Razgovor s Mabel Katz, autoricom knjige „Najlakši način razumijevanja Ho’oponopono tehnike“, učenicom Dr. Ihaleakala Hew Len-a koja održava seminare diljem svijeta i uspješno potiče druge na samopromjenu prilika je da saznamo više o tehnici, načinu njenog prakticiranja i iskustvima koje može pružiti.

# Zamolila bi vas da za početak kažete koliko dugo prakticirate Ho’oponopono i na koji način je ta tehnika ušla u vaš život?

O: Najprije, hvala na mogućnosti. Moj prvi Ho’ponopono seminar je bio 1997. godine i od tada prakticiram samo Ho’oponopono. Tražila sam neki lagani način. Nisam voljela dramu i patnju, rekla sam da mora postojati lakši način.

# Koliko je Ho’oponopono promijenio vas kao osobu i na koji način je utjecao na vaš život?

O: Potpuno sam druga osoba. Bila sam vrlo zatvorena osoba, jako posložena u kutije, ono život je… težak, teško je zaraditi novac, moraš teško raditi za novac, sreća je negdje izvan nas u materijalnim stvarima. Primijetila sam da što više gledam izvan sebe, unutar sebe postajem sve više nesretna. Zato što uvijek postoji veća kuća, može se zaraditi više novca ili kupiti noviji auto. To je priča koja nema kraja. Ono što me je otvorilo i promijenilo moj svijet bila je spoznaja da postoji Svemir, da postoji nešto što je spremno da nam pomogne kada mi zatražimo pomoć. Prije sam osjećala da sam sama, a to je zapravo bilo tužno i jako teško. Promijenilo me tako što sam naučila kako dobro brinuti o sebi, da stavim sebe na prvo mjesto, a shvatila sam da sam prije zapravo bila sebična. Kroz Ho’oponopono sam naučila da ako ja nisam dobro nitko nije dobro. Ali kada sam ja dobro i kada sam ja u miru, onda su svi oko mene dobro. Prije sam često ovisila o drugima i bila sam osoba koja je htjela mijenjati druge. Sve sam pokušavala uvjeriti da su oni u krivu, a ja u pravu. I znate što mi je to donijelo? Rak! I potpuno sam sigurna, da nisam otkrila Ho’oponopono, da bi već bila mrtva. Donijela sam sebi karcinom jer sam bila puna briga i jer sam bila jako uznemirena. Uvijek sam gledala izvan sebe. Kroz Ho’oponopono sam naučila da sam ja sama sebi guru, da sam 100 % odgovorna i sigurna. Po prvi put u životu bila sam potpuno slobodna kada sam otkrila da sam 100 % odgovorna. Tada sam shvatila da kada se ja promijenim, sve se mijenja. Ako sam ja nešto kreirala, ja to mogu i promijeniti. Prije toga je sve bilo frustrirajuće, čekanje da se svijet promijeni, pa ću onda nakon toga biti sretna.

# Koje je vaše najupečatljivije iskustvo zbog prakticiranja Ho’ponopono-a?

O: Imam ih mnogo! Ipak, smatram da je najvažnije iskustvo ono s mojom djecom. Nakon mog razvoda, moj bivši muž zatražio je da on ostane u kući s djecom. A to nije ono što je meni moja majka rekla da je u redu. I znala sam da ako ja odem, bit ću loša majka. Ali, prihvatila sam to! Jer sam već tada znala da Bog zna bolje. Bog nekada od nas traži da napravimo stvari koje percipiramo kao loše i mislimo da nisu u redu, a one su zapravo dobre za sve. Bila sam svjesna da moj bivši muž meni zapravo pomaže na taj način. Tako sam mogla napraviti nešto što inače nikada ne bih mogla. Djeca su mi tada imala 14 i 9 godina, sada imaju 29 i 24 godine i obojica su fantastične osobe. Nisu trebali psihijatre jer ih je majka ostavila. I tu se dogodilo upravo ono: ako sam ja u redu, svi oko mene će biti u redu. To nije: ja sam tu i žrtva sam, žrtvujem se, nego je to zapravo pokazati njima da imamo izbor u životu. Pokazati im da je važno brinuti o sebi i raditi ono što volimo u životu, jer tako oni znaju da isto tako imaju izbor u životu, da oni nisu žrtve jer djeca uče promatrajući odrasle, a ne slušanjem.

