Čišćenje je angažman

n

Volju za hopsanje ćemo imati samo ako pristupimo praksi na pravi način, jer to nije nešto što je usput životu. Znači to nije – život je jureći vlak, a mi kroz prozor gledamo kako se podsvjesni svemiri raspliću u beskonačnost. Zapravo je obratno. Prioritet čišćenja je nesumnjiv, on je čak i veći od života! To znači da ono traži veći angažman nego što ga imamo prema životu. Traži da razvijemo ljubav prema njemu, kao što smo ga razvili prema partneru, kućnom ljubimcu ili omiljenoj plaži na kojoj se odmaramo. Trebamo čini se, voljeti tu praksu kao sve to, pa čak i više!

Uvijek se dobro prisjetiti kako smo razvili ljubav prema patnji. Jer, uistinu, kako je moguće da čovjek dovede sebe u tako loš položaj patnje, da je tako bio ustrajan i nepokolebljiv, a da to nije volio?

Patnja će ustrajati iz dva razloga: volimo to, živimo u rutini.
Dakle, nije puno, zar ne? Ne treba se popeti na Himalaje da bi patili, dovoljno je ostati doma. Za čišćenje je potrebno još manje, daleko manje, pa je opet to, eto, beskrajno veliki problem. Ispada da je ljubav prema patnji veća! Pa zar to nije apsurd?

Možda bismo mogli malo preispitati svoju percepciju života i upitati se postoji li ovisnost o problemima, o tegobi i strahu? Kad osjetimo tako nešto, probajmo potražiti ima li tragova voljenja tog problema, jesu li leptirići u stomaku ili je trema i težina? Nema, zar ne? Ni leptirića ni voljenja. A ipak naša pažnja prema njima je nevjerojatna!

Dakle, što u nije u redu, kako je to moguće? Otpor prema slobodi je zastrašujući, a privrženost zabrinutosti i apatiji je – opet zastrašujuća!

Izvor snage i energije potrebne da bi radili na sebi nalazi se unutra, a izvori otpora su izvana. Dakle, otpor je priljepak na našem energetskom tijelu, a buđenje je unutra, od tamo se napaja.

Programi ne vole rad na sebi, ne vole ‘Volim te’. Oni nas nagovaraju da mi trebamo uzeti nož i strgnuti ih s “kućice”, eto tako je lako. I sad mi tražimo opaku oštricu koja će odmah to riješiti, samo ukloniš! No, nema toga, nikako se ne pojavljuje.

Jedini način je otpustiti ih, a to radimo ipak iznutra. Tamo je sve što nam treba, sve znanje, energija i volja. Priljepci će sami otpasti, jer smo otpustili svoju potrebu za njima, nisu nam više uvjerljivi. Pronađimo stoga tragove voljenja u namjeri da radimo na sebi i neće biti problema. To je most između naše prastare odluke da ćemo transformirati svoju patnju i samog djelovanja. S vremenom “kontinenti” će se približiti i spojiti u jedan, pa neće trebati mosta. Bit će samo djelovanje.
I Ljubav.

-Nenad Ljubić

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s