Bol i patnja

sBol je neizbježna, ali patnja nije potrebna.
Mabel

Kad sam prvi put čula ovu izjavu od Mabel moram priznati da baš nisam bila presretna. Bilo je to davno, još na početku mog druženja sa HO. Od dvije muke bolja je samo jedna ..ajde barem to mislila sam si pokušavajući vagati između patnje i boli. Nisam tu izjavu baš dobro shvatila na prvu, znam to jer sam osjećala otpor u trbuhu – ne zbog izjave već zbog mog tumačenja iste.. A valjda je bilo potrebno dodatno pročistiti vlastite kanale da bi spoznala stvarni smisao ove poruke.
I evo kako je danas doživljavam bez imalo otpora i pritiska u trbuhu.
Vrlo je važno i velika je razlika između doživljavanja boli i patnje. Iako bol zvuči kao nešto trenutačno, a to trenutačno može i potrajati… patnja liči više kao jedna vrsta agonije bez početka i kraja – ove značajke nisu bitne.

Evo primjera.
Recimo da unutar sebe posjedujemo jednu veliku količinu boli (uopće je ne moramo biti svjesni) i ako tu bol ne otpustimo, razriješimo.. ona će naći način da se manifestira, materijalizira u našem životu u obliku nesreće, bolesti što će neminovno proizvesti patnju u našem životu.

Međutim, moguće je otpustiti bol i bez njene konkretne materijalizacije!!!
Što bi ste odabrali da možete:
Da sjedeći doma u miru proživite intenzivnu bol: fizički, psihički i duhovno na način da tu bol jednostavno osjećate u sebi na svim razinama..
ili bi ste radije da vas lupi auto ili se desi bilo koja druga nesreća koja će uz bol izazvati i patnju te ostale štete koje će zbog stresa izazvati još dodatnu bol?
Ako se želite popeti na 15 kat u jednom trenutku će vas početi boljeti noge, ali to nije ista ona bol u nogama koju osjećate kad se strmoglavite niz stepenice jer ste se pokliznuli i otkotrljali. Jedna bol je oslobađajuća i nakon nje vas očekuje prekrasan pogled, a druga je traumatična. Bez prve se ne može, ali bez druge itekako može.

– Dani Ella

—-

Važno je pokrenuti se…

sZamislite da ste se upravo doselili na prekrasno malo idilično imanje. Tu je kučica okružena vrtom, kroz dvorište prolazi potok… sve što ste oduvijek željeli je tu.

Na imanje ste upravo stigli s jednim osrednjim koferom. Odlažete kofer u kuću i krećete u obilazak novog doma. Puni ste planova, ideja i zamisli kako urediti novi dom. Važno vam je da se u kući osjećate ugodno, da vam je vrt prepun vašeg omiljenog cvijeća, da je tu, odmah pored kuće mali voćnjak s omiljenim voćem i povrtnjak koji će vas dvostruko veseliti jer ćete uživati obrađujući ga i kasnije u branju i pripremanju omiljenog zdravog povrća. Točno znate što želite, ali u stvari ne znate detalje – odnosno osjećate što vam je ugodno, sviđa vam se i nekako je po vašoj mjeri. Ono što ne znate jest: od kuda krenuti, što točno precizno želite i način na koji da sve to zajedno realizirate…

