Na početku…

ssDragi moji virtualni prijatelji, pozdravljam vas od srca i zahvaljujem se što postojite.
Kao što ništa nije slučajno u životu, tako ni moje upoznavanje s Ho`oponoponom nije slučajno. Kupujući novogodišnje dekoracije, trgovkinja je u moju vrećicu ubacila i neočekivan poklon, malu ukrasnu metlicu. Pomislila sam “baš je simpa, ali zašto metlica”? Samo par sati kasnije postala sam član ove grupe i ja sam dobila odgovor na moje pitanje, a moja metlica je dobila počasno mjesto.

Od prvog dana puno čitam, gledam, svesrdno hopsam. Znam da je ovo samo početak i razumljivo je da se čuda ne događaju oko mene, ali sigurno mogu reći da se čudo dogodilo u meni. Predivni Ho me je doveo do mene, do moje spoznaje mene, do ovog blaženstva mira u meni. Prezadovoljna sam, ne nerviram se više za svaku sitnicu, nestale su konstantne glavobolje i bolovi u leđima.
Veselim se svakom novom danu, radosna ustajem ujutro.

Prije sam znala satima slušati tuđe jadikovke i osjećat se smoždeno poslije toga. Toga više nema, jer ja samo čistim, čistim, čistim, kako je to lijep osjećaj, nema više masiranja.
Sjećam se da sam govorila, ma ja brišem sve negativno iz mog života, ali nije tako bilo, već sam sve to tako lijepo pohranila u moja leđa. Ništa nisam obrisala, jer tek sad se vraćaju događaji za koje sam mislila da su davno otišli, sad znam da su uvijek bili tu i tek sad brišem, zahvalna sam duboko i radim to s punim povjerenjem. Sve što iskoči pred mene ja ga dočekam s ljubavlju i zahvaljujem se.

Hvala, hvala, hvala, baš je prekrasno postojati sada i ovdje u ovom jednom jedinstvenom trenutku, opet hvala, hvala, hvala i zauvijek hvala, hvala, hvala….

– Milena Stojkovski
  

Treba li slušati sebe?

sZnate one izjave tipa: ‘treba slušati sebe’ ‘treba vjerovati sebi’ itd.
To su sve izjave koje se uglavnom nikada ne stavljaju pod upitnik, a bogme nisu ni razjašnjene do kraja. Pa tako umjesto da su pomoć ustvari vrlo je moguće da nam dodatno kompliciraju život… Kako???

Recimo da ne znamo za HO i za Programe vjerovali bismo u svaki Program koji nam se nađe na putu. A to nije dobro, jer to Programima daje dodatnu snagu.
Evo recimo primjer: kasno je i mi čekamo nekoga tko nam je važan da se vrati doma i ta osoba recimo da kasni… Zovemo je na mobitel i ne javlja se… Vrlo je lako da u takvim trenucima nastupa prvo lagana panika, pa onda sve veća i veća… do god se osoba ne pojavi ili nazove, potvrdi da je sve uredu i mi se nakon toga odmah smirimo i odahnemo. Zašto je to tako?
Pa upravo zbog toga što smo naučeni da vjerujemo sebi. Samo što nam nitko nije objasnio tko smo. Jesmo li Programi? Teorijski znamo da nismo, u praksi se uglavnom ponašamo kao da jesmo.
Tako često ispada: ‘treba slušati sebe’ istovjetno: ‘treba slušati Programe’.
Kad se na neki način savlada ova prva stepenica na slijedećoj je već novi problem: ‘ok ako sam dosad mislila da slušam sebe, a ustvari sam slušala Programe – znači da u stvari ne znam tko sam  !!!

Eh, tu sad počinje pravo putovanje: Tko sam ja?
Ako uklonim Programe ono što ostane bi trebalo imati veze sa mnom. Znači, nije problem u programima (o ne opet ….) već u tome što ne znam tko sam, jer da znam ne bi se nikad mogla poistovjetiti sa onim što nisam.
Zanimljivo, zar ne?
Programi vjerojatno neće nikad uistinu upotpunosti nestati, ALI nestat će naša prijemćljivost na njih, a onda nas više neće niti biti briga jesu li tu ili nisu… ništa u vezi njih samih nas više neće zanimati jer u njima više nećemo prepoznavati SEBE.   