# U vašoj knjizi „Najlakši način razumijevanja tehnike Ho’oponopono“ jedna od početnih rečenica je: „Prema mom vlastitom iskustvu intelekt mora ponešto i razumjeti da bi bio voljan prepustiti se.“ Kako potaknuti Um da surađuje?

O: Dakle, moramo privoliti intelekt da surađuje jer intelekt je taj koji će odlučiti da li ćemo mi čistiti, prepustiti se i otpustiti ili ćemo uvijek biti u pravu.

Photo by Siniša Brnad

Čišćenje počinje s intelektom jer intelekt odlučuje hoće li otpustiti ili ne. Um mora doći u točku kada je umoran, umoran od toga da mora biti u pravu. Um mora doći do toga da kaže: „Ja ću radije biti sretan nego u pravu. Predajem se!“ Podsjetimo se Alberta Einsteina. On je rekao “Ludost: raditi istu stvar iznova x puta i očekivati drukčije rezultate.” Mi smo zapravo svi ludi! Jer mi još uvijek mislimo! Ali mi s razmišljanjem zapravo ne rješavamo probleme. Razmišljanje je kreiralo probleme! Znate li što je naš najveći problem? To što mi ne znamo da ne znamo! Uopće me ne zanima koliko netko ima diploma. Ja imam dvije! I ja ne znam ništa! Einstein je rekao da je znanje zapravo ekspanzija našeg neznanja. Znate li zašto? Jer što imamo više znanja i obrazovanja, to smo udaljeniji od istine. Imamo samo još više buke u umu. I zato je to opasnost. Ja mislim da znam jer imam diplome. I zašto nešto tako jednostavno kao govorenje „hvala“ funkcionira? Jer kada ja govorim „hvala“ ja zapravo zaustavljam gluposti u mom Umu. Zaustavljam brbljanje! Zaustavljam priče koje pričam sama sebi. I objasnit ću vam znanstvenu stranu Ho’oponopono-a. Dr. Jill Bolte Teylor, neurokirurginja, imala je moždani udar u lijevoj moždanoj hemisferi. Potpuno je izgubila funkciju lijeve moždane hemisfere. Prošla je operaciju, imala je rehabilitaciju, ali je zadržala sjećanje na svoje iskustvo. Njezina knjiga „Moždani udar“ je fantastična. Što je ona rekla? Lijeva strana je komična jer stalno stvara neke priče. Čim nešto vidi, intelekt odmah napravi cijelu priču i mi dozvoljavamo da nam to vodi život. Ona je rekla da zapravo zaustavlja svoju lijevu moždanu hemisferu tako što kaže: „Hvala, ali ne hvala, ne zanima me!“. I zašto nešto tako jednostavno funkcionira? Jer ja zaustavljam sve priče! I sve te priče su zaista kao programi koji su učitani ili usađeni u nas, stvari koje se ponavljaju u našim životima. Nešto što nam je bilo puno puta rečeno na dramatičan način. Ali za to sam ja 100 % odgovorna jer imam slobodnu volju. Kada Um pravi odluku, tek onda može praviti izbore. I onda ja odlučujem što ću vjerovati, hoću li imati svoja mišljenja i predrasude. I za one od nas koji vjeruju, najviše od onoga što nam se događa dolazi iz prošlih života i nema nikakve veze s onim što se događa sada. To su samo sjećanja koja se ponavljaju. Oko 90 % naših problema dolazi od naših predaka, a mi sada kad smo ovdje kažemo: „To je njihova krivica!“. Ne, to nije on, to nisam ja, to su samo sjećanja i programi. A Ho’oponopono kaže samo reci „hvala“ i tako pritisni tipku „delete“. Prestani razgovarati s monitorom, tamo nema nikoga!