U ovom trenutku ulijeće važnost Hopsanja i Akcije, odnosno djelovanja. Da ste trebali, odnosno da je predodređeno da cijeli dan sjedite na jednom mjestu i hopsate, meditirate i sl. rodili bi ste se na drugom kraju svijeta i sad bi ste bili okruženi kamenom u nekoj osamljenoj pećini ili biste sjedili ispod drveta, a oko vas 50 km nigdje nikoga… To uglavnom nije vaš slučaj, odnosno nije sigurno ako čitate ovaj tekst .
Nismo tu bez veze. Istina, tu smo da bi smo čistili, ali ne i da bi smo bili pasivni čisteći. To je jakooo važno.
Vratimo se na zamišljeno imanje. Nisam spomenula da samo stigli na imanje hopsajući jer to podrazumjeva. I sad, imamo dvije mogućnosti: prva je da sjedimo, hopsamo i ništa ne radimo po cijele dane. Može i to, ali to nije poanta niti smisao HO. A možemo hopsati i krenuti u akciju. Meni se ova druga opcija čini puno mudrija. Zašto? Zato jer uglavnom iako ništa ne očekujemo većina nas je počela hopsati jer ima nekakva očekivanja od HO (duhovna, materijalna…). Očekujemo određene promjene u svom životu, a one se neće dogoditi ako smo pasivni. Evo recimo sjedimo ispred kuće i hopsamo, dolazi nas pozdraviti prvi susjed i nudi nam odlično sjeme za naš novi vrt. To sjeme da bi izraslo u biljku mora biti posađeno. Čak da se i pojavi osoba koja se nudi da to napravi za nas, vrlo je važno da se mi sami u jednom trenutku uključimo u sam proces. Ponekad se neće pojaviti nitko i mi ćemo sami se prošetati do dućana sa sjemenom da bi smo kupili ono što nam je potrebno.

HO je kao dobar ‘savjetnik’, usmjerenje – trenutno najbolje moguće rješenje, Ho NIJE naša zamjena za život.
Dakle, važno je pokrenuti se uz Hvala i Volim te, razdrmati učmalu energiju u sebi, razbuditi se na svim razinama jer živjeti život znači biti Živ – protočan, otovoren za Inspiraciju, za sve ono što će bez obzira na sve, u nama pobuditi božansku energiju – Iskustvo zbog kojega smo u konačnici tu.

– Dani Ella

pratıte nas

Vječna energija

sTreba odustati od ideje da Ho’oponopono nešto donosi ili odnosi. To bi bilo kao da Božanstvu treba nešto donijeti, jer mu fali ili je izgubio .
Ali kako nam uspijeva svaku večer utonuti u san, otpustiti strah od nemanja, gubitka ili patnje, prepustiti se potpunom povjerenju da je sve u savršenom redu? Ležimo tamo na krevetu, nemamo pojma što se događa oko nas, ne treba nam ništa donositi, nemamo osjećaja “nedostatka”? Ovaj se žurno vraća ujutro, s prvom zrakom svakodnevne svijesti, zapravo dok navlačimo odijelo zabrinutog i prestravljenog nemoćnog bića kojemu je sve oduzeto. Vječan je to ciklus, svakodnevna izmjena povjerenja i straha, poput kraljeva na nesigurnom tronu što Ljubav braniti mora. Pa zar to nije apsurd? 

Zamislimo da smo otočić na rijeci života i oko nas struji vječna energija. Ona je tu, u beskonačnim količinama prolazi svugdje pored nas, svo vrijeme, neprestano! Dakle, život donosi obilje, ali ga i odnosi! Koliko smo kruti kao prepreka toj raskoši? Insistiranje na programima, podacima i sjećanjima da smo nemoćni i rezultat nepravde je kao da stavljamo velike količine betona na tu gomilicu posred rijeke što valovima neizrecive Ljubavi nas kupa.

To je prava svrha Ho’oponopona: ono nas prorjeđuje i razrjeđuje, kako bi to obilje prolazilo kroz našu postojanost bez otpora. Svako “Volim te”, “Hvala ti” je zapravo stavljanje poveza preko programskih očiju i hodanje u nepoznato s punim povjerenjem da nećemo upasti u rupu zaostalu iz nekog od ratova sa samim sobom. “Volim te” je nepogrešiva navigacija svijesti što ka Ljubavi nas vuče.

Vjerovanje da Ho’oponopono može nešto donijeti je zabluda. Jer što se još Božanstvu može donijeti izvan njegove vlastite beskrajne svijesti u kojoj je sadržana sva Ljubavna cjelovitost?
Ono što “Volim te” doista čini jest raspuštanje komandnog centra što životom našim zapovijeda i bacanje u tu divnu rijeku obilja koja je oduvijek žuborlia snagom beskrajna obožavanja. Hopsanjem oslobađamo unutrašnju snagu i veličinu, svjedočanstvo Božanske prirode u nama. Svi dobici, čudesna izlječenja, poznanstva, karijere, tek su slabašni odjeci pravog obilja što se može razotkriti ako zaista Volimo.

