Zatočenici misli

s‘Skoči kroz prozor!’ … je misao koja može proći kroz svačiju glavu. Netko će skočiti, a netko ne.’Ništa ne vrijediš!’… je također misao koju svatko od nas može pomisliti. Netko će u nju povjerovati, a netko baš i ne.

Ti si centar svemira!…na ovu misao obično se nadoveže nekoliko drugih misli tipa: ‘stvarno?..baš dobro ako je tako!’ ili ‘ma to su gluposti’ ili ‘da, da ja sam sigurno centar svemira ‘… nećemo svi pomisliti istu misao.

Misli su sveprisutne. Javljaju se i kad nam trebaju i kad nam ne trebaju. U stvari, uopće nam ne trebaju. To ne znači da nam nije potrebna vještina govora i vlastiti um.
Imali ikakve koristi od misli ‘Skoči kroz prozor’?
Nema. Pa čak i ako vam je zgrada u požaru i trebate se spasiti sigurno nećete razmatrati vlastite misli – jer njih u takvim trenucima nema. U kriznim trenucima tijelo točno zna što mu je činiti, kao što zna probavljati hranu, disati, zacjeljivati rane i sl.
Znači ako je tako krizna situacija i nema druge nego skočiti kroz prozor onda je to zato jer je to najbolja moguća opcija za vas u tom trenutku i ona se dešava bez spomenute misli.
‘Skoči kroz prozor’ se uglavnom javlja kad nije krizna situacija, zašto? Manje je bitno zašto, više je bitno da ne poslušamo tu misao. Zašto uopće slušamo vlastite misli? Zašto im vjerujemo? I konačno, zašto mislimo da su neke misli ispravne, a neke ne? Tko to prosuđuje?

Namjerno sam stavila kao primjer jako tešku misao, ali u stvari ista stvar je i sa svim ostalim mislima…
Evo jednog primjera: ispred nas je draga osoba… tako je doživljavamo. Ako je želimo zagrliti dali čekamo misao koja kaže: ‘ajde zagrli je!’ – ne, to je spontani čin. Zagrlili smo dragu osobu zato jer osjećamo bliskost, a ne zato jer je stigla naredba: ‘Zagrli!’

Ako dozvolimo sami sebi da budemo opčinjeni mislima kojima ne znamo porijeko i svrhu – bit ćemo zatočenici tih misli, a one će nama manipulirati na sve moguće načine. To je ono što nam sigurno ne treba. Treba imati povjerenja u Sebe, u svoju izvornost, a ne u misli čije porijeklo niti ne znamo.  Bismo li dali ono što nam je najvrednije u ruke nekoga komu ne vjerujemo i ne poznamo ga? Sigurno ne bi, ako smo imalo normalni…

E, pa zato hopsamo – da našim životom ne bi upravljali Programi već Inspiracija koja je naš prirodni Izvor.   

– Dani Ella

Oglasi

2 responses

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s