Opet ranom zorom, dišući HA. Dišem i prepuštam se kao uvijek do sada. Dišem i u svjesnost mi dolazi pitanje: „Kako to? Kako to zapravo izgleda? Kako to zapravo izgleda? Jako me zanima kako je to? OK, imam iskustvo jednote. Imam informaciju da ne postoji nitko drugi. OK. Ali kako to zapravo izgleda da nema nikoga vani, da ne postoji ništa vani, da je sve u meni? Kako to funkcionira? Mome biću to je nekako jasno, ali moj um želi objašnjenje, želi opet znati. Kako stvarno ….?“
„Ovako, vidiš ovo?“. „Da, vidim .. Vau“
U tom trenu ugledah. Što to?
Ugledala sam, doživjela, spoznala nešto što je nemoguće opisati riječima, ali ću probati najbolje što mogu. Riječima je teško opisati, a umu teško za shvatiti i time još teže opisati doživljaj proširenog stanja svijesti.
Ako zamislite da je sve što postoji jedan beskonačno veliki cvijet sa beskrajno mnogo, doslovce beskrajno mnogo latica i da ste vi jedna latica onda je to to. Ali nije samo to. Stvar je u tome što latice nisu odvojene jedna od druge već je svaka u svakoj istovremeno i sve se istovremeno isprepliću i bivaju u stvaranju istovremeno stvarajući. I svaka latica ima prividno odvojenu svjesnost sebe same.
Ono što je najnevjerojatnije je to da sve to zapravo ne postoji stvarno. Sve je samo san, iluzija. Iluzija ili san u svijesti ONOGA KOJI JE, koji svojom sviješću prožima sve što je, iz koje nastaje sve što je, a opet nije. PREDIVNO.
U toj predivnoj, nama tako stvarnoj iluziji, svaka latica vjeruje da je odvojena jedna od druge. Beskonačno mnogo latica odvojenih prividno. Predivno, život buja i razvija se u beskonačno oblika i paralelnih postojanja.
A upravo zato što niti jedna latica nije odvojena od druge niti od ičega što postoji, čisteći jednu stvar u sebi čistiš to u cijelom postojanju, CIJELOM. To je toliko divno! Hvala, hvala, hvala
Nemoguće je umom to razumjeti, to je moguće samo spoznati i iskusiti svojim, kako ga mi običavamo nazivati, Božanskim dijelom sebe. Ja bih to nazvala milošću odozgo, a predajom odozdo ili jednostavno vjerovati.
Hvala, hvala, hvala, Svi smo mi jedno
Hvala što postoji sve što postoji, što postoje svi što postoje i hvala što postojim i svjesna sam da postojim.
Još jedna od spoznaja tijekom HA disanja meni neopisivo dragog i dragocjenog.
Hvala, volim te
– Dolores