– Dani Ella

Ovisnosti

sUuuuuuupooooomooooć!!!! … nije mi dobro od hopsanja!!

Ako do sada niste pročitali ili čuli nigdje da je razmišljanje ovisnost, onda ste to mogli saznati upoznajući se s osnovama HO filozofije.

Svatko od nas je barem jednom u životu bio ovisan o nečemu ili nekome (određenoj osobi, društvu, cigaretama, alkoholu, čokoladi, kavi, sexu, drami, određenim aktivnostima, poslu, fb i sl…. da sad ne nabrajam dalje).

Nijedna ovisnost nije dobra niti korisna, ali neću sad o tome…
Ajmo vidjeti što se dešava kad se ovisnost prekine!
Prvo nastane kriza – ovisnička kriza u kojoj se osoba često osjeća potpuno izgubljeno. Taj osjećaj izgubljenosti često prati i osjećaj gubitka identiteta. Može nam se činiti da je dio nas zamro ili kao da nam je otišla jakooo draga osoba. U svakom slučaju osjećamo gubitak. U tim prvim danima teško nam je razumjeti da ovisnost nije dobra jer smo pod utjecajem osjećaja gubitka, a taj osjećaj nije nimalo ugodan. To stanje može trajati danima…
Međutim, u jednom trenutku izlazimo iz tog stanja potpuno slobodni i zahvalni jer smo se uspjeli osloboditi ovisnosti.
E sad, ako je teško skinuti se s kave, cigareta ili čokolade kako je tek teško skinuti se s najveće ovisnosti svih Ovisnosti: Razmišljanja. Pa to je čista drama jer je vezanost tako jaka a mi smo se upotpunosti poistovjetili sa svojom ovisnošću. Čak samo učili i u školi: ‘Mislim dakle jesam’ i sad odjednom kroz HO ‘Mislim dakle nisam’. Ako nisam ono što mislim da jesam… upomoć!!!.. to znači da nikada nisam upoznao sebe ! 

Nije to baš tako… u svakom slučaju nema Nas tamo gdje je ovisnost, a razmišljanje jest ovisnost – Programi jesu ovisnost.
O tom potom koliko je jednostavno ponavljati cijelo vrijeme Hvala ili Volim te, ali ustvari to spada u onaj lakši dio HO.
Najteže je preživjeti raspadanje ovisnosti i to posebno kad je jasno da je sve ovisnost – cijeli naš životni sustav se temeljio dosad na razmišljanju i promišljanju i sad to odjednom treba mijenjati..
Nije to niti lako niti jednostavno nećemo se zavaravati. Ono što je najvažnije u cijeloj HO priči jest naša sigurnost da smo zbilja svjesni i uvjereni da to uistinu jest tako. Jer do god smo recimo ovisni o čokoladi i dalje je trpamo u sebe – znači da uistinu ne vjerujemo da nam ona šteti.

Do god mislimo da su Programi ok i ne štete nam teško ćemo ozbiljnije zaroniti u HO dubine.
Apstinecijske krize su puno blaže ako smo svjesni Istine, ako smo je Zbilja svjesni.
Velika je razlika kad prestanete npr. pušiti jer vam je ugrožen život ili ako prestanete pušiti jer ste svjesni da je pušenje štetno. U prvom slučaju se spašavate (i to može biti dobar povod), a u drugom ste duhovno zreliji pa možete skoknuti na slijedeći nivo. Bez obzira koji je povod bio da ste se susreli sa HO… to uopće nije sad važno ako ste hopsajući postali svjesni važnosti ovog drugog slučaja – DUHOVNOG.

– Dani Ella

Podsvijest

sDr. Hew Len se u tekstu „Tko je odgovoran“ nakratko referirao na radove T. Norretrandersa koji u svojoj knjizi spominje da podsvijest može obraditi puno više podataka od svijesti i da je zapravo podsvijest ta koja donosi odluke, a ne svijest.

Rad T. Norretrandersa je inspiriran istraživanjima Benjamina Libeta koji je zaključio da čovjek obavi radnju, a poslije toga donese svjesnu odluku da će radnju obaviti.

