Ako hopsate već jedno duže vrijeme onda znate da hopsanjem niste prestali postojati – i dalje mislite, imate svoj stil odijevanja, znate što vam se sviđa, a što ne… hoću reći niste izgubili Sebe, upravo suprotno – kao da ste si sada bliže nego ikada prije.

Možda nije loše zauzeti jednu malo drugačiju hopsi poziciju, ležerniju u kojoj hopsanje nije samo čišćenje nakupljenog smeća nego čarobni napitak koji nam pomaže da dobijemo baš ono što nam treba i da se riješimo svega onoga suvišnog, onoga što nam smeta, o što se svakodnevno spotičemo.

“Ja sam tu samo da bih čistio” riječi su dr. Lena koje se mogu doživjeti na dva potpuno različita načina; jedan je manje ugodan jer implicira na to da smo zabrljali i sad za to plaćamo konstantnim čišćenjem (hopsanjem). Drugi način pretpostavlja da HO možemo doživljavati kao POKLON kojim se darivamo svakodnevno u OGROMNIIIIIIM količinama.

Volim te, volim te, volim te… ma Obožavam te… Volim te, Volim te, Volim te… Hvala ti Ljubavi što si tu sa mnom u svakom trenutku, Volim te, Volim te, Volim te… Sve velike Ljubavi potiču od temeljne Ljubavi – Ljubavi prema Sebi. Sve je stvoreno samo radi toga da bi se Ljubav davala i primala. Kad hopsamo taj krug je zatvoren.

Pustimo na trenutak ‘čišćenje’, ‘drljanje’ i ‘rifljanje’ – iako se i to dešava kad hopsamo,(takav stav može nas brzo umoriti); ako sebi dajemo Ljubav, ako se hranimo Ljubavlju na način koji nam odgovara i u kojem uživamo, onda nam hopsanja neće biti nikad dosta, prije da ćemo htjeti još i još i još…

-Dani Ella