# Kada privolimo svoj Um da dozvoli otpuštanje nepotrebnih i naslijeđenih podataka, kako to izgleda u svakodnevnom životu?

O: Dakle, rekli smo da intelekt odabire. Kada se nešto dogodi, intelekt u sekundi treba odlučiti. Ako intelekt ne odluči otpustiti, a otpuštamo kada kažemo „hvala“ i promatramo situacije, ali se ne vezujemo se za njih, on još uvijek bira. Jer ako on svjesno ne odabere, on će svakako odabrati, ali će odabrati na osnovu sjećanja i programa koji su u nama. Tada zapravo spavamo! Tako smo potpuno nesvjesni! I onda kada mislimo da imamo kontrolu, mi zapravo nemamo nikakvu kontrolu nego su naši programi ti koji su preuzeli kontrolu. Intelekt to mora razumjeti i mora odlučiti da odabere drugačije. Ja ću odlučiti da otpustim. Odlučit ću da preuzmem odgovornost. Odlučit ću da budem u sadašnjosti, da ne dopustim svojim programima da me odvedu u budućnost ili prošlost. Odlučit ću da ne brinem. Ako budem u budućnosti, brinut ću. Umjesto toga, bit ću ovdje. Pitat ću za pomoć, dat ću dopuštenje toj pomoći da mi dođe jer imam slobodnu volju. Mi ništa ne moramo napraviti sami. To je ono što ja radim kada kažem „hvala“!

# Ho’oponopono u život onoga tko ga prakticira donosi iskustvo duboke osobne promjene i samim tim promjenu pogleda na svijet i život. Najčešće pitanje je kako početi, pa vas molim da još jednom kažete kako početi prakticirati ovu tehniku!

O: Prvo moramo uvjeriti svoj Um. Dakle, Um mora reći: „Dosta! Dosta mi je patnje, dosta mi je biti depresivan i vidjeti sebe kao žrtvu!“. Naravno, to je slobodna volja, jer uvijek možeš odabrati da patiš i dalje. Ali ti sada već želiš biti slobodan i sretan. Zapravo počinjemo polako i radimo najbolje što možemo i znamo. Svi imamo svoja sjećanja koja se vrte. I, da, ponekad zaboravimo čistiti! Nekada bude: „Ne! Ne! Ne! Želim biti u pravu!“. Znači, opet trebate odlučiti da li želite biti slobodni i sretni ili imati zadnju riječ. To dolazi putem svjesne odluke. Obično kažem ljudima: „Počnite s prakticiranjem i ako vam se svide rezultati, vi ćete nastaviti s prakticiranjem! A ako ne, ništa se neće dogoditi.“. Ali budite strpljivi sami sa sobom. Mi se moramo reprogramirati, a to se neće dogoditi preko noći. Razmišljanje je ovisnost. Reagiranje je ovisnost. A to se neće promijeniti samo zato jer smo shvatiti da smo 100 % odgovorni i da imamo slobodnu volju. Sve te ovisnosti imamo iz mnogo, mnogo prijašnjih života. Zapravo odlučujemo trenutak po trenutak i radimo ono najbolje što možemo. Ali trebamo dovesti sebe u sadašnji trenutak i promatrati sebe, podsjetiti se da to nismo mi, jer mi nismo naši problemi. Mi smo iznad naših problema. Morate biti spremni promatrati, ali ne se vezati, ne opirati se jer ono čemu se opiremo opstaje i raste. A kada našim problemima kažemo „hvala“ umjesto da im se opiremo, otpuštamo i naš problem nema više što raditi. Jer ti si taj koji se vezuje, za problem je uvijek potrebno dvoje! Čišćenje je kao paljenje svijetla. Ako sam odlučila upaliti svijetlo, umjesto da se opirem i razgovaram, da budem u pravu i pokušavam promijeniti druge ljude, ja sam u mogućnosti napraviti bolje izbore. I sigurna sam da ćete reći „Hvala!“ i da će vam se svidjeti.