Ono što mi znamo je činjenica da se nekad nađemo u situaciji da ponavljamo radnju koja nam škodi (npr. ovisnosti) i znamo da nam škodi, a ne možemo je prestati ponavljati bez tuđe pomoći. O čemu se tu zapravo radi, ako smo „svjesni“?

Mi djelujemo posredstvom Inspiracije koja je naša autentična priroda ili posredstvom uvjerenja koja su usađena u našu podsvijest. Uvjerenja nosimo iz prošlih života, preuzimamo iz kolektivnog nesvjesnog, neka su formirana još u djetinjstvu, a neka usvajamo upravo ovog trena. Svi problemi na koje nailazimo su manifestacija uvjerenja, zapravo dr. Hew Len ide čak do samog solipsizma i podrazumijeva da je cijeli pojavni svijet oko nas samo manifestacija naše podsvijesti.

Ne znamo što je podsvijest, to joj samo ime govori – sakrivena je od nas, od svijesti, ali ona ipak djeluje. Kako možemo čistiti podsvijest ako niti ne znamo da ona postoji?

Tehnikom za rješavanje problema čistimo podsvijest, odnosno dopuštamo Božanskoj Inteligenciji (Božanskoj iskri koja postoji u svima nama) da neutralizira štetna podsvjesna uvjerenja.

Kako podsvijest utječe na svijest, tako i svijest može komunicirati s podsviješću. Svijest ne može komunicirati s nadsviješću – ali podsvijest može. Svaki put kada koristimo Ho oponopono alat za čišćenje štetnih obrazaca, iz svijesti ga utiskujemo u podsvijest, alat iz podsvijesti ide dalje prema nadsvijesti kao zahtjev za neutralizaciju uvjerenja. Nadsvijest zna jesmo li spremni otpustiti uvjerenje i ako jesmo dalje šalje zahtjev Božanskoj Inteligenciji koja neutralizira i briše uvjerenja u podsvijesti, ostavljajući stanje Nule – naše pravo stanje koje je idealna platforma za djelovanje Inspiracije.

Kako više čistimo podsvjesna uvjerenja, više djelujemo posredstvom Inspiracije i naši životi postaju skladniji, a mi postajemo mirniji.

– Petra Varšić

 

Očekivanja

sOčekivanja smanjuju radost u životu i jednostavno su misli koje nas drže u zatvoru sjećanja koja reproduciraju probleme u našem životu. Potreban je iskren napor za čišćenje koje god misli iskrsle u vama, kao što živite vaš dan, 24/7. To je poput brisača na automobilu koji čisti vaše vjetrobransko staklo, tako da možete vidjeti dovoljno dobro da bi došli do mjesta gdje idete.

Dr. Ihaleakala Hew Len

Ho’oponopono izliječenja

sMože li se s Ho’oponoponom iscjeljivati, liječiti? Mogu li se spriječiti bolesti i prije nego se pojave?
Koje se bolesti rješavaju s Hooponoponom, i kako?
U petak, 28.03. možete sudjelovati u online emisiji Najlakši način, s temom Izliječene bolesti.
Emisija počinje u 19.00, sudjelovati možete jednostavnim klikom na link:
http://bit.ly/Emisija-Najlaksi-Nacin-sa-Karmen koji će biti aktivan od 18.30.
Vidimo se!

Što se čisti?!?

sJednom sam napisala tekst o tome, kako kad čistimo, rezultati čišćenja ne moraju biti očekivani, često niti nisu. Pa sam kroz jedan slikoviti prikaz opisala kako to otprilike izgleda: ribate stol, a očistili su se prozori… klofate trosjed, a nestane mrlja na stolu…itd.