 

– Neno Lubich

 

—-

Zakon!

sPrije godinu dana započela sam s hopsanjem, i to ko mahnita nakon prezentacije Ho’oponopona u Zadru. Od tada se dogodio niz situacija koje su zakon! Za neke sad kužim da su dobre, ali najbolja od svih, najnaj vrh je da mi se otvorio put k mojoj ljubavi dugogodišnjoj – glumi.

Nakon 12 godina opet sam stala na daske koje život znače! Jedan dan sam naletjela na kavu kod prijateljice koja je učiteljica glume, ona mi je napomenula da je počela raditi za jedno kazalište pa da dođem vidjeti kako je, i evo – spremam već drugu predstavu. Prva je pokupila ovacije i lovorike  pa ono, ako netko nema volje hopsati, da mu dam vjetar u leđa…

Čuda se dešavaju, čuda Mujo!!

– Jasmina Rodić

Pogled na more

prozor i moreŽeljela bih podijeliti sa svima vama moje upoznavanje s HO… Prije cca.godinu i po dana imala sam priliku dobiti u ruke par stranica koje su objašnjavale što je to u stvari HO… Naravno da sam u jednom dahu pročitala svih 14 stranica, koje mi bas u to vrijeme i nisu puno predstavljale. Zašto? Zato jer je tako trebalo biti…. U to vrijeme sam bila bez posla, bez novaca, bez mira, ostala bez stana (pa sam živjela kod sestre), pa su me više zaokupljale misli kako ponovno doći do svega toga što sam smatrala da mi je potrebno.

Naravno kako u svemu postoji balans, tako se i kod mene to nakon nekog vremena izbalansiralo… Prvo sam se potrudila prihvatiti bilo kakav posao, pa je naknadno stigao i stan… Radila sam godinu dana na poslu kojeg ne da nisam voljela, već me je i jako živcirao. Kada sam se uselila u SVOJ stan nakon cca. pola godine sjetila sam se da sam dobila knjižicu HO… Ponovno sam je uzela u ruke i pomislila sam: Bože, gdje je ovo bilo do sad???…. I dalje sam radila posao koji nisam voljela, ali nešto se mora raditi zar ne?Tako su nas učili. Ah, ti programi, koliko vas samo ima? Međutim, zadnja 4 mjeseca nisam ni plaću dobila, ponovno za taj isti posao koji nisam voljela… Ali ovaj sam si put rekla: Jasna, ostavi se toga i okreni se HO. Već ce nešto doći što je za tebe dobro. Hopsam par mjeseci i u tih par mjeseci isto sam se dobro namučila, ne pretjerujem kad kazem dobro sam se namučila! Međutim nisam se predavala, nisam odustajala. Nisam postavljala nikakve rokove, a jos manje pitanja…

Sad, ovog trena zelim Vam reći da se HO pobrinuo za mene. Danas sam dobila posao koji nisam ni sanjala već sam ga u kontekstu prije 2,5 tjedna spomenula (kako bi lijepo bilo raditi u uredu pored mora)…. Danas sam dobila posao u uredu koji je metar od mora! I to jos lijepšem i većem uredu nego onom kraj kojeg sam prolazila kada sam to izjavila… Zaista, nisam očekivala ništa kad sam prakticirala HO… Samo sam ponavljala HVALA Ti,VOLIM TE… Želim Vam svima reći da je HO tehnika nešto najbolje što se svima nama moglo desiti, nesto najljepše što možemo svakog trena prakticirati bez napora. Moji svaki HVALA TI i VOLIM TE… pokazali su mi da je to tehnika koja stvara čuda… čuda u smislu kad ništa ne očekujes, već samo neumorno ponavljas mantru, pa što bude. Hvala,hvala,hvala. Ne odustajte i prepustite se HO bez obzira koliko situacija loše izgledala.

