Danas se družimo od 19.00 sati, a tema je Ho’oponopono – uspjeh.
Što uspjeh jest, a što nije, zna svatko za sebe. U velikoj mjeri će se ljudi istih ili sličnih interesa složiti oko definicije. Ali, jesu li stvari takve, kakvima se čine? Jesmo li sigurni u ono što govorimo i mislimo?
Može li nam Ho’oponopono pomoći na putu do uspjeha, i ako može – kako?
Pridružite nam se, ulazi se preko linka http://bit.ly/Emisija-Najlaksi-Nacin-sa-Karmen koji će biti otvoren od 18.00 sati.
Pozivamo vas na Ho’oponopono večer u Puli, 27. 06. (petak). Ovo je izvrsna prilika da upoznate ljude kojima je već duže vrijeme Ho’oponopono sastavni dio života. Moći ćete čuti njihova iskustva, životne priče, te podijeliti svoje.
U okviru Večeri bit će i promocija knjiga Mabel Katz, koje su sve prevedene na hrvatski.
Ulaz je slobodan, čekamo vas!
Petak 27. 06., u 19.00 sati.
Adresa je Jakova Puljanina 8 (Vidikovac), prostor Centra “Valovi”.
Dok si i dalje “ti”
slijep si za oba svijeta.
Opijenost sobom neće ti
dozvoliti da vidiš.
Tek kada se očistiš
od straha i bijesa,
presjeći ćeš im duboko korenje.
– Rumi
———————————————————————————————————————-
Da biste vidjeli Ljubav, morate se “ušlagirati” njome. Voljeti je narkoza za programe, jer vas preplavljuje nevezanošću za bilo što osim te divote što u tihu blagost vas ušuškava. Osigurajte svoju dozu Ljubavi svakodnevno! Prepustite Nutrini da ‘Volim te’ vašem tijelu šapuće! Dajte priliku onom glasu iz srca da pažnju iz svakodnevnog svijeta vam krade i grč straha obožavanjem razgrađuje.
“Ja sam nepokolebljiva Ljubav”, čut ćete ako samo malo zastanete i poslušate taj poriv za nezamislivom strašću što u vama još od nastanka zvoni.
Jedina svrha prvog udaha jest voljeti! Ono što je potom nastalo tek je jeka te iskonske Namjere da s Ljubavlju putujemo kroz iskušenja života. Prepustimo se tom zamašnjaku! Ne zaustavljajmo ga slutnjama, vjerovanjima i nagađanjima! Samo otpustimo sve, sve, odmah!
Kažem ‘Volim te’ i slušam kako odzvanja u beskraju moga Bića. Otpuštam svom silinom te kreature što ovim, onim me zovu, ovako, onako opisuju.
Lako je to, najlakše na svijetu! Jer što ima lakše od dopuštanja te silne moći da iz mene vrišti poput jutarnjeg sunca što svjetlom svijet tami otima?
Ne može drugačije, osim ‘Volim te’, sada vidim! Svaku priliku da volim, od sada sebi pružam. Jer je jasno da sam Ljubav oduvijek bio! Ostati je izazov, a s ‘Volim te’ i to sam riješio.
– Neno Lubich
—–
Često se postavlja pitanje: Kada govorim “Volim te”, kome govorim?
Kada dišemo, kome dišemo? Dišemo li sebi ili nekome drugome? Možda problemu? Dišemo jer je to suština našeg Bića ovdje na Zemlji. To je prirodni mehanizam, kojeg srećom ne kontroliramo. Njime ostvarujemo harmoniju sa svijetom što nas okružuje. Zapravo, kada udišem zrak – udišem svijet! Jednako tako, izdišem Sebe natrag k Tebi. To je prirodni mehanizam koji mi omogućuje svjesnost bivanja univerzumom, stapanja s njim i da izmjenjujem životnu energiju. I baš kao što kažemo da kada uronimo prst u more, spojeni smo sa svim morima svijeta, jednako tako, dok dišemo spojeni smo s energetskim slojem Zemlje okupanim Suncem. Gdjegod ima zraka, mi smo Jedno! Jer ovaj zrak što je sada u Meni, bio je i u Tebi. Disanjem ti kažem da Jesmo. Poznajem Te, jer sam uvijek s Tobom u apstraktnoj prisnosti.
Disati – to je direktno iskustvo Boga!
Kada govorimo “Volim te”, mi iskazujemo iskonsku prirodu našeg Bića – Čiste Bezuvjetne Ljubavi – ovdje na Zemlji. I kao što disanjem ne govorimo ni sebi ni drugome, tako ni kada kažemo “Volim te”, ne govorimo sebi ni onome ispred nas, a ni problemu! Mi izmjenjujemo svoju Ljubavnu energiju sa Sobom, onim ispred nas i sa svim što nas okružuje. Tada se i problemi, sjećanja i podaci rasipaju u toj izmjeni, jer ne mogu opstati u takvom mediju. Ljubav nije sjećanje, ono je stanje! I baš kao što na maglu ne može sletjeti ptica, tako problem ne može postojati u Ljubavi.
