KUĆA ZA GOSTE

 

n
Biti čovjek znači biti kuća za goste.
Svakog jutra netko nov dođe.

Radost, potištenost, podlost,
neka prolazna svjesnost stiže
kao neočekivani posjetitelj.
Sve ih srdačno dočekaj i ugosti!

Čak i ako su gomila jada
koji ti nasilno odnose sav namještaj iz kuće,
ipak svakog gosta čestito počasti.

Možda te pelješi do gole kože
radi nekog nepoznatog zadovoljstva.
Mračnu pomisao, poniženje, zlobu
– dočekaj ih na vratima sa smijehom,
i pozovi ih unutra.

Budi zahvalan ma tko da dođe,
jer svatko od njih je poslan
kao smjernica s one strane.

 

– Rumi

Sensa.rs – razgovor s Mabel Katz

vNaizgled krhka žena, sitne, nežne građe, ali puna neverovatne energije – to je utisak koji Mabel Kac ostavlja na mene. Njen osmeh osvaja trenutno, a pogled zrači blagošću i potpunim prihvatanjem.

Mabel je rođena u Argentini, a trideset godina živi u Americi gde je dugo radila kao računovođa, stručnjak za poreze. U potrazi za sobom prošla je kroz mnoge obuke i treninge pre nego što je došla do ho’oponopona i svog učitelja, dr Hju Lena. Samo za Sensu, ovlašćena instruktorka Mabel Katz je ispričala koliko je ova tehnika jednostavna, zašto je delotvorna i kako nam pomaže da se otvorimo ka sreći.

“Za mene ništa nije bilo dovoljno dobro, tražila sam sreću u spoljašnjem svetu, u materijalnim stvarima, u drugim ljudima. Očekivala sam da me oni usreće. A kada tražite izvan sebe, nikada vam neće biti dovoljno, nikada nećete naći ono što tražite.

Kada sam krenula na ho’oponopono trening nisam znala da je to ono što tražim – najbrži i najlakši način. Pre toga, na primer u preporađanju pričali smo mnogo o svom detinjstvu, šta su nam uradili mama i tata, šta nam se dešavalo, videli smo sebe kao žrtve. Nisam krenula na ho’oponopono i rekla sebi – aha to je to. Išla sam mnogo puta na treninge i jednog dana sam shvatila da je baš to ono što sam tražila. Ho’oponopono mi je zaista promenio život. Kada sam bila mala devojčica bila sam vrlo zavisna, a ho’oponopono mi je pružio slobodu. Osetila sam slobodu po prvi put u životu kada sam naučila da sam 100% odgovorna. Razumela sam da, ako sam odgovorna, onda sam ja to stvorila, a ako sam nešto stvorila, to mogu i da promenim.

Praktikovanje tehnike mi je pružilo mnogo mira, sada ne pokušavam da promenim ljude, niti da ih ubedim u nešto. Ho’oponopono mi je pomogao da naučim da gledam u sebe. Shvatila sam da treba da menjam ono što ne daje pozitivne rezultate. Sada to mogu. Više ne moram da ubeđujem, niti da menjam druge, znam da će se sve promeniti, ako se ja promenim. Ako sam ja u miru – svet će biti u miru, jer mir počinje sa mnom. Verovatno bih ubila sebe, rakom ili nekom drugom bolešću, jer bila sam vrlo uznemirena osoba, puna ljutnje i besa, zbog očekivanja od drugih ljudi, od sveta, političara, šefa…

Takođe sam postala opuštenija unutar sebe, shvatila sam da ne moram da budem savršena, uvek sam pokušavala da budem savršena – savršena majka, savršen računovođa, savršena supruga, sve… Praktikujući ho’oponopono shvatila sam da smo svi mi već savršeni, ali ne na način kako to obično mislimo i to mi je pružilo olakšanje. Postalo mi je jasno da sam u redu baš takva kakva sam, i da ne treba da budem savršena. Shvatila sam da postoji nešto što ja mogu da uradim bolje od drugih, dok drugi mogu da urade nešto bolje od mene, i to mi je takođe dalo unutrašnji mir. Ho’oponopono nam pomaže da budemo u miru i srećni, bez nekog posebnog razloga. Tako se promenio moj život, a takođe i život moje porodice, moje dece, jer sam se promenila ja. Kada ste vi dobro, svi oko vas su takođe dobro, ali mi obično čekamo da se drugi promene.”