Zašto je to tako? Zašto npr. ako čistim mrlju na stolu ne nestane baš ta mrlja mojim upornim ribanjem iste?
Evo zašto: 
Zato što je uzrok ‘mrlje na stolu’ na sasvim drugom mjestu. Dakle da bi se uklonila mrlja na stolu moramo se vratiti recimo 50 koraka u natrag – na ‘mjesto zločina’. Pustimo sad mrlje na stolu, ajmo mi na konkretan primjer iz svakodnevnog života.
Recimo da imate problem na poslu. Kolega vas je iznevjerio na neki način i sad zbog toga imate problema i vi i on i cijeli kolektiv. Na prvu, mislit ćemo da čistimo ‘kolegu u sebi’, ali u stvari ne. Kolega je samo jedna karika u lancu koji je nastao vjerojatno davno davno prije, možda čak nekoliko stoljeća prije (ozbiljno, ne zezam se).

E sad da bi se uklonile negativne posljedice tog nemilog uzroka od bog te pitaj kad potrebno je ustvari da se film na neki način odvrti unatrag do samog uzroka problema – trenutka kad je Program(problem) nastao i počeo se razvijati.
Manifestacija Programa je inače vrlo slikovita i maštovita baš kao i u bajkovitom prikazu čišćenja koje sam opisala na početku ovog teksta. Zamislite da je uzrok Problema svezan sa konopcem, da je to njegov početak i da se onda on prirodno veže uz sve njegove buduće posljedice. Pa tako recimo kad bi smo putovali tim konopcem sve do današnjeg dana uvidjeli bi smo da su se rezultati tog programa manifestirali na nevjerojatne načine i da nisu povezane istim konopcem ne bismo ih ni po čemu mogli zajedno povezati.

E… kad čistimo onda moramo očisti sve ili moramo ukloniti uzrok. Za prvo nam treba ni sama ne znam koliko života, a za drugo je dovoljno ukloniti sami uzrok-‘korijenski Program’ i onda špaga sa svim svojim manifestacijama (uzroka) jednostavno nestane.
Time se bavi HO – postavlja eksploziv na pravom mjestu. Kad je eksploziv aktiviran prije negoli se sruši sve… rušit će se i ono na što eksploziv uopće nije niti postavljen. Pa se nama čini da se ruši nešto što uopće nismo planirali rušiti. Sad je jasno zašto je to tako.

Zato jer ne znamo, nemamo cijelu sliku stvari, ali ima srećom onoga tko zna i tko će uz naš pristanak postaviti eksplozivnu napravu baš tamo gdje treba a mi ćemo onda cijelu stvar aktivirati pritiskom na gumb ili ručicu ‘Hvala ili Volim te’ .

– Dani Ella   

Uvjeravanje uma

sPrvo moramo uvjeriti svoj Um. Dakle, Um mora reći: „Dosta! Dosta mi je patnje, dosta mi je biti depresivan i vidjeti sebe kao žrtvu!“. Naravno, to je sloboda izbora, jer uvijek možeš odabrati da patiš i dalje. Ali ti sada već želiš biti slobodan i sretan. Zapravo počinjemo polako i radimo najbolje što možemo i znamo. Svi imamo svoja sjećanja koja se vrte.

I, da, ponekad zaboravimo čistiti! Nekada bude: „Ne! Ne! Ne! Želim biti u pravu!“. Znači, opet trebate odlučiti da li želite biti slobodni i sretni ili imati zadnju riječ. To dolazi putem svjesne odluke. Obično kažem ljudima: „Počnite s prakticiranjem i ako vam se svide rezultati, vi ćete nastaviti s prakticiranjem! A ako ne, ništa se neće dogoditi.“. Ali budite strpljivi sami sa sobom. Mi se moramo reprogramirati, a to se neće dogoditi preko noći. Razmišljanje je ovisnost. Reagiranje je ovisnost. A to se neće promijeniti samo zato jer smo shvatiti da smo 100 % odgovorni i da imamo slobodnu volju. Sve te ovisnosti imamo iz mnogo, mnogo prijašnjih života. Zapravo odlučujemo trenutak po trenutak i radimo ono najbolje što možemo. Ali trebamo dovesti sebe u sadašnji trenutak i promatrati sebe, podsjetiti se da to nismo mi, jer mi nismo naši problemi. Mi smo iznad naših problema. Morate biti spremni promatrati, ali ne se vezati, ne opirati se jer ono čemu se opiremo opstaje i raste. A kada našim problemima kažemo „hvala“ umjesto da im se opiremo, otpuštamo i naš problem nema više što raditi. Jer ti si taj koji se vezuje, za problem je uvijek potrebno dvoje!