“Volim te”, to je disanje Boga! Udiše sve nas odjednom i izdiše sve nas odjednom. To je Ljubav! A Ljubav se ne govori nikome, jer ona Jeste. Pokušajmo biti neutralni u Ljubavi, ne ulagati samovažnost u nju, izdvajati “ja” koji voli “to”.
U “Volim te” sve je sadržano, sva suština postojanja! Sve je već izrečeno, baš kao u svakom udisaju! Štogod mi pokušali još reći o njemu, to je degradacija Božanske svijesti.
“Volim te”, to je Tišina. Neizreciva žudnja za Bivanjem.
– Neno Lubich
—-
Mi ne znamo, niti imamo pojma, kako Bog (Ljubav) radi. Ne znamo što može učiniti za nas. Ne možemo ni zamisliti. Takozvana čuda doista postoje. Možemo ih doživjeti u svakom trenutku našeg života, ako prestanemo s pokušajima da razumijemo sve intelektom, i ako otpustimo naše sudove i mišljenja, i naučimo dopustiti da nas ponese tijek života. Neophodno je da postanemo svjesni da smo, mi sami, naše najveće prepreke u našim životima!
– Mabel Katz
Bol je neizbježna, ali patnja nije potrebna.
Mabel
Kad sam prvi put čula ovu izjavu od Mabel moram priznati da baš nisam bila presretna. Bilo je to davno, još na početku mog druženja sa HO. Od dvije muke bolja je samo jedna ..ajde barem to mislila sam si pokušavajući vagati između patnje i boli. Nisam tu izjavu baš dobro shvatila na prvu, znam to jer sam osjećala otpor u trbuhu – ne zbog izjave već zbog mog tumačenja iste.. A valjda je bilo potrebno dodatno pročistiti vlastite kanale da bi spoznala stvarni smisao ove poruke.
I evo kako je danas doživljavam bez imalo otpora i pritiska u trbuhu.
Vrlo je važno i velika je razlika između doživljavanja boli i patnje. Iako bol zvuči kao nešto trenutačno, a to trenutačno može i potrajati… patnja liči više kao jedna vrsta agonije bez početka i kraja – ove značajke nisu bitne.
Evo primjera.
Recimo da unutar sebe posjedujemo jednu veliku količinu boli (uopće je ne moramo biti svjesni) i ako tu bol ne otpustimo, razriješimo.. ona će naći način da se manifestira, materijalizira u našem životu u obliku nesreće, bolesti što će neminovno proizvesti patnju u našem životu.
Međutim, moguće je otpustiti bol i bez njene konkretne materijalizacije!!!
Što bi ste odabrali da možete:
Da sjedeći doma u miru proživite intenzivnu bol: fizički, psihički i duhovno na način da tu bol jednostavno osjećate u sebi na svim razinama..
ili bi ste radije da vas lupi auto ili se desi bilo koja druga nesreća koja će uz bol izazvati i patnju te ostale štete koje će zbog stresa izazvati još dodatnu bol?
Ako se želite popeti na 15 kat u jednom trenutku će vas početi boljeti noge, ali to nije ista ona bol u nogama koju osjećate kad se strmoglavite niz stepenice jer ste se pokliznuli i otkotrljali. Jedna bol je oslobađajuća i nakon nje vas očekuje prekrasan pogled, a druga je traumatična. Bez prve se ne može, ali bez druge itekako može.
– Dani Ella
—-
Zamislite da ste se upravo doselili na prekrasno malo idilično imanje. Tu je kučica okružena vrtom, kroz dvorište prolazi potok… sve što ste oduvijek željeli je tu.
Na imanje ste upravo stigli s jednim osrednjim koferom. Odlažete kofer u kuću i krećete u obilazak novog doma. Puni ste planova, ideja i zamisli kako urediti novi dom. Važno vam je da se u kući osjećate ugodno, da vam je vrt prepun vašeg omiljenog cvijeća, da je tu, odmah pored kuće mali voćnjak s omiljenim voćem i povrtnjak koji će vas dvostruko veseliti jer ćete uživati obrađujući ga i kasnije u branju i pripremanju omiljenog zdravog povrća. Točno znate što želite, ali u stvari ne znate detalje – odnosno osjećate što vam je ugodno, sviđa vam se i nekako je po vašoj mjeri. Ono što ne znate jest: od kuda krenuti, što točno precizno želite i način na koji da sve to zajedno realizirate…
U ovom trenutku ulijeće važnost Hopsanja i Akcije, odnosno djelovanja. Da ste trebali, odnosno da je predodređeno da cijeli dan sjedite na jednom mjestu i hopsate, meditirate i sl. rodili bi ste se na drugom kraju svijeta i sad bi ste bili okruženi kamenom u nekoj osamljenoj pećini ili biste sjedili ispod drveta, a oko vas 50 km nigdje nikoga… To uglavnom nije vaš slučaj, odnosno nije sigurno ako čitate ovaj tekst .