# Što nam je još na raspolaganju kada želimo ubrzati čišćenje? Rekli ste na se na seminarima ide sve dublje i dublje, pa molim vas, dajte barem neke naznake…..

Photo by Siniša Brnad

O: Reći ću vam što se događa na seminarima. Ljudi se vraćaju na seminare, a oni koji se vraćaju na seminare su oni koji su stvarno shvatili. Jer ako dođete na seminar znači da ste shvatili i da želite više od toga. Ho’oponopono nisu riječi, to nije ono što se čuje na seminaru. To izgleda tako, ali dobiva se korist od mog čišćenja. Dakle, želite biti sigurni da osoba koja drži seminar čisti i to čišćenje radi 24 sata dnevno, automatski, a to se ne postiže preko noći. Ja sam bila na seminarima oko 200 puta jer sam ja htjela više od toga. Dakle, za vrijeme seminara događa se puno čišćenja, a to često ne možemo svjesno percipirati. Radi vaše spremnosti da dođete, radi vaše spremnosti da platite, da se pojavite, dobit ćete blagoslove odozgo, ne od mene. Svemir nas uvijek promatra i uvijek nam se vrati ako smo nešto uložili, tamo gdje smo nešto dali. Dakle, prostor u kojem se održava seminar, soba je spremna prihvatiti to čišćenje, prostor nam pomaže da odradimo to čišćenje, naši preci dolaze, mole da shvatimo ovaj put jer sve što se briše iz nas, briše se iz naše obitelji, naših rođaka i naših predaka. Bit će vrlo visoka energija u prostoru. Svaki put kada se pojavite imate koristi od seminara. I dobit ćete upravo ono što je dobro za vas i ono što vam je potrebno. Svaki put kada ja slušam te informacije, zapravo idem na neki drugi nivo. Na seminarima sam bila 200 puta i svaki put bi me moj učitelj Ihaleakala pitao: „Što si dobila ovaj put? Što si naučila danas?“ Uvijek nešto dobijete! Istu informaciju razumijete na drugi način, čujete stvari koje prije niste čuli i imate koristi zbog ljudi koji su uz vas došli na seminar. Iskustvo je različito ovisno o tome tko je došao na seminar, ali uvijek je savršeno. Onaj tko je došao je savršen, onaj tko nije došao je savršen…… Svaki put kada slušam seminar, imam više za čistiti. Vrlo se lako vratiti lošim navikama. S jedne strane, želite slušati te informacije ponovo i ponovo jer se želite reprogramirati. Naše Unutrašnje dijete je zapravo naša podsvijest, a to je dio za koji mi želimo da čuje ove informacije jer ono može raditi čišćenje 24 sata dnevno za nas. Automatski, kao što dišemo! Zato na seminarima kažem ljudima da slobodno mogu zaspati, na taj način će si napraviti uslugu. Ne želiš da ti Um cijelo vrijeme priča dok ti slušaš, ali želiš da tvoja podsvijest koja nikada ne spava, sluša. Dakle, za vrijeme seminara učimo podsvijest kako da radi s našim Unutrašnjim djetetom i naučimo mnogo različitih načina kako prakticirati Ho’oponopono. Imamo puno, puno alata za sve situacije. Neki ljudi nikada neće reći „hvala“ i „volim te“ osim ako baš ne osjećaju zahvalnost. Funkcionira na bilo koji način, čak i ako ne osjećamo. Funkcionira i ako nisi sretan, uvijek funkcionira. Ali ima još drugih alata koje možemo ponavljati mentalno: to su alati koje možemo koristiti fizički, postoje alati koji stvarno čiste za nas 24 sata dnevno i oni će čistiti za nas kada mi zaboravimo čistiti. Nama treba sva pomoć koju možemo dobiti jer imamo puno toga za očistiti. Ali može biti lagano i za vrijeme tog mog puta, čišćenja, ja se mogu i zabavljati. Ne moram patiti i biti ozbiljna. Odgovornost nije krivnja, a to je vrlo važno! Ljudi nekada kažu: „Molim? Ja odgovoran?“. Odgovornost zato što se moji programi odvijaju, to mene ne čini lošom ili krivom osobom.

