpustite problem, „zaustavite CD“. Mijenjate svoj život iz trenutka u trenutak – svaki put kad kažete „Hvala“ ili „Volim te“ vaš se život mijenja jer sve je posljedica odluka koje donosite, vaših izbora, odlučite li šutjeti o nečem ili raspravljati.”
Kakav je odnos ho’oponopona i religija?
“Religije razdvajaju, a duhovnost ujedinjuje – svi smo obitelj, jedno i svi smo u potrazi. Ovdje smo kako bismo naučili,a ljudi se sve više otvaraju. Ho’oponopono se ne kosi ni sa jednom religijom. Ali nijedna vam religija neće reći – ne treba vam nitko, dovoljno je da pogledate u sebe.”
Možemo li ozdraviti svijet ho’oponoponom?
“Vjerujem da ne samo da ga možemo ozdraviti, već možemo donijeti mir cijeloj Zemlji. Kad radite ho’oponopono uistinu slušate drugu osobu. U suprotnom nismo prisutni u cijelosti u razgovoru, želimo biti u pravu, želimo da naša riječ bude zadnja. Kad bismo uistinu slušali jedno drugo, shvatili bi da govorimo o istoj stvari, samo je nazivamo drugačije, ali svi zapravo tražimo isto. Ovdje smo da bismo očistili i sjećanja naših predaka i rođaka. Sve to možemo očistiit.
Stalno se spominje kriza – možemo li i nju riješiti?
“Kažu da je najtamniji dio noći upravo pred svitanje. Najbolje tek dolazi. Mi se moramo suočiti s mrakom, s onim što se događa. To moramo proći kako bismo vidjeli svjetlost, a bolje je da to otpustimo nego da se sukobljavamo kako bismo prije vidjeli svjetlost.“
Jesen je vrijeme čišćenja, a ho’oponopono je oblik čišćenja iznutra.
“Tako je – to je unutarnje čišćenje uz koje vam se sve izvana mijenja. Na taj način možete popraviti sve u životu, uključujući zdravlje, posao, ljubav… Zdravlje je također sjećanje. Možda od vaših predaka. Kad kažete u mojoj obitelji svi imaju dijabetes. Vi to možete zaustaviti, možete „obrisati taj CD“, a možda ćete ga čak zaustaviti i za sljedeću generaciju. Obećajemo da možete biti smireni, čak i ako već imate dijabetes. Možda će vam trebati manje inzulina, moći ćete voditi normalniji život. Bit ćete smireni, bez obzira što se događa. Ne možemo vam obećati da će dijabetes nestati. Vi morate otpustiti i dati dozvolu vašem dijelu koje zna što je ispravno za vas. I dalje vas može boljeti, i dalje možete biti bolesni, ali bit ćete mirni. A kad ste smireni, to je kao da ste pritisnuli „STOP“ na CD playeru tako da vam inspiracija uđe u život i da ne morate o ničemu brinuti. Uz ho’oponopono postanete fleksibilniji, otvarate um i shvaćate da ništa ne znate.
Najvažniji dio koji se događa na seminaru je čišćenje. Shvatila sam ne tako davno da zapravo ne dolazim poučavati ho’oponopono. Dolazim čistiti i svatko tko dođe na seminar osjeća koristi od mojeg čišćenja, a ne od podučavanja. Svakome ostane nešto drugo nakon seminara, ali najviše koristi imaju od čišćenja.”
Kako ho’oponopono djeluje na odnose u našem životu?
“Neke veze se raspadnu nakon ho’oponopono jer je za tu osobu najbolje da se ta veza raspadne. Ako je za nas najbolje da se mi rastanemo, mi ćemo se rastati. Neke su se veze popravile. Dešava se ono što je najbolje za nas. To se na odnosima vrlo brzo očituje. Ho’oponopono je kako biti na pravom mjestu u pravo vrijeme s pravim ljudima. Ali da bi se to dogodilo moraš počistiti smeće koje si gomilao u svom životu. Događaju vam se stvari koje nam se ne čine najljepše u tom trenutku, na kraju vidite da je to dio procesa čišćenja da biste stigli tamo gdje će se otvoriti put za nešto dobro za vas. Sve ono što se događa, dobro ili loše, kažem „hvala“. Kad počneš dobivati dokaze, stvarno znaš da je to tako. Smiren si i znaš da je ovo najbolje za tebe”, kaže Karmen Jerković, Ho’oponopono Hrvatska.