Nismo tu bez veze. Istina, tu smo da bi smo čistili, ali ne i da bi smo bili pasivni čisteći. To je jakooo važno.
Vratimo se na zamišljeno imanje. Nisam spomenula da samo stigli na imanje hopsajući jer to podrazumjeva. I sad, imamo dvije mogućnosti: prva je da sjedimo, hopsamo i ništa ne radimo po cijele dane. Može i to, ali to nije poanta niti smisao HO. A možemo hopsati i krenuti u akciju. Meni se ova druga opcija čini puno mudrija. Zašto? Zato jer uglavnom iako ništa ne očekujemo većina nas je počela hopsati jer ima nekakva očekivanja od HO (duhovna, materijalna…). Očekujemo određene promjene u svom životu, a one se neće dogoditi ako smo pasivni. Evo recimo sjedimo ispred kuće i hopsamo, dolazi nas pozdraviti prvi susjed i nudi nam odlično sjeme za naš novi vrt. To sjeme da bi izraslo u biljku mora biti posađeno. Čak da se i pojavi osoba koja se nudi da to napravi za nas, vrlo je važno da se mi sami u jednom trenutku uključimo u sam proces. Ponekad se neće pojaviti nitko i mi ćemo sami se prošetati do dućana sa sjemenom da bi smo kupili ono što nam je potrebno.
HO je kao dobar ‘savjetnik’, usmjerenje – trenutno najbolje moguće rješenje, Ho NIJE naša zamjena za život.
Dakle, važno je pokrenuti se uz Hvala i Volim te, razdrmati učmalu energiju u sebi, razbuditi se na svim razinama jer živjeti život znači biti Živ – protočan, otovoren za Inspiraciju, za sve ono što će bez obzira na sve, u nama pobuditi božansku energiju – Iskustvo zbog kojega smo u konačnici tu.
– Dani Ella
Treba odustati od ideje da Ho’oponopono nešto donosi ili odnosi. To bi bilo kao da Božanstvu treba nešto donijeti, jer mu fali ili je izgubio .
Ali kako nam uspijeva svaku večer utonuti u san, otpustiti strah od nemanja, gubitka ili patnje, prepustiti se potpunom povjerenju da je sve u savršenom redu? Ležimo tamo na krevetu, nemamo pojma što se događa oko nas, ne treba nam ništa donositi, nemamo osjećaja “nedostatka”? Ovaj se žurno vraća ujutro, s prvom zrakom svakodnevne svijesti, zapravo dok navlačimo odijelo zabrinutog i prestravljenog nemoćnog bića kojemu je sve oduzeto. Vječan je to ciklus, svakodnevna izmjena povjerenja i straha, poput kraljeva na nesigurnom tronu što Ljubav braniti mora. Pa zar to nije apsurd?
Zamislimo da smo otočić na rijeci života i oko nas struji vječna energija. Ona je tu, u beskonačnim količinama prolazi svugdje pored nas, svo vrijeme, neprestano! Dakle, život donosi obilje, ali ga i odnosi! Koliko smo kruti kao prepreka toj raskoši? Insistiranje na programima, podacima i sjećanjima da smo nemoćni i rezultat nepravde je kao da stavljamo velike količine betona na tu gomilicu posred rijeke što valovima neizrecive Ljubavi nas kupa.
To je prava svrha Ho’oponopona: ono nas prorjeđuje i razrjeđuje, kako bi to obilje prolazilo kroz našu postojanost bez otpora. Svako “Volim te”, “Hvala ti” je zapravo stavljanje poveza preko programskih očiju i hodanje u nepoznato s punim povjerenjem da nećemo upasti u rupu zaostalu iz nekog od ratova sa samim sobom. “Volim te” je nepogrešiva navigacija svijesti što ka Ljubavi nas vuče.
Vjerovanje da Ho’oponopono može nešto donijeti je zabluda. Jer što se još Božanstvu može donijeti izvan njegove vlastite beskrajne svijesti u kojoj je sadržana sva Ljubavna cjelovitost?
Ono što “Volim te” doista čini jest raspuštanje komandnog centra što životom našim zapovijeda i bacanje u tu divnu rijeku obilja koja je oduvijek žuborlia snagom beskrajna obožavanja. Hopsanjem oslobađamo unutrašnju snagu i veličinu, svjedočanstvo Božanske prirode u nama. Svi dobici, čudesna izlječenja, poznanstva, karijere, tek su slabašni odjeci pravog obilja što se može razotkriti ako zaista Volimo.
– Neno Lubich
—-
Ho'oponopono Tehnika 