Želim se od srca zahvaliti svim ovim dobrim ljudima čije postove čitam, gutam, ponekad i po par puta samo da što bolje shvatim, želim se zahvaliti svima koji su doprinijeli da imam mir u životu…. a ponajviše se zahvaljujem mojoj kumi koja mi je donijela ovu tehniku, a ja sam je tada blijedo gledala kao da je vanzemaljac kad mi je objašnjavala što par rijeci može učiniti!
Hvala i Volim Vas… hvala, hvala, hvala!

– Jasna Takač

Drama i Mir

sNajlakši način, jel uistinu najlakši?….. Kako uopće pokušati stišati i otpustiti sve svoje vlastite i tuđe drame koje nas okružuju, kako ne dramiti u životu i ne biti u centru pažnje bilo svojom nametljivošću ili pak samozatajnošću, kako više ne dramiti u tuzi, osjećaju prevarenosti, krivnje, samooptuživanju ili optuživanju drugih, kako ne biti onaj tko najbolje zna, kako ne pametovati, kako ne biti onaj tko se stalno žrtvuje ili pak ne očajavati u svojoj nevolji, kako ne živjeti u sumnji, strahu, iščekivanju lošega?… Kako zatomiti ego koji „negativnim emocijama“ hrani samovažnost, iako imamo osjećaj žrtve života?

Kako se odreći sve te drame…. i prepustiti hvala ti i volim te? Nije lako, jer iako tražimo mir, u drami smo od malena, upila ju je svaka naša stanica. Kako sve sad to pokušati otpustiti sa hvala ti i volim te, kako ne dramiti…. kad za to imamo tisuću i jedan razlog. A imamo li razloga biti u Miru, što nam donosi mir, što bismo dali da budemo u miru usred kaosa života …… Kao i Drama i Mir je oko nas od malena, nečujan, nenametljiv, okrepljujući snažan. Pokušajmo „okrenuti ploču“, ne dramimo nego dajmo priliku Miru da se upije u svaku našu stanicu. Neka bude na prvom mjestu… Jer nakon Mira, za dramu nema mjesta.

Hvala ti, volim te…….

 

– Vanja Štrmelj

Ostvarivanje ideja

sOvaj tekst je komentar na jedan motivacijski video koji govori o ostvarivanju ideja, povlačeći paralelu s vremenom kada smo bili djeca, i kada nam se ništa nije činilo nemoguće i neostvarivo.

“Kada smo bili djeca i navlačili plaštove na sebe, postajali Supermenom, upravo tada samo nasjeli na najveće programe. Jako se dobro sjećam kao dijete, kada sam se penjao na stabla, da sam itekako imao svjesnost da bih mogao pasti, sjećam se limita koja sam imao u igri, da ne idem tamo, ne družim se s ovim, onim… sjećam se, kada su me “loši” dječaci navlačili na krađu čokolade u samoposluzi, da sam to i učinio! Ali samo jednom i nikada više. Odmah je proradio senzor što se pali na “prelazak granice dobra”. Nemojte nasjedati na videa koji vam kažu da ste kao djeca bili bolji nego sada, da ste bili slobodni i razigrani. Ne dopustite da vam drugi govore da ste zaboravili kakvi ste bili kada ste zurili u prvu veću igračku! Ja se savršeno sjećam svog prvog autića, a vi?

Danas, prvi autić je Ljubav, baš kao i onda! Svjesnost da volim. Eto dakle divne ideje za provesti u djelo. Zapamtite, Monsanto, nuklearna energija, pesticidi, motori s unutarnjim izgaranjem, nacionalsocijalizam, ropstvo, kolonijalizam, itd. sve su to neke ideje koje je netko hrabro ostvario. Danas im psujemo majku. Jedino što je hrabro i što trebamo učiniti jest preuzeti odgovornost, prvo za Supermenov plašt, pa onda za korporativni koncept lagodna života, odnosno predatorsku prirodu u nama. Onda će sve biti u redu.