“Osjećam da nema muškarca na svijetu koji bi nas usrećio. Ne postoji, još nije stvoren takav. Jedna od stvari koju me naučio ho’oponopono je da možemo biti sami i biti sretni i mirni. Mislim da je to vrlo bitno prije nego li započnemo vezu, da znamo da nam nije potrebna veza kako bismo bili sretni, ali je želimo. Da želimo partnera koji će biti uz nas u životu, ali isto tako da znamo da je savršena veza ona koja će vam dati priliku da očistite, da preuzmete odgovornost i kažete “Žao mi je, oprosti mi molim te za ono što je u meni”. Nije bit da nađemo savršenu vezu sa savršenim muškarcem. Vrlo je važno da mi žene naučimo biti same i shvatimo da nam nije potreban muškarac – da, želimo muškarca u životu, ali on nam nije nužan u životu, ne treba nam kako bismo bile kompletne.
Ho’oponopono vas može navesti da prekinute vezu s pogrešnom osobom, ali nema potrebe za patnjom. No, također vas može navesti da popravite vezu. Ho’oponopono će vam pomoći da budete smireni u vezi, ali i ako prolazite kroz razvod, pa i ako ste sami. To je ljepota ho’oponopona – jer se radi o vama i znanje da ne trebate ništa izvan sebe. Ne možete naći sreću izvan sebe. Nećete je naći u novoj kući, u novcu, na poslu, pa čak ni u vezi – nikad je nećete naći izvan sebe. Ho’oponopono vam pomaže da otkrijete tko ste zapravo i da vam dovede savršene osobe i stvari u život”, objašnjava Mabel.
Mabel Katz koja će držati seminar 30.11. – 01.12. 2013. u hotelu Antunović. Svi koji žele prisustvovati seminaru javite se Karmen Jerković 098 485 034; e-mail: centar.izvrsnosti@gmail.com
Slobodna Dalmacija o Ho’oponoponu
Slobodna Dalmacija o Ho’oponoponu
Hvala svemu što me boli
Oooooooooooooooooo, pa mi smo u stvari ovdje da bi otpustili baš SVE!
Jutros nakon meditacije, dok sam još ‘ispod površine’ hopsam. Tu ‘ispod’ nema valova, sve je mirno i spokojno… Valjda baš zato se ‘čuje’ i najmanji zvuk i pokret. U ovom stanju (ipak je to samo stanje) programi su vrlo transparentni – ne postoji samo njihova verbalna manifestacija u obliku misli nego su prisutne i fizičke manifestacije (bol u određenim dijelovima tijela, mučnina, pritisak, nelagoda i sl.)
Ako u tom stanju hopsam – govorim na primjer Volim te – sebi (a kome drugom) onda ‘doživljavam žilavost’ tih Sjećanja koja izviru od bog te pitaj kuda.
Sjećanja su tu, u svakom slučaju i prave probleme čak i dok se još nisu materijalizirala na samoj površini kao konkretni problemi.
Prisutnost Sjećanja (programa) je višeslojno – sjećanja se nalaze: na duhovnoj, psihičkoj i na materijalnoj razini – istovremeno.
Kad kažem Volim te ili Hvala ti npr. bolu u želucu sa željom da ta bol nestane uglavnom se ne desi ništa ili je pomak na bolje vrlo mali. Zašto? Zato jer Očekujem da bol nestane i zbog toga hopsam. To je onda motiv zbog kojega hopsam.
Međutim ako kažemo: Hvala ti što si tu, Volim te! – iste sekunde blokada nestaje i boli više nema. Do god ‘očekujem’ ja sam u Otporu i Energija se ne može Osloboditi.
I zato koliko god se činilo čudnim: Hvala ti što me ovako jako boli noga, Hvala ti što je recesija, Hvala ti što je svijet u totalnom rasulu, Hvala ti što nemam dovoljno novaca, Hvala ti što mi je susjeda bezobrazna, Hvala ti što je ovako velika gužva u prometu, Hvala ti što vani pljušti kiša pa ne možemo na tako željeni izlet, Hvala za svaki račun i opomenu, Hvala apsolutno za sve i ono što mi je totalno odvratno…
Prihvaćanje znači Otpuštanje… nema više Otpora i energija može slobodno teći. Do god želim nešto promjeniti Zaglavljena sam. Sve je savršeno tako kako jest! – i zbilja onda i jest Sve Savršeno – ne zato jer je bolest npr. savršena nego jer je na ovaj način bolest Otpuštena.
– Dani Ella
Jesan li se prominila?
Ma, moran nešto napisat. Ka, nema me, pa me nema, pa me nema… Evo će sad bit nekih godinu i po od moga hopsanja (Karmen, hvala, hvala, hvala) i mogla bi puno toga reć.
Ali neću. Jedan put san se zaletila (sitite se božićne priče, i ne, neću sad o njoj jer ćete me opet uvatit u đir! I da, naravno da neman očekivanja da se i ovog Božića ostvari. Ovo mi je škola da ne trčin prid rudo! Jer san imala lani očekivanja do Božića objavit tu priču, pa ništa…. Jednostavno nije bilo vrime za to. A kad će bit, ne znan. Neman očekivanja. Točka. FUll stop. Neman očekivanja. Nemajte ni vi. Hihihihihiihi!)
