‘Da Vam je kuća u plamenu, ne biste nikoga pitali kako da izađete. Ne biste se konzultirali sa Enciklopedijom, ne biste čekali da se pojavi neki mudrac i da Vam ponudi odgovor. Ne biste razmišljali dali je prikladno da iskočite kroz prozor ili ne, Ništa od ovoga Vas ne bi mučilo.’

Ako nas nešto zbilja mući onda ćemo to otpustiti – nećemo postavljati pitanja, analizirati zašto je to tako i sl.
Svijet je Ogledalo – ono je ‘naše’ Pravo lice. Tek u interakciji sa svijetom razotkrivamo onaj dio sebe za koji nismo niti znali da postoji. ‘Ovdje’ na površinu izlaze podsvjesni Programi koji nam otežavaju cjelokupni život, ali ih nismo ustvari svjesni. To je otprilike kao da nosimo 20 kg više i to konstantno. Na taj višak smo navikli i vrlo rijetko ga doživljavamo kao problem (obično su to krizne situacije npr. trčanje, penjanje uz stube i sl.) Na isti način isplivavaju Programi u različitim životnim situacijama, a tu su samo zato da bi ih Otpustili od sebe.
Najlakše otpuštamo kad smo svjesni da više dalje ovako ne možemo – kad ‘sve gori’ i čini nam se da je otpuštanje pitanje života ili smrti.
Nikada ne znamo što nas sve čeka na životnom putu, ali sa HO možemo ‘brisati’ i ‘otpuštati’ Programe bez tih ‘kriznih situacija’. Neke su neizbježne, ali i te neizbježne uz Hvala i Volim te se puno lakše podnose.   

Kako biti u NULI?
Na brojevnom pravcu NULA se nalazi u Sredini. Lijevo od nje su brojevi u ‘-‘, a desno brojevi u ‘+’. Ovako otprilike … -3, -2, -1, 0, 1, 2, 3… brojevi se s obje strane nižu dalje u beskonačnost, a 0 je njihovo središte.
Zašto je dobro biti u ‘0’ , a ne na primjer u ’56’ ili nekom drugom broju s predznakom ‘+’ ?
Evo jedan svakodnevni primjer. Jedino ako ste u NULI onda ste Stabilni i Objektivni, sve ostalo je u stvari NEravnoteža.

Ako ‘jako’ zastupate jedno stajalište za koje vi smatrate da je ispravno, ustvari se postavljate suprotno od tog istog stajališta samo sa druge strane. Pa tako se automatski stvara iluzija: ‘Mi i Oni’.
To se lijepo uočava na portalima koji se bave istom Temom samo iz različitih pozicija. Pa tako i jedna i druga strana kao argument da je u pravu koristi ‘krivost’ ove druge strane.
Možemo li reći svoje mišljenje, a da pri tomu ne povrijedimo ‘drugoga’?
MOŽEMO i to je stav iz NULE.

Ako mi se npr. ne sviđa što moja susjeda baca smeće kroz prozor (izmišljam sad) onda ja svoj stav mogu oblikovati na način koji se uopće ne tiče moje susjede direktno – već isključivo mene. Dakle, neću reći: Gle nekulturne, bahate, nemarne i ekološki neosviještene osobe – jer sam se time fokusirala na ono što je Loše (i time otklizala u minus) već će mi to biti poticaj da ja sama to ne radim. To ne znači da ću organizirati radne skupine koje će ‘pokazati’ ovim neosviještenim da su u krivu. Neću ni mobilizirati svoje istomišljenike pa da zajedno naučimo ‘reda’ sve one koji ne znaju Osnove ljudskog ponašanja, jer iako se na prvu čini da je to akcija koja me vodi u debeli Plus – ustvari nije – isto je isto ne ravnoteža – samo s drugim predznakom.
Ako sam u NULI – onda NEMAM PROBLEMA S NIKIM (iako ih imam) jer samim svojim boravkom u Središtu direktno utječem na Ravnotežu i Lijeve i Desne strane – i Plusa i Minusa. 

– Dani Ella  

Po Ho mi smo odgovorni za SVE što nam se dešava – za SVE što mi doživljavamo u SEBI (na svjesnoj i podsvjesnoj razini).

E sad, ako vas netko maltretira (na bilo koji način – fizički, psihički..), To je Tu jer nekim Programom ste to privukli u svoj Život.
Znači odgovorni ste, ALI NE MORATE TRPJETI. Drugim riječima, ako vas netko s kim živite na primjer tuče – preuzimate odgovornost da se to dešava baš vama i odlazite od te osobe, ako želite. Čistiti taj Program možete i bez da vas netko fizički ‘podsjeća’ na njega!!!

Niste osuđeni na Nikoga i Ništa što vam ne odgovara, ali ako se želite riješiti onoga što vas Muči – morate Otpustiti, a to možete potpuno sami sa sobom, bez ičijeg prisustva, jer sjetite se SVE je u NAMA SAMIMA.
Ako smo Program ‘obrisali’ on se neće više ponavljati u našem životu, ako nismo opet ćemo naići na osobu koja će nas ‘podsjetiti’ svojim ponašanjem da je taj Program još uvijek tu i da će biti i dalje do god ga ne otpustimo i vratimo u Nulu.

– Dani Ella
  

Dakle, dostupan nam je samo jedan mali segment stvarnosti – na žalost ili na našu sreću. Tko bi ga znao 🙂
Sama činjenica da ne raspolažemo sa svim ‘podacima’ može nam učiniti život znatno kompliciranim i teškim.
Vrlo je teško uočiti i neka striktna pravila koja vrijede baš za sve u svim situacijama. Tako da ispada da smo ovdje došli vrlo nepripremljeni i da ustvari cijelo vrijeme učimo iz vlastitog Iskustva po principu Pogreške i Pogotka.
Nešto što vrijedi u jednoj situaciji kao dobro u drugoj se može to isto pokazati ‘lošim’.
Život često sliči hodanju po uskoj gredi. Hodaču u jednom trenutku postaje jasno da održavanje i balansiranje na gredi ovisi najviše o njemu i njegovim sposobnostima, a ne o samoj građi grede. Tu ne mislim na stečeno znanje već na kombinaciju Intuicije i Znanja proizašlog iz nje.
Ta vrsta Življenja zahtjeva konstantnu Prazninu i Svježinu…

Tu HO jakooo pomaže, ako se primjenjuje i ako se ‘ispravno’ promatra njegova bit. Kako je vrlo često teško procijeniti jesmo li u Inspiraciji ili ne, dobro je ne držati se nekakvih ‘zabetoniranih’ principa tipa – to je tako i nikako drugačije.
Bolje je zauzeti stav ‘ne znam’ i hopsati – pa što bude, nego donositi zaključke koji ponekad često ‘otežavaju’ cijeli proces.
Ipak u cijeloj toj priči neke općenite Zakonitosti se daju naslutiti i o njima se može bezazleno raspravljati – ne moramo cijelo vrijeme glumiti biljke.
Kao što svatko od nas sam za sebe bi trebao znati što mu odgovara za jutarnji obrok, tako bi svatko od hopsića trebao imati i nekakav svoj filing za HO Alate i sve ostalo vezano uz HO.
Da bismo naučili pisati i čitati prvo moramo naučiti abecedu. Da bismo mogli računati – trebamo znati brojeve i neke osnovne računske operacije.
Ho isto tako ima neke svoje Osnove koje ne bi bilo loše usvojiti, pa onda kasnije s vježbom svatko ‘svira’ onako kako mu je volja .

– Dani Ella