– Suzana Vemić

Život

v

Život je kratak, vrlo kratak, a mi trošimo bezbrojne dragocjene trenutke tražeći prihvaćanje i odobravanje izvan sebe, brinući o budućnosti umjesto da živimo u sadašnjosti, i želeći ono što nemamo umjesto da smo zahvalni za ono što imamo.

– Mabel Katz

Ho oponopono opet na djelu :)

vPrije nekoliko mjeseci sam pisala o seminaru (vezanom za posa), u Zagrebu i o putovanju kroz najveću jutarnju gužvu.
Dogodilo se ponovo: seminar, gužva ali i ovaj put nisam bila sama.
U mojim mislima je bilo stalno prisutno: HALA TI, VOLIM TE.

Ne žlim ponavljati ono isto, jer u gužvi, za mene gužve nije bilo 🙂
Na seminaru sam promijenila grupu zbog nekih događanja, ali “nova” je bila samo kratko vrijeme.
Radili smo neke zadatke u manjim grupama i kad smo završili zadatke imali smo vremena za “čavrljanje”.
Mijenjali smo grupe sa svakim zadatkom, tako sam i ja bila po svim grupama.

Možete li zamisliti što su u toku “čavrljanja” svi u grupama doznali?

Doznali su za : HVALA TI, VOLIM TE.

Takva se predivna energija razvila među nama i od “običnog” seminara o radu s ljudima, došli smo do stvarnog rada sa samima sobom i s HVALA TI, VOLIM TE, a bilo je tako spontano.

Tako je lijepo osjetiti ljubav u sebi.
Kad ti slučajno nestane, ponovi si samo
HVALA TI, VOLIM TE i ona se odmah stvori…..

Hvala vam i volim vas sve,
ova grupa je predivna i toliko mi je pomogla da sve to osjetim….
♥ ♥ ♥

– Branka Plevnik Krivokuća

Prava tajna

vI kada shvatite sve o zakonu privlačenja bićete zreli da razumete pravu tajnu:

Ho’oponopono
Havajski metod ostvarenja i izlečenja
Verovatno najmoćniji metod izlečenja, ali zato i najteži za većinu ljudi.
Ideja se zasniva na činjenici da smo mi mikrokosmos – ceo kosmos u malom.
To znači da je sve čemu težimo i sve što doživimo – baš sve – unutar nas. Ako želite da nešto promenite, to činite iznutra, ne spolja.

Sama ideja je o totalnoj odgovornosti.
Ne postoji ništa i niko koga bismo krivili.
Sve smo mi.

Učenje Ho’oponopono se zasniva na temeljnim uvidima mistike i nauke.
Kosmološka teorija Jačeg antropičkog principa (SAP) kaže da svemir ovakav kakav je postoji sa svrhom formiranja svesnog subjekta. To je svest u nama kao Ja jesam i svest o svetu. Mi smo subjekti objektivnog sveta. Objektivni svet se ogleda u svesnom subjetu. Ovakvog svemira kakav jeste ne bi uopšte ni bilo da nema svesnog subjekta. Eksperimenti kvantne fizike su otkrili da stanje fizičke materije direktno zavisi od posmatrača ili od prisustva svesnog subjekta. Otuda potiče stav da smo mi 100% odgovorni za sve i da je sve u nama.
Na toj činjenici se zasniva vedantinsko učenje da je naše Sopstvo (atman) zapravo sam Apsolut (brahman), da smo jedno s Bogom, sa smo stvoreni po njegovom liku, da smo bogovi itd.
Na tome počiva i budističko učenje o praznini ega i da je jedina prava realnost moguća samo bez ega, jer tada je samo objektivn stanje realno, da je ego jedini koji zatvara subjekta u subjektivnost i deli ga od objektivne stvarnosti.

Sve je ovo objedinjeno u ovoj knjizi i praksi Ho’oponopono. Kada se tu govori o praznini misli se na univerzalno polje koje sve omogućava (kao Božansko), čišćenje je zapravo vrsta satipatane ili meditacije samoispitivanja, Samo I-Dentitet je zapravo Sopstvo ili atman. Programiranje uma se takođe odlično objašnjava, i kako svest deluje pod diktatom sećanja i podsvesti.