A sad vanka zagrade. NEMAN OČEKIVANJA. I o tome se radi. Ne znan dal me kužite. Al otkako san prestala očekivat – stvari se pokreću! Okad sam počela prihvaćat – ide! Programi se brišu. Pomalo, ali se brišu! I sad bi ja ka tribala reć: anbilivibl!!! A nije anbilivibl! Nego je bilivibl! Opet Karmen, hvala, hvala, hvala. Sorry šta san bila skeptična u početku, al štaš od mene. A kakva san mogla bit tako isprogramirana, jel da?
E sad bi čovik reka, a vid u ove renesanse!!! I da van pravo rečen, i je renesansa. Oni koji me poznaju, znaju. Da sam danas drugačija. Nisan drugačija samo zato šta san se ošišala nakratko ( A možda i jesan?!?!!?! Bit će da je ona grivetina bila isto skica u nekom programu!??!!?). Nisan drugačija zato šta san izgubila usput nešto kila (A možda i jesan!??!?! Jer, kad prihvatiš sebe……hm?). Shvaćam da ništa nije van mene. Sve je u meni. I to je to.
Poanta ovo teksta u kojemu je svega nadrobljeno je: U POTPUNOSTI NEMATI NIKAKVA OČEKIVANJA! Jer, eto mislila san da neću, al moran van reć, uz onu prijašnju – imat ću još jednu božićnu priču!!!!! Ahahahahahahahahahahahahahaha! A sad vi imajte očekivanja, pa ćete je čut malo morgen!!!!
– Žana Sunara
Krivi podatak
Recimo da se nalazimo u gradu u kojemu nikada dosada nismo boravili. Grad je lijep, dobre smo volje i željeli bi smo posjetiti neka značajnija kulturna mjesta kako bi upotpunili sliku i doživljaj samoga grada. Ne znamo jezik, sve što imamo je plan grada. Čini se dovoljno, ali plan grada je igrom slučaja pogrešan. Sve što u njemu piše na prvu izgleda logično i istinito, ali nije… kao da se netko našalio i izradio plan grada koji sadrži sve isto kao i ‘pravi’, samo što nas ovaj sigurno neće odvesti na željeno mjesto.
I tako odlučite posjetiti Muzej grada i usmjerite se prema planu, pratite ulice… i nakon nekoliko sati hoda zaključujete da Muzeja nigdje nema, čak vam nije jasno ni gdje je nestala ulica u kojoj je smješten Muzej. Odustajete od Muzeja i odlučujete posjetiti Restoran koji je označen u planu grada… čini vam se blizu, sigurni ste da je tu negdje oko mjesta gdje se sada nalazite, ali nakon 45 minuta vrtnje u krug po naselju zaključujete da sad više niste sigurni da je traženi Restoran u kvartu u kojem već neko vrijeme kružite.
Ljuti ste na sebe… mislite da ste nesposobni. Ljuti ste i na grad jer sve je tako zbrčkano u njemu, a bogme ljuti ste i na Boga jer je sve to zajedno stvorio… Umjesto da uživate u ljepotama obilaska prekrasnog grada očajni ste i frustrirani, ne želite više niti boraviti u gradu… samo želite doma što prije…
Nije problem u Vama, a nije problem ni u Gradu. Nije problem ni u postojanju plana grada… problem je u krivim podacima (Programi).
Krivi podaci-sjećanja-programi… krivi su za sve. A sve ostalo je uredu. Dakle, Mi smo dobro i Svijet je dobro, ali problemi nastaju kad se usmjeravamo prema krivim uputama (programima).
Kad hopsamo nema krivih podataka, naše usmjerenje je u dobrom pravcu – nema zabuna. Kada kažem “kad hopsamo”, mislim na brisanje programa i vodstvo Inspiracije, a ne sjećanja.
Svijet je savršen, kao i mi sami. Sve je spremno za uživanje, samo još treba ukloniti krive podatke (programe) i zabava može početi 🙂
– Dani Ella
Stan “na poklon”
Evo najsvježiji primjer toga kako, kad hopsamo – dakle čistimo, i ne tretiramo Boga kao Djeda Mraza, slugu ili Kasicu prasicu bez dna – dobijemo i više nego bismo mogli i sanjati.
S mužem privremeno živim u stanu njegove firme. Prije dvije godine kupili smo stan za sebe; još je u gradnji, pa se nismo preselili. Taj novi stan je prekrasan, ali je mužu daleko od posla i stoga bi na put trošio puno vremena. Ovaj stan je pak blizu njegovog posla, blizu je centra i ima svojih prednosti.