Self-love je jedini motivacijski video mogući, jer potiče inspiraciju, umjesto programa kao pokretača svijeta o kojem ovaj video zapravo govori. Da bi nam svijet bio bolji, jedini način je voljenjem sebe. Jer kada podižete svoju vibraciju u Ljubav, stvarate uvjete da vam svijet dopusti načiniti promjenu. Da free-energy uređaj kojega imate u glavi ugleda svjetlo dana i započne njegova primjena. Bez toga to neće biti moguće. Jer nema nikoga vani.

Lijepši svijet je u tebi, nije u svijetu. Ostvari Ljubav, a ne ideju.”

– Neno Lubich

Što je Ho’oponopono

Ho`oponopono – Havajska tehnika iscjeljivanja i povezivanja s Božanstvom

Ne možeš biti odbijen od nečega što je savršeno,

cijelo, kompletno, i ispravno za tebe, kada si najprije

svoje Sebstvo. Bivajući najpre vlastito Sebstvo ti

automatski doživljavaš savršenstvo na način

Božanskih Misli, Riječi, Djela, i Aktivnosti.

Dozvoljavanje tvojim zatrovanim mislima da budu

prve, automatski doživljavaš nesavršenstvo u obliku

bolesti, zbunjenosti, ljutnje, depresije, i siromaštva.

 – Dr Ihaleakala Hew Len

Mabel i dr Len

Jeste li čuli za Ho’ oponopono? Ova neobična riječ u stvari je naziv za drevnu  duhovnu tehniku s Havaja koja nas zadivljujućom brzinom i efikasnošću povezuje s Univerzalnom ljubavlju ili Božanstvom u nama. Riječ Ho’ oponopono znači ,”činiti ispravno” ili “ispraviti grešku”.

Jedan sasvim neobičan psihoterapeut

Tehnika se proširila svijetom kada je objavljena knjiga “Nulte granice” dr. Vitalea i dr. Ihaleakala Hew Lena. Joe je mnogima od vas poznat kao jedan od sudionika filma “Tajna” i autor mngobrojnih knjiga. Prema vlastitim riječima, Joe je 2004. godine čuo za neobičnog psihologa koji je izlečio cijelo odjeljenje zatvorske psihijatrijske bolnice na Havajima iako nikada nije održao ni jednu seansu s pacijentom licem u lice. Kao i vi, i Joe je time bio fasciniran, tako da je potražio neobičnog psihoterapeuta.ičan psihoterapeut

Bio je to dr. Hew Len koji je pacijente izliječio koristeći se drevnom havajskom tehnikom Ho’oponopono. Dr. Len je u državnoj bolnici na Havajima radio tri godine, na odjeljenju za psihijatrijski oboljele kriminalace. Tu su bili smešteni počinitelji najtežih krivičnih djela – ubojstava i silovanja. Psiholozi su poslije mesec dana rada napuštali bolnicu, a većina osoblja je bila na čestim bolovanjima, da bi na kraju i sami otišli.

Zaposleni na odjeljenju strahovali su od napada pacijenata. Stanje na odeljenju bilo je u najmanju ruku zabrinjavajuće. Poslije samo nekoliko mjeseci od dolaska dr. Lena u bolnicu, najtežim pacijentima koji su bili u lancima, dozvoljeno je da slobodno hodaju, a drugima, koji su bili pod teškim sedativima, smanjena je doza ljekova. Neki od pacijenata za koje se mislilo da nikada neće biti pušteni bili su oslobođeni! Pored toga i osoblje je počelo da uživa u radu na odjeljenju, tako da su se odsustva i bolovanja smanjila. Nakon nešto više od tri  godine, ovo odjeljenje je zatvoreno!