Vreme je da sve ovo bukvalno shvatite.
Da ste vi to Jedno, pošto ništa nije podeljeno i nema dvojstva.
To znači da ste lično (i kolektivno) odgovorni za sve što postoji i što se događa.
Niste odgovorni za ono što se sada događa na drugom kraju sveta, ali jeste za sve ono što se događa vama, pred vama, sve čemu prisustvujete, čemu ste svedok.
I zato samo vi to u sebi možete da promenite na bolje preuzimanjem odgovornosti, oproštajem i zahvalnosti u ljubavi.

Razmevanje da smo 100% odgovorni za sve što postoji je ravno duhovnom probuđenju ili prosvetljenju.

Tada ćete razumeti da ne treba ništa da privlačite “zakonom privlačenja”.
Samim svojim postojanjem vi ste već privukli sve što postoji oko vas.
Vi ste kosmički šampion u privlačenju, gori ste od crne rupe.
Sve što je potrebno jeste da zamolite Božansko za oproštaj za sve gluposti i štetu koju ste načinili kako bi vam ostalo samo ono što je dobro. Usklađivanje svoje namere sa Božanskim je naveće dobro koje možete sa učinite.

Izvor: Ivan Antić

Frustracije

vJednom kada počnemo oko sebe prepoznavati pravilnosti, shvaćati red u onome što smatramo kaosom, slučajnošću, sudbinom ili tko zna kako sve ne, svijet nam postaje drugačiji. Iako naša svijest ne može pojmiti sve, može započeti proces shvaćanja i tada se prepustiti i osjećati. Za to je potrebno pustiti um, odvojiti se od misli i samo biti.

Pravilnosti isprva tek slutimo, kada ih krenemo tražiti, još su uvijek nevidljive. Taj je put dug stoga gotovo svi odustaju. No oni uporni počnu vidjeti. Nešto slično filmu Matrix kada operater od jedinica i nula vidi događaje. To je samo jos jedna od istinitih stvari iz toga filma. Nakon nekog vremena i Neo počinje vidjeti pravilnosti i sve se to na kraju pretvara u beskrajno kasne i “logične” slike. Kad počnes vidjeti, počnes ih jos više tražiti i sve ih više i češće vidiš.

Meni se na ovom putu, a vjerujem i većini, dogodilo više frustracija. Prvi put kada sam znao da postoji nešto, a nisam mogao vidjeti, drugi put kada su mi se slike počele pojavljivati, ali toliko kratko da nisam mogao doživjeti poruku. U ovoj mi se fazi dogodilo puno velikih spoznaja nakon kojih nije ostala svijest o spoznaji nego samo osjećaj. Nakon toga su slike počele dolaziti često jako često, rekao bih prečesto da bih ih mogao procesuirati na bilo kojoj razini, iako mislim da me je svaka ta “slučajnost ” po malo mijenjala.

Sada je nastupila nova faza frustracije kako to sve iskoristiti? Kako ne propustiti val!?!? Gotovo istodobno se počela pojavljivati frustracija zbog toga što to ne znam protumačiti. Počeo sam od svega stvarati priče. Kada krenem stvarati priču sjetim se dr Lena i njegovog buuuuuullshit!!!! By the way, jos sam u ovoj fazi, iako faze nisu strogo podijeljene i često se preklapaju.

U međuvremenu, ne znam točno kada, s pojavom slika i prepoznavanja nekih od njih dogodila se spoznaja zahvalnosti. U jednom trenutku sam doživio dubinu događaja i ostalo mi je samo reci HVALA. Nakon toga, kako više misliti da je nesto dobro ili loše? Kako ne zahvaliti za sve, ali SVE što mi se događa? Ako nešto i ne shvaćam umom, to ne znači da je to loše. sve što mogu je reći hvala i pustiti da um priča svoje priče i dalje. Ne ga sputavati i opominjati, hej pričaš priče! To nije dobro! Treba i njemu za svaku priču reći hvala. Ima tu čarobnih priča koje nas mogu promijeniti isto tako temeljito kao i najdublja spoznaja.