# Da li je broj ponavljanja riječi „hvala ti“ i „volim te“ razmjeran broju očišćenih podataka? Ako smo brzi u ponavljanju da li to pridonosi čišćenju?

O: Svi mi imamo svoj osobni ritam i to će za svakoga biti drugačije. Ritam koji vi odaberete činit će da se vi osjećate dobro. Hvala, hvala, hvala, hvala će ići brzo kada ste recimo ljuti. Neki će to činiti sporije, ali funkcionira. Ono što trebate znati da svaki „hvala“ koji ste rekli može očistiti tisuće programa i sjećanja. Mi nismo ti koji odlučuju što će se i koliko očistiti. U životu imamo stvari koje su teže nego druge. Možda postoje situacije za koje je lako reći „hvala“ jer niste vezani, ne zabrinjavaju vas. Ali zato što ste rekli „hvala“ umjesto da ste ponavljali programe i razmišljali, možda, ja ne znam, otići će tisuće programa. A kada imate neki problem koji vam je stvarno težak, ali ste spremni reći „hvala“ to će možda izbrisati milijun informacija jer ste bili spremni reći „hvala“ i otpustiti. Dakle, opet, prema onome što smo mi spremni dati, prema našim naporima, mi zapravo čistimo. Ovo je moje mišljenje, možda to nije tako. Kada me pitate, ja samo odgovaram, ne razmišljam o onome što ću govoriti, učim tako što mi vi postavljate pitanja. Ali uvijek mora postajati veza između nas i onoga što mi dajemo i ulažemo. Ispričat ću vam priču, ako volite priče. I to je osobno. Kad sam srela svog učitelja i počela prakticirati Ho’oponopono pojavila mi se kandidijaza. I doktori u to vrijeme nisu znali kako to tretirati. I tada sam mogla reći: „Ovo ne funkcionira! Radiš Ho’oponopono, sa učiteljem si, kako si se mogla razboljeti?“. Ali ja sam bila spremna nastaviti čistiti. Sve je blagoslov čak i kada ne izgleda tako. Naučila sam da stvari dolaze s razlogom i da je sve savršeno. Nikada nisam pitala zašto ja! Samo sam nastavila čistiti. Jednog dana moj učitelj je meditirao i rekao mi da zna zašto sam dobila kandidijazu, ali ono što je stvarno dolazilo k meni je bio karcinom. Radi moje spremnosti da čistim, došlo je kao kandidijaza. Hvala Bogu, otišla je, ali mi znamo što bi se dogodilo da sam imala karcinom. Dakle, uvijek kažite „hvala“, uvijek postoji blagoslov iza „hvala“! Čišćenje funkcionira! Uvijek! Svi moramo proći kroz neke stvari, problemi će nastaviti dolaziti, ali nikada nećete znati što vam je dolazilo, a vi ste to izbjegli jer ste bili spremni čistiti. I to vam također govori da možemo obrisati stvari prije nego se pojave. Mi ćemo tijekom života možda biti stavljeni u teške situacije ili suočeni s teškim ljudima, jer nam takve situacije daju mogućnost da učimo, da ponavljamo, da ispravljamo. Ali na putu kojim idem, neću se morati ponovo i ponovo suočavati s istim stvarima. Otvarat će mi se neka nova vrata koja mi se inače nikada ne bi otvorila. Pokušajte zamisliti, to je spasilo moj život! Kada mi je učitelj rekao ono što je osvijestio u meditaciji, nisam se iznenadila. Samo mi je potvrdio ono što sam osjećala. Nisam znala o kojem dijelu tijela se radi, ali sam predosjećala da bi to mogao biti karcinom. Dakle, to je razlika između onoga prije otpuštanja i poslije otpuštanja. Kad ne otpuštam i želim biti u pravu, ubijam sebe. To čini razliku, to je izbor između života i smrti! Trenutak po trenutak.

