“Štogod se desilo, nastavi se smiješiti i izgubi se u Ljubavi”…Rumi
Eh, lako je to reći, ali daj… kad stisne jad, kad se dah skrati, kad ti krv zazuji u ušima, kad te stisne u grudima!
Mijenja li se išta na bolje ako se prepustimo trenutnoj reakciji, damo joj dodatnu snagu svojim mislima i potkrijepimo nekim ishitrenim i nepromišljenim djelom?
Ili možda padnemo u negiranje, samookrivljavanje, apatiju…
Ni jedno nije dobro za naše zdravlje, mentalno i tjelesno, nijedno ne pomaže donošenju rješenja i olakšanja…
osim Hvala ti i Volim te!
Jer, ako se sjetimo prepustiti, voljeti i zahvaljivati, osjetit ćemo da smo kratori ovog trenutka koji živimo. Ako se sjetimo da smo nečim što imamo u sebi aktivirali nastalu situaciju, nećemo zdvajati i ljutiti se na nekog ili nešto kao krivca. Ako se sjetimo da smo voljeni i zaštićeni u svakom trenutku i da će ishod svake moguće situacije u našem životu biti upravo onakav kakav je najbolji za nas, tada će nam Hvala ti i Volim te uvijek, u bilo kojoj situaciji, sa svakim udahom i izdahom, čudesno razvući zgrčena usta u osmjeh.
Sjetimo se!
Hvala, hvala, hvala!
– Ksenija Križaj