HVALA 🙂

– Miro Skender

Mabel na Sajmu Mystic

v

https://mail-attachment.googleusercontent.com/attachment/u/0/?ui=2&ik=a9756eb88f&view=att&th=13f526f69e1afbcc&attid=0.1&disp=inline&safe=1&zw&saduie=AG9B_P98W9y8XZyVSF8qb1aKYVhR&sadet=1371477673728&sads=8J39L7sLCf7MwTbVrY6FlMe2ewI

U vrijeme ove duge i zamarajuće gospodarske krize, svako ozračje različitosti s ponudom spoznaje o mogućem drugačijem načinu življenja predstavlja jedno odmorište, bolje rečeno „oazu“ u stereotipnim svakodnevnicama.
Sajam MYSTIC je upravo to – jedna rijetka „oaza“, energetska postaja, tj. uporište u kretanju kroz bespuća neistina, pogrešnih učenja, neuvažavanja i raznih oblika manipulacija kojima smo svi izloženi.
—————————————————————————————————————————————————
Svake se godine po završetku sajma Mystic organizatori zapitaju kako sljedeće godine opet ponoviti tako dobru „priču“? – i onda ka rijeka pozitivnih vibracija krenu ideje i prijedlozi sa svih strana, rezultat kojih nastaje more izlagačko-programskog sadržaja, po temama i izvrsnosti jedinstveno na ovim prostorima.

Tematsko polazište ove godine je stavljeno na organski uzgoj i pripremu hrane te potrebu očuvanja starih sorti sjemena, ma kako god
to teško bilo…
Programski „overbooking“ – sredina je lipnja, a u terminima za stručni program i edukaciju u velikoj predavaonici paviljona 11d gotovo da više nema mjesta:

Petak, 20. rujna: Prapovijesni opservatorij Kokino (Makedonija), Jovica Stankovski; Starobalkanski megalitni objekti, Domagoj Nikolić; Energija piramida, dr Semir Osmanagić; Planeti i Gong Extravaganza

Subota, 21. rujna:
– znanstveno prijepodne: 10. kongres o suradnji klasične i nekonvencionalne medicine – u organizaciji HUPED-a: Paralelni medicinski sustavi u EU – „Što očekuje domaće iscjelitelje i terapeute“
subota popodne Na rubu znanosti: Posluh: osmi smrtni grijeh, Natalija Princi; Tajna Dioklecijanove palače, Domagoj Nikolić; Ho’oponopono-drevna havajska vještina rješavanja problema, Mabel Katz;
Ljekovita svojstva ulja od konoplje, Rick Simpson
– subota navečer / nedjelja: Bruno Šimleša – promocija tematskih hit naslova; cjelonoćna Gong Puja

Nedjelja, 22. rujna:
– JAVNA RASPRAVA: Bez predrasuda – biljka o kojoj se uporno šuti. Zašto?
Teoretska i praktična iskustva o uzgoju biljke, strateške mogućnosti vezane uz proizvodnju i buduću primjenu izuzetnih
blagodati konoplje, stvarni gospodarski potencijal.
– završno predavanje Mystic’13: ALKEMIJA, Crotalo Sesamo – Damanhur

S obzirom na interes za tematskim predavanjima te prezentacijama novih proizvoda, usluga i tretmana, organizirana je i tzv. „otvorenu pozornica“ u paviljonu 11A čije se termini intenzivno pune.
Terensko istraživanje – krajem svibnja ove godine dio Mystic projektnog tima boravio je u Visokom kako bi neposredno osjetio „priču o piramidama“ uz pripremu foto materijala za izložbu. Jedinstveni zaključak te „ekspedicije“ je: možemo svi mi šutjeti i ignorirati temu o Bosanskoj dolini piramida, ali tamo ima previše dokaza da ta brda nisu nastala „sama od sebe“, već ih je netko izgradio. S kojom
namjerom – tek treba otkriti.
Možda tom otkrivanju pridonesu uzorci kamenih ploča s otvorene „sonde“ na Piramidi Mjeseca koji će ekskluzivno biti izloženi na ovogodišnjem sajmu Mystic.

Sve u svemu, jedan vrlo dinamičan i uzbudljiv početak jeseni, a već sada sa zadovoljstvom možemo istaknuti da, prema programu i ukupnom sadržaju sajma, ovogodišnji Mystic niti u jednom segmentu kvalitativno ne zaostaje za vodećim tematskim sajmovima u Europi – Beč, Barcelona, London, Prag, a što potvrñuje sve više prijava izlagača iz Europske Unije.

Zadnja vijest – ove se godine na Mysticu po prvi puta organizira nagradna igra za posjetitelje, a glavna nagrada je BLENDER VITAMIX u inox varijanti.