# Kako znati da naše čišćenje daje rezultate? Kako znati da smo u stanju Inspiracije, da smo u Nuli? Da li je Nulto stanje sinonim za prosvjetljenje?

O: Nikada ne znamo! Zato treba stalno, stalno čistiti, trenutak po trenutak. Jako dugo za mene je bio pokazatelj da li sam nešto učinila iz Inspiracije to što bi pogledala unazad. I ponekad ne mogu vjerovati što mi se događa u životu. Dok čistiš osjećaš kao da si u nekakvom toku. I sve dok radiš čišćenje ne razmišljaš o tome da li te vodi inspiracija ili sjećanja, samo nastavljaš čistiti. Ja se danas vodim onime što osjećam da je dobro, a ne onim što mislim da je dobro. Kad ja kažem ovo je dobro, ovo je loše ili ovo je ispravno, ovo je pogrešno, to su priče. Ali ako osjećam da je nešto dobro, pa čak i ako sam naučena da to nije nešto dobro, slušam svoj osjećaj. Radim i reagiram bez razmišljanja. Jednostavno živim ono što osjećam čak i kada mi intelekt kaže da to nije tako. Osho kaže ako vidite zmiju, da li razmišljate ili odskočite? Naravno, svi skočimo! Ali u životu mi razmišljamo. Kako ću skočiti? Da li ću krenuti s desnom nogom ili s lijevom? Za to vrijeme razmišljanja, zmija bi vas već ugrizla. U Americi postoji izreka: „Mrtav, ali u pravu!“.

# Uz prakticiranje Ho’oponopono-a se često vežu čuda. Kakve manifestacije na fizičkom planu se mogu dogoditi kada otpuštamo podatke koji nas uvjetuju? U slučajevima nasljedne ili kronične bolesti, da li je moguće manifestirati promjenu na fizičkom tijelu? Da li imate takva iskustva?

O: Mnogi ljudi kažu: „U mojoj obitelji ima dijabetesa, ja ću dobiti dijabetes!“. Tko kaže? Dakle, nasljedne bolesti se mogu izbrisati prije nego što se manifestiraju. Čak i ako se pojave, možete biti u miru, možete biti prisutni, ali se ne vezivati. Tu se ne radi o psihičkoj razini, to su opet programi zbog kojih se pojavljuju neke bolesti. Ja ne kažem da se ne ide kod liječnika, ne kažem da se ne ide na operacije. Ono što kažem je da uvijek treba čistiti. Jer tada dopuštam Bogu da mi pošalje Inspiraciju za pravog liječnika, za pravi tretman, za pravu operaciju. Ono što mi ljudi kažu je da trebaju manje inzulina kod dijabetesa, osjećaju se dobro iako i dalje trebaju liječničku pomoć. Ono što je osnova Ho’oponopono-a je kako da ja budem u miru i sretan bez obzira što se događa oko mene. Imali smo slučajeve da bolesni ljudi odu kod liječnika i on ih pita: „Kako ti hodaš? Po ovim dijagnozama ti ne bi trebao hodati i trebao bi imati strašno velike bolove!“. Neki ljudi kažu da su otišle neke teške bolesti. Ali to ne mogu obećati. Ja ne znam da li je u redu da nečija bolest nestane. Ima slučajeva da je nekome dano tri mjeseca, ali on živi već šest godina. Isto tako ima ljudi koji su prošli kemoterapiju, a nisu izgubili kosu. Dakle, ja ne znam što je dobro za mene, niti mogu znati što je dobro za druge. I, naravno, to funkcionira ako radite! Nije stvar u tome da mi znamo nešto, već da mi prakticiramo tehniku. Tako s vremenom dolazite do toga da Ho’oponopono želite prakticirati još više, ali jako se lako vratiti lošim navikama. To je kao da razvijate jedan novi mišić u svom mozgu.

# Svjedoci smo povećanog interesa za proricanja, poplave raznih novih tehnika koje obećavaju sreću i ostvarenje u životu. Zanimalo bi me što mislite o tome?