Dugim riječima, stambeno pitanje nas nije mučilo i ne predstavlja nam problem. Opušteni smo po tom pitanju potpuno.
Prije par mjeseci njegova firma je završila gradnju jedne zgrade koja se jako sviđa mom mužu, valjda profesionalna deformacija – netko gleda izloge, on zgrade i stanove – lokacija je savršena, zgrada s bazenom, u zelenilu… Stanovi su prekrasni – 130 m2, tri balkona, dva kupatila, dvije dnevne sobe… i naravno, cijena od koje se zavrti u glavi… Iz radoznalosti je pitao za cijenu najma, tu već ne samo da se zavrti, nego i koljena klecnu… Lijepi stanovi, sjetili se mi češće tijekom ovih vrućina ona tri balkona (u ovom stanu je balkon toliko uzak da ga ne koristimo), i to je bilo to…
No, sad nastupa Deus ex machina, odnosno Inspiracija! Odobreno je da nekoliko zaposlenika dobije te nove stanove!
Ono što mogu reći je – hvala hvala hvala hvala… i nastaviti s čišćenjem, bez planiranja, ciljeva, htijenja… Tada se događaju čuda, čuda koja nadilaze našu maštu.
P.S. Kad je tek počeo raditi u ovoj firmi, muž je dobio na privremeno korištenje lijepi, veliki stan, ali su mu ubrzo, kako je bio samac, dodijelili ovaj, puno manji i stariji. Bilo mi je jako žao tada, naravno. Međutim, da je ostao u tom stanu, sada ne bi dobio ovaj, koji je fantastičan… Još jednom se, po ne znam koji put, pokazalo da mi nemamo pojma što je najbolje za nas, i da samo treba imati strpljenja i povjerenja. I naravno, čistiti 🙂
– Karmen
Mali nastavak – sav namještaj za stan smo našli u JEDNOM danu, u subotu. Možete li vjerovati da je SAV namještaj dostavljen i postavljen odmah u utorak, a bijela tehnika već u ponedjeljak??
Kako hopsam?
Hopsanje je duhovna praksa, dakle, cilj joj postaviti čovjeka u vibraciju duhovnosti, razotkrivanja Sebe.
Ja volim hopsati tijelom, takav način mi je nekako došao u nasljeđe iz dugogodišnje prakse u duhovnosti. Kada govorim “Volim te”, osjećam senzaciju u Srcu, nekakav neobičan mir i blaženstvo od tamo se širi. Tako volim reći da hopsam iz Srca – iz mjesta koje je odjek hopsanja, radije nego iz mjesta gdje se hopsanje događa (um). Tada se ima dojam kao da je “Volim te” jaaaako usporeno, a opet je vrlo dominantno!
Kada vježbam jogu, hopsam asanama, položajima tijela u kojemu se nalazim. “Volim te” je pažnjom usmjereno na dio tijela koji se isteže, na prokrvljenost i osjećaje koje imam u mišićima. Vidim taj segmet sebe i kažem mu “Volim te”! Hopsam svim fizičkim kretnjama koje radim, baš njima! Pažnjom obogaćujem svoje kretanje s “Volim te, Hvala ti”.
Hopsam ljutnji i iznerviranosti, stresu i uvrijeđenosti, govori im “Volim te” – govorim i onom dijelu što reagira, što se reflektira kroz te emocionalne bure. Hopsam i zraku u praksama disanja, hopsam dok tragam za artiklima u samoposluzi, prstima dok tipkam slova!
To je moj oblik duhovnosti – disciplina uspostave kontakta sa Sebstvom, vidljivim i znanim, nevidljivim i neznanim. Takav način hopsanja mi se nametnuo sam po sebi – pričati sa Sobom, s tijelom dok hodam, dok vježbam, s Tišinom dok sam u meditaciji, s umom dok sam u stresu, sa svim oko sebe dok sam u opažanju svijeta.
Svako “Volim te” je upućeno sebi, jedino i isključivo sebi! Što to znači? Hopsam iskustvu života, ono je za mene promatranje sebe i mjera predanosti Sebi. “Volim te” je način života – filter kroz koji provlačim svoju svjesnost. Hopsanje je prostor u kojem živim, kuća koju neprekidno uređujem Ljubavlju i razotkrivanjem Božanskog. “Volim te” pretače zbunjenost i kaos u Ljubav i Znanje (Svijest).
Zato volim kazati da iako je ho’oponopono vrlo jednostavna praksa, ona je istovremeno jako slojevita i kompleksna jer objavljuje raznolikost i veličanstvenost našeg Bića.
Hvala Ti, Volim te
– Neno Lubich
Ho'oponopono Tehnika 