DOBRODOŠLI

Mabel Katz – najava gostovanja kod Mišaka na sajmu Mystic

v

http://dnevno.hr/magazin/lifestyle/88684-sve-bolji-mystic-nastavlja-tradiciju-na-zg-velesajmu-ove-godine-glavne-teme-na-rubu-znanosti-i-konoplja.html

 

 

Niz slučaj-NO-sti

vDanas sam, posle više hiljada “volim te”, poželeo sa vama da podelim priču otkud ja u ovoj grupici. Siguran sam da velika većina vas nije ovde slučajno, tj. da smo svi vremenom poverovatli da slučajnosti i ne postoje. Upravo čitam jednu knjižicu u kojoj se govori o razvijanju i poverenju u svoju intuciju, kako da pravilno pratimo “znake” koji nam dolaze i slično… Možda bude zabavno 🙂

Dakle, pre neka 2 meseca, dok sam čituckao nešto na net-u, pojavi mi se pred očima neki članak o H’opono ponu. I sad ja, nisam imao vremena u tom trenutku i samo kliknem kao, da pročitam kasnije. Pola minuta kasnije, uzimam jedan magazin koji sam dobio na poklon od koleginice pre mnogo vremena (i do tog trena ga nisam pipnuo) i na naslovnoj stranici piše “čudesna tehnika, … – h’opono pono)… Hm, u tom trenutku, sve one stvari koje sam čitao o “znacima” ili intuiciji, govore mi da to moram da pročitam, jer, prosto, sve se desilo jako brzo, šanse su premale da je slučajno 🙂 U tom trenutku je u mom stanu i devojka (bivša) 🙂 koja je, pošto sam joj to ispričao, rekla kako je već čula nešto o tome, ali još nije primenjivala… I krene ona da čita, dok sam se ja spremao da krenem u školu. Tekst mi je delovao toliko površno i toliko me odbijao (mene uvek zanima nešto dublje, neka suština, a ko zna, možda to samo moj ego um želi da se bavi nečim…) i tako je prošao prvi kontakt sa tim, iako smo narednih par dana pokušali oboje da se malo bavimo time…

I… Prođe neko vreme… U međuvremenu se svašta desi, upoznam nekoliko vrlo značajnih novih ljudi u svom životu i kako sam pominjao da smatram našom svrhom da dajemo i primamo bezuslovnu ljubav, sve se nekako uklapalo… Uskoro sam video i emisiju sa Mabel Kac, ali nisam još bio “uveren”, iako sam nastavio sa povremenim ponavljanjem 🙂

I na kraju, još jedan pokušaj Univerzuma da mi prosledi informaciju, ovog puta je uspeo 🙂 Prvo sam kopajući po stvarima naišao na jaknicu pomenute devojke 🙂 Zaboravila ju je kod mene… Nekoliko minuta posle toga, ona me zove i pritom mi je spomenula knjigu “zero limits” koju je tek počela da čita. Ja joj kažem da znam za tu knjigu, ali nisam imao pojma odakle… Tada krećem da predam neke papire za produženje registracije auta. Otvaram fioku i iznad mojih dokumenata nalazi se sveska sa imenima mojih đaka iz prethodne škole u kojoj sam predavao i koja tu stoji, sigurno 2 godine. Na naslovnoj stranici sveske, hemijskom olovkom pišu samo 2 reči “ZERO LIMITS”. Kao matematičar, znam da su šanse da se to slučajno desi beskonačno male… Preslušao sam audio knjigu u toku tog dana i konačno se u potpunosti oduševio i nadam se, konačno shvatio suštinu cele priče… 🙂

Nadam se da će neko imati strpljenja sve ovo da čita… 🙂 Ako i ne – želeo sam da podelim sa vama 🙂 Hvala i volim vas… 🙂

– Marko Maoduš

Svađa

vZašto se svađamo? Znate li se kvalitetno svađati? Što podrazumijeva (ne)kvalitetna svađa?

nekvalitetnoj svađi je uobičajeno da će se spustiti na emotivni nivo i da se sudionici neće baviti uzrokom već posljedicom i ujedno stvarati nove posljedice. Namjerno će se izvlačiti dodatne oponentove osobine iz prošlosti ili prošle situacije koje ga diskreditiraju. U takvim svađama prevladava “Ti uvijek… Ti nikad… A kada si ti… Isto si i prošli put kada…” Slijede uvrede i povišeni tonovi. Karatkteristika nekvalitetne svađe su dva odvojena monologa, u nekvalitetnoj svađi je dijalog rijetkost.