Čišćenje je kao paljenje svijetla. Ako sam odlučila upaliti svijetlo, umjesto da se opirem i razgovaram, da budem u pravu i pokušavam promijeniti druge ljude, ja sam u mogućnosti napraviti bolje izbore. I sigurna sam da ćete reći „Hvala!“ i da će vam se svidjeti.

– Mabel Katz

Zaljubljenost

sJeste li ikad bili zaljubljeni? Onako totalno ? Da ne znate gdje se nalazite i kontrola vam je na nuli. Klecaju vam koljena, srce vam lupa sto na sat, crvenite se i kad ne želite… cijelo tijelo vam je u jednom posebnom stanju. A misli? E, tu je tek šou  – nema šanse da se fokusirate na ništa drugo osim na ‘predmet’ svog obožavanja, koji je naprosto savršen iz naše zaljubljene pozicije i nema niti jednu manu, a ako i ima, to nam je baš simpatično i nemamo ništa protiv da ta mana ostane takva kakva jest vječno. Ništa ne bi mijenjali… osim!.. naše ovisnosti i gubitka kontrole. Ne možemo jesti, ne možemo spavati… kao da smo izgubili sebe i sad smo pali u milost i nemilost svega onoga što ide u paketu s tom senzacijom. Da možemo birati birali bi ili da senzacija prestane ili da se 100% stopimo s osobom koju obožavamo.

Možemo li po vlastitoj volji odlučiti prestati voljeti?
Ne. Nema šanse. Ne znam jeste li probali, ali tu ništa ne pomaže – jer osjećaj je toliko jak, da smo se potpuno utopili u njemu i kao da nas više nema, a opet smo tu i svjedočimo spektaklu koji nam se dešava. Od ljubavi su ljudi umirali, ozbiljno! Ne naravno od Ljubavi kao ljubavi već od posljedica njene jačine i intenziteta, te naše spremnosti da je doživimo u njenom punom intenzitetu.
Ovakva vrsta Ljubavi se ne dešava svakodnevno i ne dešava se svakome. Njeni temelji nisu u hormonima već u duhovnosti, za nju treba biti spreman. Što znači biti spreman? To znači biti duhovno otvoren, spreman na vlastiti duhovni napredak jer u takvim trenucima (jake zaljubljenosti) se dešava upravo to – Duhovni Skok. Naravno, ne prepoznamo svi i uvijek zaljubljenost kao Duhovnu kategoriju iako ona to jest i to baš uvijek, neovisno koliko traje… U svakom slučaju ništa se ne dešava slučajno pa ni baš taj trenutak Zaljubljivanja.

Kakve to ima veze s HO? Ima velike. HO nam se otvara baš u onolikoj mjeri koja je potrebna baš za nas u ovom trenutku i nema tu manipulacije.
Dakle, svatko od nas osjeća i doživljava nešto svoje, autentično i ne može na to utjecati jer je to Živo, Istinito Temeljno stanje u kojemu se nalazimo. To stanje je samo naše i ničije više. Samo smo Mi sami u potpunosti svjesni tog stanja i jedino smo Mi ti koji ćemo svjedočiti njegovoj eventualnoj promjeni.
Vrlo je važno zaroniti u Sebe i pusti sve oko sebe. U HO je to ključno. HO je individualni put u kojemu je manje bitno koliko brzo putujemo koliko je jako bitno da smo konstantno na tom putu.
Ako vam je ‘muka’ od hopsanja… onda ili vam je muka od programa ili vam je muka jer zlorabite tehniku.

Dok hopsamo ne moramo osjećati ljubav i zahvalnost, ali je važno da tehniku primjenjujemo s ljubavlju i zahvalnošću. Nekad ćemo hopsati brže nekad jako sporo. Nekad ćemo biti jako veseli dok hopsamo, a nekada jako tužni… sve je to normalno i prirodno…
Kad na taj način prihvaćamo HO u svoj život onda on zbilja jest prirodan i jednostavan kao i disanje, hodanje, spavanje … i to je onda druženje na duge staze … bez obzira na željeno odredište.   

– Dani Ella