O: Kada prakticiramo Ho’oponopono mi otpuštamo programe i tražimo pomoć. Tražimo vodiče i tada se za ništa ne trebate brinuti. Bit ćete uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme s pravim ljudima. Prije svega, nemojte brinuti! Ono što dolazi je bolje od onoga što jeste. Ovo je vrlo uzbudljivo vrijeme. I stvarno ono što dolazi je puno bolje. Ali kao što se kaže, da bi vidio svijetlo, moraš proći kroz tunel. Jako puno stvari će se dogoditi. Za neke će to biti zastrašujuće, loše i teško, no to nas ne treba ometati. Moraš nastaviti dalje, moraš biti u trenutku i nastaviti čišćenje. Nije dobro popuštati strahovima, i opet dok god čistiš ne moraš se bojati. Ali ako ne otpustiš, bit će teško. Tada ćeš ići protiv struje. I već sada osjećamo da ono što ide protiv struje neće opstati. Ono što je vrijedilo do sada, više ne vrijedi i neće vrijediti. Vrijeme je da otvorimo svoj Um, da budemo fleksibilni, da ponovo budemo djeca, da vjerujemo i da idemo niz struju. Bez briga! Jer opet će biti Raj! A da bi živio u Raju moraš biti svjestan. Nećeš moći spavati više! Inače, ono što nas čeka su dobre promjene, ali puno ljudi se neće htjeti prilagoditi. A takvima neće biti jednostavno. Slobodan izbor!

# U nekoliko navrata ste rekli da se Ho’oponopono promijenio i pojednostavio od trenutka kada ste ga upoznali i počeli prakticirati. I Morrnah Simeona je taj proces opraštanja, pokajanja i preobražaja modernizirala. U posljednje vrijeme smo svjedoci brojnih priča o promjeni stanja svijesti čovječanstva. Pojavljuju se objave o prestanku dosadašnjeg načina života, bilo kroz kataklizme ili kao poziv na promjene i buđenje. Jednostavno ne mogu izbjeći pitanje, postoji li u tome neki razlog zbog kojeg Ho’oponopono postaje jednostavniji? Ili se radi o nečem drugom?

O: Sada vrijeme protječe brže pa morate koristiti brže alate. Zato je to postalo lakše. Zato je Morrnah to napravila. Više nije bilo moguće da cijela obitelj dolazi u isto vrijeme na isto mjesto. S vremenom je moj učitelj, Ihaleakala, učinio proces otpuštanja još jednostavnijim. I svi ti jednostavni alati dolaze k njemu kada on podučava, kada radi prezentacije, kada je u šetnji, kada je pod tušem, tako Inspiracija dolazi. Sve je povezano. I ubrzano. To je problem s religijama. One još uvijek govore ono što je vrijedilo prije nekoliko tisuća godina, kao da se ništa nije promijenilo.

# Jednostavno je zaključiti da ukoliko što više ljudi prakticira Ho’oponopono briše se više podataka. Da li je potrebno da u to stanje svijesti dođu svi ili je potreban određen broj ljudi koji je u Nultom stanju, poputMaharishi-jevog efekta!

O: Zapravo potrebna je samo jedna osoba! Kada ja upalim svijetlo, osvijetlit će se cijela prostorija. Mi ne potičemo grupe Ho’oponopono-a u smislu da se što više ljudi nalazi i da imaju zajedničko čišćenje. Ja moram preuzeti 100 % odgovornosti, ja to moram napraviti! I to moram raditi cijelo vrijeme. Ali netko kaže: „Ja ću to raditi s grupom u četvrtak navečer!“. To treba raditi cijelo vrijeme!

# Da li postoje još neki preduvjeti osim osobnog mira u što većem broju ljudi da se promjene i poboljšaju trenutne prilike na svijetu?

O: Unutrašnji mir je svjetski mir! Mi kažemo kada rat prestane, onda ćemo mi biti u miru. Ne, obratno je. Kada svatko od nas bude u miru, rat će prestati!

– Vesna Cirak Čubrić

– Photo by Siniša Brnad