Pa što je to radio dr. Len, psiholog koji se nije profesionalno konsultirao s pacijentima? Jednostavno – gledao je njihove dosjee i proučavajući ih, radio je na sebi. Za to vrijeme, pacijentima je bilo sve bolje i bolje. Kako je to funkcioniralo? Dr. Len je preuzeo potpunu odgovornost za vlastiti život, a pacijenti su sada bili dio njegovog života, te je tako bio odgovoran i za njih. Cijeli svet je naša kreacija. Kada preuzmemo odgovornost za svoj vlastiti život, tada sve što vidimo, čujemo, okusimo, dodirnemo ili doživimo na bilo koji drugi način postaje naša odgovornost jer se nalazi u našem životu. Tako je dr. Len jednostavno govorio: Žao mi je, hvala ti, oprosti mi i volim te, čitajući dosjee pacijenata, čisteći tako programe koje je dijelio s pacijentima.

Potpuna odgovornost za svoj život

Modernizirani Ho’oponopono, proces pokajanja,

 opraštanja i preobražaja je molba Ljubavi da poništi i

zamijeni štetne energije sobom. Ljubav to postiže tekući

umom, počinjući s duhovnim umom, sa supersviješću.

Zatim nastavlja kroz intelektualni um, svjesni um,

oslobađajući ga od energija mišljenja. Konačno, prelazi na

emotivni um, podsvijest, oslobađajući ga od štetnih emocija

i puneći ga sobom.

– Dr. Ihaleakala Hew Len

Svrha našeg života je povratak Ljubavi, spajanje s Božanskim. Kako bismo ispunili ovu svrhu, potrebno je da preuzmemo stopostotnu odgovornost za svoj život takav kakav jest. Važno je da uvidimo da je misao ono što nam iz trenutka u trenutak kreira život i da problemi nisu drugi ljudi, mjesta, situacije niti političari, već misli koje mi imamo o njima. Ne postoji ništa izvan nas i naših misli. Stvoreni smo kao savršena bića i jesmo savršeni, ali se svakodnevno zatrpavamo gomilom nepotrebnih misli, sjećanja, problema i osjećaja, koje dr. Len, ponekad zove – podaci.

Naši problemi su samo ponovljena sjećanja iz prošlosti koja se pojavljuju kako bi nam dala šansu da gledamo očima ljubavi i delujemo inspirirani Božanskim. Sjećanja su u stvari programi koji nisu samo naši, već ih dijelimo s drugim ljudima. Oni su zajednički, a način da ih se oslobodimo je da pošaljemo svoju ljubav božanskom. Božansko čuje i odgovara, ali na način najbolji za sve i u vreme koje je najbolje za sve.

Mi nismo krivi za probleme koji se javljaju u našem životu, ali jesmo odgovorni za njih. Vrlo je važno da razgraničimo prihvaćanje odgovornosti od osjećaja krivice. Koncept osobne odgovornosti je više od onoga što mi govorimo, radimo i mislimo. On uključuje i ono što drugi govore, rade i misle, a javlja se u našem životu. Kada ste u potpunosti odgovorni za sve što se javlja u vašem životu, znači da činjenica da se vaša prijateljica posvađala s mužem, kada vam to ispriča postaje i  vaš problem. Drugim riječima, u vama također postoje programi koji su slični ili identični i koje na ovaj način imate priliku da iscijelite. Ne krivite nikoga za stanje u svom životu, već preuzmite odgovornost i iscjeljujte.

Međutim, nemoguće je biti svjestan svega što se događa u nama i oko nas, jer mnoge stvari radimo nesvjesno. Svakako da utječemo na stvaranje svog svijeta upravo sada, ali to se u velikoj mjeri dešava nesvjesno, bez naše svjesne kontrole ili znanja. Ovo je razlog zbog kojeg samo pozitivno mišljenje često ne daje željene efekte. Naime, naš svjesni um nije jedini kreator naše stvarnosti. Ogroman je broj informacija koje nesvjesno primamo i šaljemo u vanjsku realnost.

Jasno je da ne možemo kontrolirati svoje nesvjesne reakcije. Ova želja za kontrolom u stvari potječe od našeg Ega. Složit ćete se da nije baš mudro dopustiti Egu da bira i odlučuje za nas, budući da smo se uvjerili da on ne raspolaže svim potrebnim informacijama.

Mabel Katz je jedina ovlaštena učiteljica koja dolazi u našu regiju.

– Suzana Vemić

Izvor: http://hooponoponoija.wordpress.com/