Spuštanje konflikta na emotivnu ravan iziskuje početno ulaganje energije od osobe koja napada, a za posljedicu ima izvlačenje velike količine energije iz osobe koja se brani. Galama je praktično ulaganje, efikasno privlači pozornost – a energija slijedi pozornost. Ljudi koji najglasnije galame, obično su jako prestrašeni. Kada napadač nadjača oponenta, osjeća nadmoć zbog preuzimanja dijela njegove energije, a svađa prestaje jer je oponent energetski preslab da bi nastavio. Uzrok se nije riješio i konflikt ostaje. Često je dodatno ojačan novim posljedicama i uvjerenjima nastalima na temelju emotivne boli. Uz to nose veliki rizik povlačenja odnosa u potpunu disfunkcionalnost.

Poticaj za nekvalitetno svađanje nalazimo u našim vlastitim uvjerenjima straha koja se hrane našom enegijom i da bismo zadržali vlastiti integritet, potrebna nam je tuđa energija. Osjećaj koji osoba može dobiti kada nadjača nekoga čini se slastan zalogaj u tom momentu, no na dugoročno vodi u malodušnost, tugu i stanje niskog energetskog nivoa (hranimo uvjerenje straha, a ne naš duhovni razvoj). Svaka interakcija je interakcija unutar nas samih. Ako nema konflikta u nama, neće ga biti ni izvan nas iz razloga što ga ništa u nama neće privuči u naše energetsko polje.

S druge strane, konstruktivna svađa ima elemente razumne konfrotacije mišljenja, ostaje u okvirima rasprave i zdravog dijaloga. Rasprava omogućuje analizu postupaka i suprotstavljene strane drži u okviru uzroka ili ih dovede do dubljih uzroka. Kada je jednom otkriven uzrok, dalje se radi na njegovom uklanjanju ili na sanaciji štete koju je uzrokovao. U kvalitetnoj svađi se oponenti ne vraćaju u prošlost, niti daju negativne prognoze budućnosti, podrazumijeva se ravnopravnost i nema povišenih tonova. Vrijeđanja nema jer se podrazumijeva da nam je stalo jednom do drugog i do riješavanja problema na koji smo naišli. Konstruktivna svađa je razmjena energije, ali i svojevrsno čišćenje, pa oponenti po završetku osjećaju da su odahnuli. Uvažavanje i poštovanje temelji su kvalitetne rasprave na obostrano zadovoljstvo. Nema osuđivanja, partner se eventualno nudi kao pomoć i podrška pri riješavanju problema unutar druge strane – ako je to uzrok.

No, iskreno… ne vidim razloga za svađu između dvoje ljudi koji se iskreno vole. Čini mi se da do svađe dolazi kada jedan od partnera nastoji sputati drugog ili mu nastoji nešto nametnuti. I jedno i drugo je zadiranje u bit osobe, pokušaj modeliranja prema našim očekivanjima. Govorimo li o ljubavi kada govorimo o uvjetovanju? Svaka osoba u našem životu je dar koji nam pomaže na putu. A svaki dar je blagoslov. No, kada se opiremo blagoslovima i kada ih ne tretiramo kako zaslužuju, blagoslovi se pretvaraju u prokletstva. Ništa strašno, jer u konačnici i ona ispune svoj zadatak, a mi dobijemo lekciju koju smo trebali. Samo što je dobijemo na puno teži način nego što smo trebali.

Koliko zapravo govorimo o sebi kada ograničavamo tuđu slobodu ili potičemo osobu na nešto protivno njenoj volji? Uvijek se radi o dijelu nas samih koji nismo osvjestili, a partnera želimo iskoristiti kao nadomjestak koji će upotpuniti prividnu prazninu u slagalici cjelovitosti naše autentičnosti. Svaki put kada se nađemo u konfliktu uputno je samom sebi postaviti pitanje: “Što je to u meni da proživljavam ovu sitauciju?”. Odgovor nikada neće biti vezan za drugu osobu, nego za nas same.

Kada skockamo sebe i budemo načisto sami sa sobom, jasnije će nam biti da su naši životi ispunjeni blagoslovima. A tko se želi svađati s blagoslovom?

– Petra Varšić

Dopuštenjem autorice prenijeto s http://carobna-suma.com/2013/06/14/svada/